Udruženje “Leptir” Bugojno i priča o tome kako žive svoj moto “Ne pored drugih, već zajedno!”

Udruženje Leptir je osnovano na inicijativu 30 roditelja djece i mladih sa poteškoćama, Centra za fizikalnu terapiju i građana iz zajednice. Osnovni cilj je bio poboljšanje ukupnog kvaliteta života djece i mladih sa poteškoćama u razvoju.

Udruženje je zvanično registrirano 14.03.2005. godine. U 15 godina djelovanja imamo iza sebe niz uspješno realiziranih projekata i aktivnosti u zajednici i šire, koji su u znatnoj mjeri doprinijeli unaprjeđenju kvalitete života naših korisnika i njihovih obitelji, ali i ukupne populacije osoba sa invaliditetom.

Osoblje udruženja čini dobar spoj iskustva roditelja koji su na svojoj koži osjetili sve manjkavosti neuređenog i nepripremljenog sistema za osobe sa poteškoćama u razvoju. Oni su odlučili sami pokrenuti aktivnosti na poboljšanju trenutnog stanja, stručnjaka koji žele raditi i dodatno se educirati za rad sa ovom marginaliziranom grupom kako bi im na adekvatan način pomogli da pronađu svoje odgovarajuće mjesto u društvu i volontera iz zajednice koji daju svoj nesebičan doprinos ovoj nadasve humanoj misiji.

Šta je glavni fokus djelovanja ovog udruženja? Iz sadržaja na Facebook stranici sam zaključila da su vaše aktivnosti usmjerene ka poboljšanju kvaliteta života djece i osoba s poteškoćama i njihovih porodica. Šta su vam glavne aktivnosti i čime se sve bavite?

Udruženje trenutno ima 135 korisnika, različite dobi i vrsta invaliditeta. Svojim programima i aktivnostima pokušavamo što je više moguće odgovoriti na njihove potrebe. Kontinuirano radimo sljedeće aktivnosti:

• Kroz usluge poludnevnog centra radimo na edukaciji, osnaživanju i rehabilitaciji korisnika, većinom sa kombiniranim teškoćama koji ili nisu bili uključeni u redovno obrazovanje zbog svojih teškoća ili su završili školovanje po prilagođenom programu
• Pružamo usluge specijaliziranog prijevoza kombijem koji smo dobili u donaciji za korisnike koji učestvuju u aktivnostima udruženja
• Kontinuirano radimo na izgradnji svijesti javnosti o pravima, potrebama i mogućnostima osoba sa invaliditetom pokretanjem kampanja, putem inkluzivnih aktivnosti, edukacijom mladih tipičnog razvoja u zajednici, performansima, spotovima, organizacijom okruglih stolova i sl.
• Pokrećemo akcije na uklanjanju prepreka za ravnopravno učešće sa invaliditetom u svakodnevnom životu, prije svega mislimo na pristupačnu zajednicu
• Učestvujemo na kulturnim manifestacijama i sportskim takmičenjima
• Pružamo savjetodavne usluge i radimo ne edukaciji roditelja
• Radimo na poboljšanju uvjeta na provođenju inkluzivnog obrazovanja (pružanje usluga Mobilnog stručnog tima, edukacija svih sudionika inkluzivnog obrazovanja, izrada, preporuka i smjernica za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju, IEP (individualno edukativni programi za djecu sa preprekama u učenju i učešću)
• Pokrenuli smo proizvodnju drvenih igračaka
• Organiziramo školu znakovnog jezika
• Radimo na osposobljavanju i upošljavanju osoba sa invaliditetom
• Zalažemo se za ostvarivanje prava korisnika, kako u lokalnoj zajednici tako i šire
• Pružamo pomoći najugroženijim porodicama pri nabavci ortopedskih pomagala, lijekova, pelena, pronalaženju stipendija za korisnike i sl.
• i niz drugih aktivnosti u oblasti politika invalidnosti.

Koji su to ključni problemi s kojim se suočava ova populacija, pretpostavljam u cijeloj BiH a ne samo u Bugojnu?

Nepostojanje servisa podrške za ovu kategoriju osoba, njihova izoliranost, isključenost, nepoštivanje osnovnih prava ovih osoba, neznanje i nerazvijena svijest odgovornih ali i šire javnosti koje za posljedicu imaju neadekvatan odgovor na zadovoljavanje njihovih potreba.

Iako imamo relativno dobre zakone i propise, usvojene akcioni planove, na žalost oni se ne implementiraju onako kako bi trebalo, počevši od problema u inkluzivnom obrazovanju, nepoštivanju standarda pristupačnosti pri građenju i komunikaciji, neadekvatnih zdravstvenih usluga, diskriminacija po pitanju zapošljavanja ali i visine invalidnina za osobe sa intelektualnim teškoćama, koje ne mogu raditi jer im je oduzeta radna sposobnost i niz drugih problema.

Na koje projekte i aktivnosti ste najponosniji?

Asistenti u nastavi (od 2006. godine kroz brojne projekte i kampanje inicirali i realizirali aktivnosti u školama na unaprjeđenju inkluzivne nastave u školi za djecu sa preprekama u učenju i učešću uz angažiranje asistenata u nastavi te izradi Strategije za uključlvanje djece sa teškoćama u razvoju u  škole)

• Zlatna medalja za košarkašku ekipu i atletičare
• Prostor – adaptiran i uređen
• Uvršteni u budžet općine
• Osiguran specijalizirani prijevoz donacijom kombija
• Usvojen LAPI (Lokalni akcioni plan u oblasti invalidnosti ) na lokalnom i kantonalnom nivou kroz naše kampanje
• Urađeni pristupi svim školama i Kulturno sportskom centru Bugojno
• Asfaltiran pristup udruženju
• Veliki broj mladih tipičnog razvoja koji su prošli kroz aktivnosti udruženja i senzibilizirani po pitanju invalidnosti
• Prepoznati u zajednici kao ozbiljna organizacija

Kako ja pandemija i ova kriza uticala na populaciju s kojom radite, te na vaš rad uopšte? Jeste li zaustavili aktivnosti ili ste imali dodatne akcije da ublažite posljedice?

Ubrzo po izbijanju pandemije, započeli smo sa online aktivnostima sa korisnicima, na žalost sa onima koji su imali tehničke mogućnosti. Nastavljena je Mala škola Leptir, voditeljica je zadavala svakodnevno zadaće, zajedno su se kreirale čestitke za rođendane i vjerske praznike, u sve su morali biti uključeni i roditelji, tako da su svi jedni drugima, bili podrška. Nastavili smo online započetu aktivnost na edukaciji za znakovni jezik za mlade tipičnog razvoja…

Početkom juna smo počeli i sa aktivnostima u udruženju, sa radom u manjim grupama sa korisnicima, manjim grupama u kombiju tokom prijevoza, dezinfekcijom prostora, mjerenjem temperature pri dolasku i obaveznim nošenjem maske, kako voditelja, tako i korisnika, ako nije moguće održavati razmak. Nastavljene su redovne rehabilitacijske aktivnosti, ali i različite aktivnosti iz projekta „Zajedno za društvo jednakih mogućnosti“ čija je realizacija zbog pandemije bila odgođena za tri mjeseca.

Cijelo ljeto smo provodili različite aktivnosti, održali veliki broj radionica za korisnike na njihovom osnaživanju za socijalno uključivanje, realizirane su i radionice o pravima OSI, zagovaranju i lobiranju, korisnici su učili znakovni jezik i zajedno sa dječijim horom Horoljupci  i polaznicima škole znakovnog jezika Leptir snimali muzički spot za pjesmu „Ti si moj glas“ na znakovnom jeziku koji ćemo koristi u kampanji “Ne pored drugih, već zajedno”, realizirali radionice primjenjenog teatra i društvene pravede za naše korisnike i mlade iz DP EkoArt, koje su rezultirale premijerom na otvorenom…

Bez čije podrške ne biste opstali – ko su ljudi na koje se oslanjate i koji su uz vas stalno? I kakva je situacija s institucionalnom podrškom – da li je imate i da li su strukture vlasti od pomoći?

• Velikog angažmana i zalaganja roditelja koji su i pokrenuli rad udruženja i sve ove godine nastojali da ono opstane
• Stručnih saradnika koji su senzibilizirani i educirani iz oblasti invalidnosti, pisanja i vođenja projekata
• Dobrih ljudi koji nam povremeno daju donacije
• Sredstava iz općinskog budžeta, kojima pokrivamo troškove za koje ne možemo osigurati sredstva kroz projekte
• Fond za profesionalnu rehabilitaciju – zapošljavanje korisnika
• Korištenjem poticaja za zapošljavanje preko Zavoda za zapošljavanje
• Donatorima kako stranim tako i od resornih ministarstava

Šta je ono što biste voljeli uraditi u budućnosti, odnosno imate li već neke planove za naredni period i o čemu se radi?

– I dalje ćemo nastaviti na realizaciji pokrenutih aktivnosti na poboljšanju kvalitete života djece i osoba sa invaliditetom ne samo na lokalnom nivou već i šire, inicirati i zagovarati na podizanju svijesti o položaju djece i osoba sa invaliditetom, njihovim potrebama ali i mogućnostima;

– pokrenuti inicijative na uvođenju novih usluga podrške – personalni asistenti te povećanju kvalitete postojećih

– omogućiti što veću pristupačnost osobama sa invaliditetu u lokalnoj zajednici (mislimo na fizičku, informativnu i komunikacijsku)

Da imate čarobni štapić koji će vam omogućiti da uradite jednu stvar – šta bi to bilo?

Društvo jednakih mogućnosti u kojem osobe sa poteškoćama u razvoju imaju pun i pristojan život, u uvjetima koji osiguravaju dostojanstvo, potiču samopouzdanje i olakšavaju aktivno učestvovanje u društvu.