Autor: Hana Kazazović

Prije par dana sam na Twitteru napisala ovo:

Neki su zbog tog tvita pomislili da sam depresivna ili neraspoložena. Međutim, nije bilo tako. Desilo se da sam došla do zaključaka šta bih tačno (u)radila u životu da sad imam 18 godina, odnosno da sam shvatila zašto neke stvari volim i želim.

Radila sam test ličnosti i nakon njega došla do infografike sa najpodesnijim zanimanjima za svaki tip. Pogledavši ih jedina stvar koja mi je prošla kroz glavu je bila “Gdje mi je ovo bilo prije 20 godina?!”

Kako je tekao moj životni put?

Znate, ja na kraju osnovne škole nisam znala šta bih voljela biti kad porastem, pa sam upisala gimnaziju da bih imala još 4 godine da to saznam.

Znate, ja ni na kraju srednje škole nisam znala šta bih voljela biti kad porastem, pa sam imala 3 pokušaja završavanja fakulteta, da ne bih ostala samo na gimnaziji. Prvo sam u Zrenjaninu upisala informatiku i odslušala jednu godinu, a onda smo se vratili u Zenicu. Svejedno, nisam se pronašla u toj informatici, mada bih je možda i završila da nisam bila “prekinuta” povratkom kući.

Onda sam u Zenici upisala pravo, jer smo pored mašinstva i metalurgije imali i taj fakultet,  a nisam bila spremna (ni psihički ni finansijski) nakon 3 godine izbjeglištva ići od kuće čak ni zbog studiranja. Zvuči kao izgovor, ali ’96. i ’97. mi ta opcija nije padala na pamet. Na pravu sam izdržala 2 mjeseca i odustala jer mi nije bilo zanimljivo. Malo se pokajem kad god mi advokat, a posebno notar, izbiju pare iz džepa, ali šta bih sad.

Neke 3-4 godine nakon toga je trajala mamina „borba“ sa mnom da upišem bilo šta. Ja i dalje nisam znala šta bih voljela biti kad porastem, bez obzira što sam imala 21, 22, 23, 24 godine. Radila sam umjesto toga, tražila sebe i svoj put na druge načine. Onda je mama uspjela da me ubijedi pa sam upisala Poslovnu školu, u Zenici naravno. To je u stvari bila viša škola (6. stepen) Ekonomskog univerziteta u Sarajevu, dok još nismo imali ovaj Univerzitet u Zenici.

Upisala sam je i završila u roku, oduševivši se svim tim pričama o marketingu, a bježeći od računovodstva i finansija. Nakon te 2 godine nisam htjela da idem dalje, da završim cijeli fakultet jer sam već bila u privatnom biznisu, sa planovima u glavi.

Par godina kasnije se moja pažnja fokusira na internet, posebno pisanje. Ja sam oduvijek voljela da čitam i puno sam čitala. Pisala nisam puno, osim pismenih radova u školi i dnevnika u tinejdžerskim godinama.

Najmanje zadnjih 10 godina pišem puno, a čitam još više, otprilike 50-ak knjiga godišnje. Puno knjiga ima veze sa psihologijom i primijetila sam da me ta tema baš zanima. Posmatranje i analiziranje ljudi, njihovih postupaka, a prije svega analiziranje sebe – to mi je postala omiljeno. O tome često i pišem, to ste i sami mogli primijetiti ako ste bar dva puta svratili na ovaj blog.

Postoji još jedan dio moje ličnosti kojem nisam nešto posebno dozvolila da se razvije. Radi se o crtanju, kojeg sam kao dijete voljela i tokom školovanja često praktikovala. Nakon završetka osnovne škole sam jednostavno prestala, mada ne znam sebi objasniti zašto. Prije par mjeseci odlučim da ću pronaći vrijeme i probati vratiti taj hobi, jer znam da mi je vrijeme koje sam tako provodila bilo ugodno.

Da se vratim na rezultate testa – koja su idealna zanimanja za moj tip ličnosti?

Animator, psiholog, bibliotekar, pisac i likovni umjetnik.

Tvit sa početka je nastao u momentu kad sam shvatila da konačno, sa 38 godina, znam šta želim biti kad porastem. Osim što sam već porasla, pardon – ostarila (rast mi je svakako zakazao još davno).

Da sad imam 18 godina upisala bih psihologiju. Ne bih prestala crtati. Ne bih jezike koje sam učila u školi gledala samo da otaljam, jedvačekajući da se završi čas. Nije mi neko opravdanje što sam u školu išla prije globalizacije, znam.

Međutim, nemam 18 i bez obzira što imam (nadam se) dosta vremena pred sobom, žao mi što nisam neke stvari znala ranije.

Bilo bi dobro da se testovi ličnosti rade u osnovnoj školi, a najkasnije u srednjoj, da djeca dobiju informaciju o tome šta je njima najbliže i šta im najviše odgovara. Pa onda neka biraju sami hoće li ili ne iskoristiti tu informaciju. Pretpostavljam da ni ti testovi ne mogu 100% tačni, mada ja za ovaj svoj mogu garantovati da jeste, jer sam 20 godina provela tražeći upravo te odgovore koje sam dobila u njemu.

Ako imate način da se testirate na vrijeme, odnosno da vaše dijete testirate na vrijeme – uradite to. Možda ćete mu uštediti decenije.

Ima li uopšte tako nešto da se radi na našim prostorima, regularno u sklopu nečeg?

A moj prvi sljedeći zadatak će biti da kupim papir za crtanje. Olovku imam :D

P.S: Ako niste upratili linkove gore u tekstu, a voljeli biste da se testirate, evo ponovo:

Test – http://www.16personalities.com/

Infografik sa zanimanjima na osnovu rezultata testa http://www.entrepreneur.com/article/242292