Usamljenost je za čovjekovo zdravlje gora od na primjer pušenja. Tako nekako kaže podatak koji sam pročitala u knjizi i znam da je uveliko istinit jer gdje god su analizirali živote ljudi koji žive najduže ispostavljalo se da imaju dosta dobro uspostavljene bliske odnose sa ljudima. Odnosno imaju u životu osobe sa kojima su bliski, na bilo koji način.
Jedan od podataka kaže i da su stariji muškarci ti koji teže održavaju prijateljstva i odnose sa drugima. Čak negdje u Americi postoji mjesto namjenski napravljeno za druženje baš tako starijih muškaraca. Osmišljeno je kao mjesto na kojem od drveta prave neke stvari, kućice za ptice na primjer. Ali više njih u radionici kao zajedno. I to je Rich Roll u podcastu nazvao kao “igraonica za starije”, jer često supruge tu dovedu muževe i ostave ih da se zabave dok one obavljaju neke druge stvari.
Udovice puno bolje prolaze od udovaca. Lakše se oporave od gubitka i obično imaju ili nađu načine za druženje sa drugima. Udovcima to puno teže polazi za rukom. Posebno ako su na Balkanu i ako ne igraju šah – onaj ulični na primjer.
Padne mi ovdje na pamet komšija koji je baš mojim roditeljima rekao kako mu je jako teško sad kad je ostao sam nakon smrti supruge jer “sam nigdje nije prispio, a nema svoje društvo”. Prije su svuda išli zajedno kao par, a sam se baš teško snalazi.
Dok razmišljam o starenju i o tome s kim ćemo ostariti padne mi na pamet ono kad me mama opominjala da ne sjedim na hladnom betonu sve uz riječi “Pitaće te starost gdje ti je bila mladost”. Nešto kontam, to je upravo ono što mi je primjenjivo i na odnose. Jer ako dok smo mladi ne vodimo računa o povezanosti sa ljudima i o odnosima koje gradimo, nije isključeno da nas neko sa 80 vodi u “igraonicu za starije”. Ako tako nešto bude postojalo.
Mislite o tome. I uplanirajte te kafe sa prijateljima kao obavezne stavke u kalendaru i rasporedu dnevnih obaveza. Posvetite se odnosima s ljudima jednako kao što se posvećujete bilo kojoj drugoj stavci koja vam je važna u životu. Zbog mentalnog, ali i fizičkog zdravlja.
