Kada pomislim na pojam “trgovac” pred očima mi se ukaže neka starija teta, najčešće iza tezge, koja prodaje svoju robu. U tom mom zamišljanju najčešće je roba koju prodaje manje bitna. Za ovu priču je nevažno i kako je došlo do toga da na muški pojam (trgovac) ja imam asocijaciju na ženu.
Za pojam trgovac ima nekoliko vrlo često korištenih sinonima. Jedan od njih je prodavač ili prodavačica, i čini mi se da je još samo kod djevojčica koje se igraju to cijenjeno i jedno od omiljenih zanimanja. Trgovac ili prodavač radi u trgovini ili prodavnici, a mnogo dobije na cijeni kada se zaposli u nekom velikom hiper ili super marketu. Valjda je i kod trgovaca važna veličina – trgovine u kojoj rade.
Međutim, ako samo malo bolje pogledamo, to je jedno od najrasprostranjenijih zanimanja. Trgovci su svuda oko nas, ili možda bolje reći – svi smo mi trgovci na neki način.
Najviše oglasa za posao ima u rubrici “Prodaja”. Negdje se traže prodavači, a sve češće komercijalisti, unapređivači prodaje, sales manageri, agenti za prodaju i sl. U suštini svi oni manje više rade istu stvar – pokušavaju robu ili usluge pretvoriti u novac. Ne rade svi na isti nači. Neki su tu ona zadnja karika koja krajnjem potrošaču daje robu i uzima novac. Drugi su oni koji robu prodaju trgovinama i za istu pokušavaju ostvariti što bolje uslove, bolji položaj na policama, kraći rok plaćanja i slične stvari.
Ima i onih za koje nikad “na prvu” ne biste rekli da su obični trgovici, valjda zbog robe kojom trguju. Na primjer, da li nekad pomislite da su kreditni službenici takođe jedna vrsta trgovaca. U suštini, oni trguju novcem, krediti su njihova roba koju vam prodaju po različitim cijenama (čitaj: kamatama). U apotekama rade farmaceuti i ni jedna apoteka ne može raditi bez magistra farmacije. U suštini, oni prodaju lijekove za novac i oni su samo jedna vrsta trgovaca. Činjenica, moraju jako dobro poznavati robu kojom trguju za razliku od nekih drugih. U firizerskim salonima rade frizerke. One su trgovci jer vama prodaju svoju uslugu šišanja. Ista stvar je i sa molerima. U prodavnici vam prodaju farbu za krečenje a moler vam proda svoju uslugu krečenja.
Šta se dešava kad tražite posao? Napišete svoju biografiju i trudite se da u njoj navedete što više stvari koje vam mogu pomoći da dobijete posao. Što više kurseva, vještina, znanja i biografija je vrjednija. Na tržištu rada ima veću vrijednost a poznato je da takve lakše dođu do posla. To je suština jer kako rekoh – na tržištu rada. To znači da smo svi trgovci bar onda kad prodajemo svoje sposobnosti, bar onda kad ih pokušavamo unovčiti.
A tu dolazim do onog glavnog (jeste, sve ovo do sada je bio uvod) – koliko je dobrih trgovaca? I šta uopšte znači pojam – dobar trgovac?
Živimo u vremenu kada je ponuda svega mnogo veća od potražnje. Šta god vam padne na pamet – možete birati između najmanje dvije opcije (izuzev izbora dobavljača električne energije i vode u vodovodnim cijevima). U takvoj situaciji bi na cijeni trebali biti dobri trgovci.
Da li to znači da se isplati ulagati u znanja i vještine koje će vas napraviti dobrim trgovcem? I pri tom ne mislim da sad počnete piti jaje ujutro radi dobrog glasa – vrijeme kad su najbolje prodavali oni najglasniji je odavno iza nas. Mislim prije svega na rad na sebi, na sticanju znanja i vještina koje će nam pomoći u tome. Prije svega treba dobro savladati teoriju o onome što prodajemo. Kada prodavači autodijelova budu poznavali robu koju prodaju poput farmaceuta biće mnogo lakše svima.
Osim toga treba posebnu pažnju posvetiti izgradnji samopouzdanja jer samo prodavač siguran u sebe može nešto prodati nekome. A usudila bih se reći da veliku ulogu u svemu ima psihologija u smislu poznavanja ljudi. Samo na taj način se može ispravno pristupiti svima i postići zadovoljavajući rezultat.
A u svakom slučaju se može reći da je ovo široka oblast koja se može mnogo razvijati, a sa njenim razvitkom će vjerovatno i ostale stvari (vezane za nju) krenuti naprijed. Jer, kada uspijete prodati svoje proizvode ostvarili ste cilj koji ste postavili onog momenta kad ste ih proizveli. A nakon toga možete platiti svojim dobavljačima pa da i oni dođu do istog rezultata.
I da, najbolje je kada proizvodite samo ono za što imate osigurano tržište ili potražnju. Ali, to već odavno nije česta pojava.
zaboravila si napomenuti jos jednu vrstu trgovaca.Politicare,oni nam prodaju muda za bubrege i tako vec nekoliko decenija uspjesno,
@miro: hahaha, bas tako :)) sto je najgore – mi to redovno kupujemo
Ajde da trgovinu posmatramo u još širem kontekstu-svaka ljudska interakcija na izvjestan način predstavlja trgovinu. Profesori učenicima prodaju znanje, književnici prodaju čitaocima svoju ideju i osjećaje, blogeri prodaju neke svoje svakodnevne impulse itd. U principu, termin “prodaja” možemo zamjeniti “komunikacijom”, u kojoj od drugih ljudi tražimo potvrdu svojih individualnih vrijednosti.
Dobar post btw ;)
@Milko: Upravo tako :) Sve je prodaja, samo ne znaju to svi uraditi na najbolji nacin. Ja sam, na primjer, prilicno los trgovac. Cinjenica, imam zelju i volju da to unaprijedim :)
Pa ne bih baš rekao da si loša u tom poslu ;)
“Ja sam, na primjer, prilicno los trgovac…”
(nikad nisam znao ovo sa citiranjem) Elem, svima koji imaju taj problem mogu da preporučim jednu epohalnu knjigu, Čovek se zove Tom Hopkins, a knjiga je “Kako ovladati veštinom prodaje”. Prvo izdanje na našem jeziku je bilo za “Global – Novi sad” a bilo je i kasnijih… (inače ima čitav holding sa sve affiliate programom http://www.tomhopkins.com/) A sa Milkom se (skoro uvek) slažem: svi stalno nekome nešto prodajemo, svoje stavove, ideje, sebe same… I super si primetila, danas je mnogo važnije pitanje prodaje nego proizvodnje. Ako imaš proizvod i tržište – proizvodnja te već čeka (u Kini – naravno)…