Autor: Hana Kazazović
Prošle sedmice sam prisustvovala jednodnevnoj konferenciji Sarajevo PR open koju je organizovao Prime Communications. Tema je bila CSR, odnosno Društveno odgovorno poslovanje preduzeća ili Korporativna društvena odgovornost. Bila su potrebna ta dva predavanja i jedno istraživanje da u potpunosti promijenim mišljenje koje sam o društveno odgovornom poslovanju preduzeća imala do sada, odnosno da cijelu tu oblast pogledam iz sasvim drugačije perspektive.
Usudila bih se reći – po prvi put ispravne perspektive.
Prvo je Tamara Vlastelica Bakić ispričala nešto što bih mogla nazvati osnovama korporativne društvene odgovornosti. Ja sam, slušajući nju, tačno čula kako mi se u glavi ruše uvjerenja i stavovi koje sam o toj temi imala.
Naime, kao i vjerovatno mnogi drugi, mislila sam da je društveno odgovorno poslovanje ono kad preduzeće daje donacije sportskim udruženjima i kulturnim ustanovama. Onda Tamara dođe do petog slajda svoje prezentacije i saznam da je takva vrsta filantropije samo jedna mala stavka u sklopu aktivnosti u društvenoj zajednici, a društvena zajednica je jedna od 4 oblasti u okviru KDO (korporativno društvena odgovornost). Osim toga, kad pogledam tu širu sliku steknem utisak da je to u stvari među manje bitnim stvarima.
Zašto je kod nas onda ta stavka uvijek najvidljivija?
Možda zato što su tu i tržište, radno okruženje i životna sredina sa zadacima poput zaštite prava potrošača, zaštita ljudskih prava na radnom mjestu ili smanjena potrošnja prirodnih resursa. Realno, lakše je dati donaciju od par hiljada KM nekom sportskom klubu nego ispuniti sve ostale uslove.
Ako se i vama na spomen društveno odgovornog poslovanja preduzeća (kod nas) javi mučnina u želudcu, preporučujem da pogledate Tamarinu prezentaciju, sa naglaskom na slajd broj 5. Vjerujte mi da će vam to razjasniti mnoge stvari, mada vas moram upozoriti da će se nakon toga mučnina javljati češće i u jačem obliku.
Ali svakako je poenta da mi znamo prepoznati prave stvari, zar ne? Kad sagledate širu sliku onda ćete moći lakše procijeniti prave vrijednosti koje zaista imaju neke kompanije, odnosno moći ćete prepoznati one koje imaju strateški pristup prema društveno odgovornom poslovanju. Naime, rijetka su ali zaista postoje preduzeća u kojima je to sastavni dio poslovanja.
U sagledavanju šire slike nam je pomogla Dragana Đermanović sa svojim predavanjem. Dragana je već postala prepoznatljiva po svojoj mantri:
„Nije dovoljno raditi dobro, moramo dobro da radimo dobre stvari“
Njenu prezentaciju možete pogledati ovdje – http://www.slideshare.net/primeba/drutveno-odgovorno-poslovanje
Dragana nas je provela kroz nekoliko primjera kompanija koje na svom vrhuncu nisu prepoznale trendove koji dolaze i koje su zbog toga izgubile dio tržišta ili čak propale. Sve ovo je dio priče o tome kako moramo najviše raditi onda kad smo na vrhuncu. Kako je to Gaga fino rekla (parafraziram) – Žito koje jedemo danas je posijano ranije. Šta ćemo jesti sutra zavisi od onog šta sijemo (radimo) danas.
Svako njeno predavanje je meni inače inspiracija za život i gubi smisao kad se prepričava, tako da ću se ovdje zaustaviti, a vama preporučiti da Gagu poslušate kad god budete imali priliku za to.
Na kraju, kao šlag na sve je došao Srđan Puhalo sa rezultatima istraživanja o društveno odgovornom poslovanju u Bosni i Hercegovini. Da, zahvaljujući rezultatima to nije bio šlag nego gorka pilula, ali to ste i očekivali, znam.
Ispostavilo se da većina preduzeća u BiH na papiru ima neke strategije o društveno odgovornom poslovanju. Ono što je poražavajuće je činjenica da najveći broj preduzeća u BiH smatra da je društveno odgovorno poslovanje redovno isplaćivaje plata i redovno izmirivanje doprinosa za radnike.
Kako reče Tamara – nama je to kao super, a u svijetu rukovodioci koji to ne rade završe u zatvoru.
Samo se na našim prostorima poslovanje u skladu sa zakonom može nazvati društveno odgovornim. Šta nam to govori?
Rezultate istraživanja o društveno odgovornom poslovanju u BiH možete pogledati ovdje – http://www.slideshare.net/primeba/dop-final
Na kraju moram reći da mi se jako sviđa ovakav koncept konferencije. Super je što je jednoj temi dato dovoljno prostora i što su se predavači birali baš u skladu sa njom, tako da smo zaista dobili korisna znanja. Uspješna predavanja su mi ona iz kojih zaista naučim nešto što nisam znala i nakon kojih danima istražujem temu o kojoj se govorilo. Sama činjenica da ovaj tekst pišem čak sedam dana nakon konferencije i da mi uopšte ništa iz glave nije isparilo dovoljno govori sama za sebe.
A to je sve odlična preporuka za sljedeći Sarajevo PR open koji je najavljen za novembar i za koji nemam pojma šta je tema, ali imam spisak onih koje bih voljela slušati ovako detaljno obrađene.
