Juče sam na Facebooku naletjela na poziv koji mi je privukao pažnju – Bosansko Narodno Pozorište Zenica nas obavještava da je u toku izrada njihovog novog web portala te pozivaju posjetioce da im svoje eventualne prijedloge i sugestije pošalju na mail.

Eto odličnog povoda za post Cyber Bosanke koja je već do sada u nekoliko navrata pisala o našem pozorištu. Nekad sam hvalila predstave (tekst Ponekad Talija navrati kod nas), nekad kritikovala (tekst Kritika rukovodiocima pozorišta), a nedavno sam pisala i neka svoja razmišljanja o izboru novog direktora i o mogućim poboljšanjima u radu ove ustanove (tekst Izbor direktora pozorišta – komedija ili tragedija?)

Na početku moram reći da je izabran novi direktor (Hazim Begagić) koji je, kako stvari sada stoje, unio već određene promjene u radu zeničkog pozorišta. Iz intervjua koji je dao magazinu Zenica Online se vidjelo odmah da ovom lijepom i meni dragom ustanovom konačno počinju puhati neki novi vjetrovi. Prilično svježi, a to je ono što je bilo neophodno nakon određene ustajalosti koja ja zahvatila pomenuti kolektiv. Kao veliki ljubitelj ove vrste umjetnosti iskreno se nadam da će proći malo vremena dok pozorište na zasija u svom najboljem izdanju, mada znam da im predstoji ogroman posao. Umjetnost i kultura su u ovoj državi, posebno u gradu Zenici na prilično jadne grane spali.

Šta bi trebalo da sadrži portal Bosanskog Narodnog Pozorišta Zenica?

Prije svega moram se osvrnuti na postojeću web prezentaciju koju BNP sada ima:

To je jedna web prezentacija koja se odlično uklapa u ono što je web nekad bio – svojevrstan katalog koji sadrži sve osnovne informacije o pozorištu, biografije svih glumaca i umjetnika koji su zaposleni, repertoar sa opisom i fotografijama svih predstava te povremeno aktuelnosti koje se dešavaju poput Dana BH drame i MESS-a. Kao neko ko voli pozorište i primarno je za sve u životu orijentisan na internet ovu web prezentaciju sam posjećivala rijetko – kad bi me zainteresovalo nešto o nekom glumcu ili kad sam htjela vidjeti o čemu se radi u nekoj predstavi koju nisam gledala. Dakle, prezentacija koja podsjeća na printani katalog koji vam se vuče po kući sve dok ga jednom ne zafrljacite u kantu za otpatke skupa sa gomilom dnevnih novina koje ste pročitali.

Web i internet su odavno prerasli tu formu. Sada je osnov svake web prezentacije aktuelnost i komunikacija.

To je ono prvo što bih ja voljela vidjeti na novoj web stranici zeničkog pozorišta – KOMUNIKACIJU.

Naravno, i nova prezentacija mora sadržavati sve što i prethodna, sve bitne podatke, informacije o ansamblu, zaposlenim, o istorijatu pozorišta, ali da sve uvijek bude aktuelno i ažurno, da se po prve informacije o tome šta se dešava u pozorištu uvijek ide direktno na njihov website pa tek onda dalje. To srećom ne zahtijeva mnogo, ni vremena ni para. Pretpostavljam da će ova institucija imati čovjeka zaduženog za internet i komunikaciju sa posjetiocima.

Dakle, po meni se pozorište treba okrenuti aktivno ka svojim posjetiocima, približiti im se i pričati sa njima. Ja bih lično uvela dio na stranici koji bi sadržavao novosti i u kojem bih sve aktuelnosti objavljivala u najkraćem mogućem roku. Naravno, ne samo novosti poput “sprema se predstava ta i ta”, nego sve što se dešava. Možda bi čak poseban odjeljak sa blogom pozorišta (znam, to baš i nije česta pojava na našim prostorima) bio dobar potez. Blog u kojem bi neko, a možda povremeno svaki glumac, pisao o svom radu na nekoj od predstava, o nekim interesantnim dešavanjima i slično. Tako bi se stvarala navika posjetilaca da redovno posjećuju stranicu a samim tim da stvore vezu sa pozorištem.

To i jeste najveći zadatak novog direktora – stvoriti novu publiku koja će posjećivati pozorište. Dug i mukotrpan posao, posebno ako se uzme u obzir trenutno stanje u kojem svako dešavanje koje nema prizvuk folka ili reality showa ima problem sa privlačenjem pažnje.

Društvene / socijalne mreže i pozorište

Današnji web ne ide bez društvenih / socijalnih mreža. U Zenici je Facebook u velikoj prednosti nad Twitterom te mislim da treba iskoristiti to što je mnogo Zeničana na Facebooku. Pozorište za sada ima ono što ja najmanje volim – lični profil Bosansko Narodno Pozorište Zenica. Pisala sam i sama o tome zašto je bolje imati Facebook Fan stranu a ne grupu ili lični profil, ali ukratko ću ponoviti. Fan strana nema ograničenje sa brojem ljudi koji je mogu pratiti, nije izbaždarena na 5.000 kao što su lični profil ili Grupa. Zato mi se ne sviđa što je zeničko pozorište uzelo lični profil za sebe. Zašto se unaprijed ograničiti? Možda sada iz ove perspektive ne djeluje da bi više od 5.000 ljudi htjelo biti prijatelj sa njima ali ko zna. Treba težiti da na Facebooku imate ako treba 20.000 fanova koji vas prate jer samo tako možete očekivati popunjenu dvoranu češće od dva puta. To je moj rezon.

Činjenica je da broj fanova ne znači i broj gledalaca, ali pametnim i smišljenim nastupom na društvenim mrežama se može postići i kvantitet i kvalitet.

Druga stvar zbog koje više volim Fan Page je STATISTIKA – podatak o tome ko je sve fan, odakle, koliko je muškaraca a koliko žena, kojih uzrasta i slično. To nema lični profil a nekom ko se ozbiljno posveti analizi posjetilaca inače ovi podaci mogu biti jako korisni.

Znači, ja bih otvorila Facebook fan stranicu i koristila je za komunikaciju, ali bukvalno. To je osnovna stvar kod svih društvenih mreža – stvoriti naviku kod ljudi da vam se obraćaju direktno, da vas pohvale ali i kritikuju (Slušajte kritičare – možda čujete i nešto korisno). Kad dođete u fazu da se uvijek prvo obraćaju vama a ne nekom trećem već ste napravili korak od 7 milja. A do toga se može doći.

Dakle ukratko, prvi korak je odrediti šta je cilj web prezentacije pozorišta.

1. Predstaviti se publici i potencijalnim saradnicima, svima koje zanima pozorište, na jednom mjestu imati sve što je zanimljivo i što govori o vama, o vašoj istoriji, uspjesima i radu. Znači, sve što sada postoji na webu ali malo opširnije. U stvari dosta opširnije :)

2. Komunicirati sa ljudima koje trebate dovesti u pozorište i stvoriti im naviku da se vraćaju. OK, prvi put možda i nije teško, ako ništa daćete im besplatnu kartu da zavire u ovaj hram kulture. Ali kako ih zadržati? Pa neka sami kažu, dajte im priliku. Neka napišu, na stranici, mailom, u komentarima na neki post na blogu (ako ga uvedete), na Facebooku. Slušajte ih i nemojte im govoriti šta da rade. Ako vam napišu na Facebooku nešto nemojte im reći “Hajte na web, ima tamo odjeljak za pritužbe”. Neće otići na web, veća je vjerovatnoća da neće ni kod vas više doći jer su takvi svi kupci proizvoda – vole da ih mazite, da ih slušate, da se osjete važnim i bitnim. Osim toga morate pratiti kompletnu internet scenu da biste vidjeli ko vas spominje, ko piše o vama negdje drugo, po forumima, blogovima, Facebooku i mnogim drugim mjestima. I morate reagovati, najbolje tako što ćete biti prisutni svuda i komunicirati.

Kupci / gledaoci su razmaženi, ali ako ćemo iskreno sav rad koji bilo ko radi i nije ništa bez njih. Zato ih trebate i kad im to pokažete jasno i glasno – dobićete njihovu vjernost. A to je već nešto za što se vrijedi boriti.

Dug i težak put je pred Bosanskim Narodnim Pozorištem Zenica. I pored svega toga ja znam da mogu uspjeti i vratiti stari sjaj ovoj ustanovi. Vjerujem da u ovom prilično velikom gradu ima ljudi koji sjede po kućama jer im se nije sviđalo kako se radi do sada i koje možete pokrenuti i dovesti ponovo u one vaše udobne fotelje, da se osjete važnim i bitnim i da uživaju. Internet vam treba biti samo mali dio mozaika zvanog marketing kojem se trebate posvetiti maksimalno. Ali o tom nekom drugom prilikom ;)