Piše: Hana Kazazović
Foto: The Cookie Shop
Mjesecima već pratim na društvenim mrežama Natašu Tasić i njene simpatične keksiće koje pravi u Kuwaitu, oduševljavajući se idejama i izvedbom i pitajući se koliko volje i truda treba uložiti u izradu samo jednog keksa. Iskreno, svih tih mjeseci sam se pitala da li kod nas neko radi slične stvari. I ako ne radi zašto je to tako? Ja bih ih tako rado kupila za neku posebnu priliku, da obradujem nekog, ali mi je Kuwait ipak malo predaleko.
A onda mi sasvim slučajno danas na Facebooku iskoči fotografija divnog keksića i vidim da nije u pitanju Nataša. Kliknem – fan stranica The Cookie Shop. Adresa – Sarajevo. I nakon oduševljenja fotografijama i činjenicom da mi je sad to tako blizu, odlučim odmah da ih predstavim ovdje jer takvi keksi ne smiju ostati nepoznati.
Nakon prvog kontakta se ispostavilo da su sve pokrenule dvije djevojke koje pratim na Twitteru, pa je osim slatke ovo ujedno i jedna „cyber priča“, kako i priliči mom blogu ;) A šta su mi o svojim keksićima rekle pročitajte u nastavku.
Šta je i ko je The Cookie Shop?
The Cookie Shop je kreativna radionica za ručno rađene, ručno farbane i ručno ocrtane kekse i medenjake. Kreativni dvojac, Ljiljana i Nermina, tj. nas dvije smo veliki zaljubljenici u slatko. Ljiljana je specijalizirana za sitne kolače a Nermina za torte i kreme. Kombinovale smo ljubav prema slatku, dekoraciji i neobičnom i dobile Designer Cookies.
Po profesiji, Ljiljana je magistar ekonomskih nauka a Nermina magistar međunarodne ekonomije.
Kako je nastao, odnosno kako ste došli do toga da počnete praviti kolačiće?
Ideja je došla iz dva pravca. Dugo i znatiželjno smo, preko Twittera, pratile rad Nataše Tasić iz Kuwaita (@natasa_tasic) koja se takođe bavi izradom i dekoracijom keksića. Oduševile smo se njenim radom, strpljenjem, voljom i ljubavlju prema dizajniranju keksa i medenjaka. Kada smo zamoljene da napravimo kolače za jednu humanitarnu akciju (prikupljanje pomoći za liječenje teško bolesne nastavnice u Sarajevu), odlučile smo da napravimo, ocrtamo i individualno zapakujemo 40 muffina. Ti muffini su se prodavali u dvorištu škole koja je pokrenula akciju i pobrali puno komplimenata. Razred za koji smo uradile te muffine je na kraju skupio najviše novca. Natašina kreativnost i oduševljenje ljudi nas je potaklo da se, iz hobija i ljubavi počnemo baviti dizajniranjem keksa i medenjaka jer smo primijetile da se ljudi slabo ili nikako ne bave ovim vidom slastičarstva kod nas i u regionu.
Ko zna, možda u budućnosti ovaj vid hobija preraste u neki ozbiljniji vid biznisa i školu ukrašavanja keksa.
Imaju li ovi kolačići neki stručan naziv?
Stručan naziv, osim po sastavu, ne postoji. To je klasičan keks od vanilije ili medenjak. Trenutno u ponudi imamo ove dvije baze, a nadamo se da ćemo u budućnosti proširiti ponudu na različite ukuse kao npr. keks sa čilijem.
Od čega se prave – je li to stalno isti recept pa se samo oblici i dekoracije rade po potrebi ili se mijenja i osnova?
Keksi se prave od brašna, šećera, putera ili margarina, te jaja i ekstrakta vanilije, a medenjaci vrlo slično samo sa dodatkom meda i začina. Glazura i dekoracije se rade royal icing-om, po potrebi obojenog isključivo prehrambenom bojom.
Gdje nalazite inspiraciju za motive?
Motivi su direktno vezani za oblik i priliku za koju se rade. Dosta smo naučile od Nataše ali i sa interneta, prateći specijalizovane blogove i stranice. Praznici, rođendani, rođenja, vjenčanja, promocije… svaki od ovih događaja je inspiracija sama za sebe. Motive, šare, ideje nalazimo svuda, od kuhinjskog stolnjaka do dječijih slikovnica.
Živimo u okruženju u kojem je kreativni i ručni rad slabo cijenjen. Šta mislite da li ipak ima ljudi koji će prepoznati vrijednost unikatnih keksića?
Činjenica je da se danas ručni rad malo cijeni ali još uvijek ima ljudi koji ga cijene i vrednuju, jer je prije svega svaki keks unikat i rađen sa mnogo ljubavi. U svaki je ugrađeno dosta prethodnih grešaka, na kojima smo učile, kao i puno smijeha, inspirativne muzike i sati istraživanja. Nadamo se da će ljudi prepoznati istinsku vrijednost našeg rada i nagraditi povjerenjem kreativnost, ručni rad i strpljenje koje svakodnevno ulažemo.
Radite ih po narudžbi i u kućnoj radinosti. Koje su minimalne količine kolačića i koja je njihova cijena?
Trenutno radimo samo po narudžbi (minimalno 3 dana unaprijed), iz naše male kućne radionice. Za manje količine imamo opciju od 12 i 24 keksa ili medenjaka a veće količine radimo po narudžbi i dogovoru i do mjesec dana unaprijed. Cijene se kreću od 1 do 5 KM po komadu, ovisno o veličini, motivu i količini.
Koliko vremena treba da se napravi jedan kolačić? Je li podjednako crtate motive ili svaka ima specijalizaciju za neku oblast?
Nemoguće je štopericom izmjeriti koliko nam treba da napravimo jedan keks jer većinom se svi keksi prave iz 3-4 etape. Pečenje, glaziranje, crtanje i dekoracija. I taj se proces otegne na 2 do 3 dana jer se keksi moraju ohladiti, na vrućim ili mlakim keksima se ne može crtati. Kad se keksi dobro ohlade na njih se stavlja royal icing glazura (podloga) koja se onda mora osušiti (minimalno 8 sati). Tek tada se može po njima crtati ili praviti sitni vez. Onda se i to nacrtano mora sušiti minimalno 8 sati. Ali ilustracije radi, za jedno iscrtavanje ili sitni vez potrebno je i do 10-15 minuta a nekad ili više (ovisno koliko se boja koristi). Za jedan prosječni radni dan, od 8 sati, jedna osoba može iscrtati maksimalno 30-35 keksića a da ne ustane od stola, da se ne prošeta, ne jede ili pravi bilo kakvu pauzu. A vjerujte da leđa itekako zabole.
Obje pokušavamo raditi isto ili slično, čisto edukacije radi. Vjerujemo da ćemo s vremenom svaka imati svoju užu specijalizaciju, od motiva, oblika do prigoda. Kao i u svakom poslu, specijalizacija je vrlo bitna jer štedi i vrijeme i resurse a i živce.
Ovo su prvi koraci The Cookie Shopa ali pretpostavljam da u glavi imate viziju za budućnost – kako ga zamišljate za recimo 3 godine?
Bilo bi lijepo imati neku malu Pâtisserie u centru grada, u pješačkoj zoni gdje bi putnici i namjernici mogli kupiti lijepo ukrašene i upakovane kekse kao poklon, kao podsjetnik, kao suvenir. Ali naravno sve ovisi o tome koliko će nas ljudi prepoznati i prihvatiti i kakvi će biti uslovi za male zanatlije i poduzetnike u bliskoj budućnosti jer danas država uzima više nego što daje.
Ja se iskreno nadam da će dovoljno ljudi prepoznati vrijednost ovih keksića, te da će The Cookie Shop prerasti u jednu pravu malu radionicu i zašto ne – radnju u centru grada. Sigurna sam da bi bila veoma posjećena.
A svi oni koji vole poklanjati neobične poklone dragim osobama sada imaju mogućnost da smisle motiv koji bi bio poseban za tu osobu i da naruče unikatne kekse kod Ljiljane i Nermine. Koliko vidim na slikama samo vaša mašta može biti granica – njih dvije će napraviti sve što zamislite. Kontaktirati ih možete putem emaila i Facebook stranice, koju svakako preporučujem da pratite jer ćete tako uvijek biti u toku sa novim motivima i aktuelnostima.
Facebook: http://www.facebook.com/TheCookieShop.Sarajevo
A zašto sam ja odmah poželjela da odvojim vrijeme za njih i napišem ovaj tekst? Zato što sam u njima prepoznala osobe koje žele više od života i koje su spremne da za to svoje više rade naporno.
Dok neki Internet i Facebook koriste za igranje i čitanje tračeva, uvijek ima i onih koji na njemu pronalaze inspiraciju i ideje za razvijanje hobija i pokretanje biznisa. A ja se oduševim kad god naiđem na neki takav primjer. Osim ideja, ove djevojke su sve o keksima naučile od djevojke koju su upoznale na Internetu te čitajući stručne blogove i stranice.
Nekome će i ovaj njihov primjer biti inspiracija ili lekcija iz koje će naučiti da je sve moguće uz mnogo volje i truda. Realno – za osam sati će jedna od njih iscrtati 30 keksića. Mogla bi za to vrijeme pogledati 3 epizode Sulejmana i popiti 2 kafe u komšiluku. I to su ti izbori o kojima stalno govorim i koji čine razliku u našim životima.
Jako sam ponosna na ove dve devojke! Ovaj tekst me je rasplakao, draga Hana, evo malopre sam ustala i ovo je prvo na sta sam naletela! Zelim im puno srece i uspeha u radu, od srca, sve najbolje i dabogda bile zatrpane porudzbinama!!! Saljem ljubav sa drugog kraja sveta!!!!! :* <3
O ovome ja i vrapcima na grani dosadih, pričajući sve u šesnaest . Niko nam ne brani da kukamo na teška vremena, jer su uistinu teška. Ali se zbog toga ne sme sedeti skrštenih ruku, jer su onda još teža. Čestitam.