Uticaj mačka na minimalistički stil uređenja stana

Autor: Hana Kazazović

Kad sam dobila priliku da stan u kojem živim konačno uredim po svom, prvo što sam uradila je bilo protjerivanje hekleraja iz kuće. A bilo ga je svuda, čak i na rukohvatima od kauča. Čini mi se da je samo kupatilo ostalo bez ijednog heklanog miljea, ili je bio neki na veš mašini ali sam zaboravila.

Par godina smo živjeli tako, imali zavjese, cvijeće u saksiji, cvijeće u vaznama, neke figurice po policama, odnosno na regalu, slike na zidu… Sve ono što ljudi inače imaju u svojim životnim prostorima sa ciljem da ih učine životnijim i svojim.

A onda je u naš život ušao Laki.

Mačak sa svoja 3-4 mjeseca pronađen na ulici. Lijep, umiljat, spavao u 11 uveče na klupi okružen psima i muž se sažalio, a mi bili tad bez ljubimca jer je pola godine ranije nastradao mačak koji je do tad živio sa nama.

Od tog svog prvog dana je Laki počeo iskazivati svoju naklonost prema minimalizmu. Sve mu je smetalo. Za početak zavjesa koja je bila zakačena onim štipaljkama i lako se skidala. Toliko lako da sam ja u prosjeku tri puta dnevno tu zavjesu stavljala na prozore, a on je skidao. I tako nekoliko mjeseci.

Rekoh već, imala sam mačke prije toga. Mačke koje bih vaspitala da ne diraju ono što ne smiju da diraju. Nekad špricom sa vodom, nekad vikom, zatvaranjem po kazni u drugu prostoriju, nekad igranjem i skretanjem pažnje na nešto drugo.

Kod Lakija nijedna metoda nije palila. Mjesecima smo tako dizali i spuštali zavjesu, kao zastavu. Onda sam se nafurala da mi je to redovna fizička aktivnost pa mi bilo malo lakše. Dok mi jedan dan nije pukao film, pa sam tek skinutu zavjesu ubacila u mašinu, a kad se osušila složila je fino i ostavila u ormar.

Problem komšijskog virenja u stan sam riješila tako što sam ubacila zavjesice između stakala na prozorima i tako je završena priča sa zavjesama u mom životu.

Evo, već godinama nemam problem sa čestim skidanjem i pranjem i vidim da je Laki bio potpuno u pravu što se borio protiv toga.

Sljedeće je iz kuće protjerano cvijeće. U svim oblicima. Prvo je saksije poobarao i izvrnuo jer mu je smetalo u hodanju oko prozora. Vaznu, onu tešku od prozirnog stakla je oborio i razbio slučajno, jer mu se učinila dovoljno stabilnom i jakom da može doskočiti na nju sa druge strane sobe. Naravno da je srušio izazivajući takvu lupu da sam mislila kako mi je komšinica Suada nekim čudom upala u sobu kroz plafon.

Šta zna mačak šta je vazna i koliko treba biti čvrsta da doskočiš na nju. A i realno, stalno mi je cvijeće umiralo i venulo, tako da je i bolje da nemam više šta da ubijam i da mi umire na moje oči. Laki je bio u pravu.

Figurice i knjige sa polica je sistematski uklonio jednu po jednu. Pretpostavljam da je vidio kako ih kod brisanja prašine moram stalno micati, pa je prvo pokušao napraviti neki raspored koji bi bio pogodniji. Međutim, puno češće bi te sitnice završile na podu, jer bi se iznervirao kad im ne bi uspio naći odgovarajuće mjesto. I onda sam i ja shvatila da samo smetaju i da je lakše bez njih. Sad prašinu obrišem za 3 i po minute, samo mahnem krpom po praznim policama od regala i gotovo. Ono što ne obrišem ja, riješi Laki ležanjem po njima.

Zadnja na red je došla slika iznad kreveta u spavaćoj sobi. Pretpostavljam da mu se nije uklapala u dizajn ili mu se možda motiv nije svidio. Šta zna mačak rođen u Zenici šta je more? Uglavnom, tu sliku je koristio da se igra tako što bi je zaljuljao na šarafu za koji je okačena. I onda bi se ona ljuljalala stružući od zid i proizvodeći prilično iritantan zvuk koji se njemu valjda sviđao. Možda zato što je mene nervirao, a svakako se tim trikom koristio samo oko 3-4 ujutro kad mu je bilo dosadno jer se naspavao preko dana.

Jesmo, probali smo ga ostavljati van spavaće sobe i zatvoriti vrata. I onda legneš da spavaš a čuješ njegove pokušaje otvaranja vrata, skakanja na šteku, zatrčavanje u vrata… Lakše skinuti sliku i riješiti problem.

Mislila sam da su sve mačke sklone minimalizmu dok nisam vidjela fotografije ljudi koji osim mačaka imaju i hiljadu detalja u kući. Mačka na polici među knjigama, ukrasima i sitnicama. Ništa joj ne smeta i ništa ne dira. Onda je u naš život ušao i Frki i shvatila sam da je Laki poseban. Jer Frkijiu ne smeta ništa i sve mu možeš zabraniti jednim povikom. Sluša sve što mu kažeš i ne buni se ni zbog čega. I uopšte ne pokazuje interesovanje za uređenje stana. Njemu je sve dobro onako kako je zatekao.

Otkud Lakiju te dekoraterske sklonosti nikad mi neće biti jasno, ali eto da znate – ako mi kad dođete kući, stanje je normalno. To što izgleda kao da selimo pa smo pola stana već ispraznili i popakovali je samo Lakijeva crta minimalizma koju je uspješno prenio i na nas.

I da vam kažem iskreno – potpuno je u pravu. Stvari ionako samo smetaju :)