Autorica: Hana Kazazović
Oduvijek mi je bila želja da imam mogućnost kupiti knjige koje mi se čitaju i koje ću nakon toga pokloniti, odnosno da nisam vezana za bilo kojeg izdavača. Zato sam tražila sponzora za ovu rubriku, nekog ko će je podržati i omogućiti mi takvu slobodu. Uslov mi je bio da sponzor bude brend i proizvod koji volim i inače podržavam i koristim. Valjda sam nešto do sada dobro (u)radila jer su prvi koje sam kontaktirala odmah i pristali – “Plantago”, čajevi koje zaista cijenim i koristim. Ovo sponzorstvo rubrike će mi omogućiti da jednom mjesečno poklanjam po 2 primjerka knjige, a to ću raditi na društvenim mrežama. Prva knjiga je ova koju vidite, a imam neke zanimljive naslove takođe na spisku odavno, pa vjerujem da će sve skupa biti zanimljivo i meni i vama :)
A sada o knjizi:
Dugo mi je na spisku stajala knjiga “Uhvati zeca” Lane Bastašić. Pročitala sam nekoliko preporuka za nju, a onda sam vidjela i intervju sa autoricom koji me toliko oduševio da sam željela čitati ovaj njen prvi roman.
I zaista je ovo knjiga kojoj vrijedi posvetiti pažnju. Jako mi se dopada Lanin stil i rečenice koje nisu previše nakićene, ali su lijepe taman toliko da uživaš u njima. Inače čitam brzo ali sa ovom knjigom nisam žurila. Tačnije, nije mi ona dozvoljavala, jer sam se vraćala na pojedine pasuse i ponovo ih iščitavala samo zato što su lijepi.
Mnogi su Laninu knjigu uporedili sa Elenom Ferrante i njenim “prijateljicama”. Suštinski sličnosti ima dosta, jer su i kod nje dvije glavne junakinje prijateljice iz djetinjstva – Sara i Lejla. Znaju se od prvog razreda osnovne, družile su se i bile nerazdvojne do druge godine fakulteta i onda je uslijedio prekid i tajac. Lejla se Sari javlja nakon 12 godina i moli je za pomoć i to je u stvari početak knjige.
Razmišljajući o knjizi zaronila sam dodatno u sličnosti sa Eleninim prijateljicama. I ovdje me jedna od njih znala nervirati, a onda bih se stavila u njenu poziciju pa mi se mijenjalo raspoloženje. Rekla bih da je to vještina autorice, da likove izgradi tako da su kao kaleidoskop – mijenja se ono što vidiš u zavisnosti od ugla iz kojeg gledaš. A to u pisanju uopšte nije jednostavno postići.
Sarina i Lejlina avantura je ujedno nešto kao mini putopis po BiH. U knjizi se nađemo u Mostaru, pa Jajcu i onda u Banjaluci, gdje se najveći dio radnje i odvija. Čitajući pomislih kako je baš lijepo kad poznajem lokacije i imam ih pred očima dok zamišljam scene pa se nadam da će u budućnosti biti više takvih knjiga. Ne mora putopis biti samo klasično “bila ovdje, jela tu, posjetila ovo”. Može i radnja knjige da se smjesti na naše prostore i da sve te lokacije kroz priču u stvari zainteresuju ljude.
Ono što je još važno istaći jeste zanimljiv način pričanja ove priče – u dva narativa, odnosno dva vremena. Smjenjuju se tako sjećanja i sadašnjost, ali tako vješto ispričano da mi uopšte nije smetalo niti bilo naporno za čitanje.
I neću da spojlujem i otkrivam kraj, ali ću reći da mi je nakon njega ostao utisak skoro kao nakon Ferrante. Malo sam bila iznervirana, a onda sam pomislila kako upravo to možda i jeste najbolji način. Nekako mislim da treba biti odvažan pa završiti knjigu pišući da zadovoljiš svoj unutrašnji poriv, iako znaš da će dio čitalaca možda biti nezadovoljan.
I stvarno se nadam se da će Lana nastaviti sa pisanjem jer to zaista odlično radi. Odnosno ne sumnjam da hoće, nego bih voljela da požuri sa nekom novom knjigom, to sam htjela reći :)
Ovu knjigu je do sada izdalo Kontrast izdavaštvo, a nedavno i Buybook, tako da je nije teško pronaći.
Ja imam dva primjerka i oba poklanjam, pa bacite pogled na Instagram profil ili Facebook stranicu ako želite učestvovati i eventualno osvojiti nagradu :)
