Šta da ne jedem ako želim skinuti kilograme – odluka koju sam morala donijeti na početku

Znam, u prošlom tekstu o hrani obećala sam pisati o tome šta i kako jedem, pa nikad :D Ali evo, došao je red i na to, samo prije toga da napomenem nekoliko stvari.

Navika

U principu svako od nas je navikao na mnogo stvari i često mislimo da je nemoguće promijeniti neku naviku koju “njegujemo” godinama. Čitala o tome kako prilikom ponavljanja jedne određene radnje dugo vremena određena veza u mozgu, ona koja se odnosi na to, ojača. To bi se vizuelno moglo predstaviti kao zadebljanje – što se češće ponavlja navika to je deblja ta veza. U knjizi u kojoj sam to vidjela bio je primjer košarkaša Kobe Bryanta koji je zbog jedne reklame morao promašiti koš. I potrajalo je snimanje reklame jer je Kobe imao problem da ga promaši, pošto je toliko puta ponovio tu radnju uspješno da su jednostavno mozak i čitavo tijelo taj postupak radili na način na koji su – navikli.

Zbog toga je mnogima najteži dio kod npr. prestanka pušenja upravo ono šta će sa rukama jer su navikli da automatski ponavljaju pokrete. Znate ono – same ruke to rade?

Mešutim, postoji jedna dobra stvar kod tih navika. Koliko god djelovalo teško one se ipak mogu promijeniti. Nažalost, ne postoji neka tableta koju možete popiti pa da one nestanu nego se baš svako od nas mora izboriti sa onom navikom koja mu smeta. Znači – malo truda i imamo rezultat.

To malo truda u praksi obično znači mjesec dana. To je neki optimalni rok u kojem dovoljno oslabe te neuro veze u mozgu nakon čega više nećete po automatizmu ponavljati pokrete ili raditi onako kako ste navikli.

30 dana truda za rezultat koji želite ostvariti, nešto što želite i do čega vam je stalo? Meni to zvuči kao sasvim prihvatljiv izazov. 

Da se vratim sad na hranu – zašto sam pisala o promjeni navika? Zato što se svi mi hranimo onako kako smo navikli. Da li se radi o navikama koje smo usvojili kod mame, u djetinjstvu ili kasnije najmanje je bitno. I ako sad imamo problem sa tim navikama često nam se čini da ih je nemoguće promijeniti.

“Ja sam navikao da jedem toliko hljeba”

“Ja ne mogu jesti glavni obrok bez mesa”

“Ja moram pojesti desert poslije ručka”

I tako dalje, ima toga dosta. Međutim, prava je činjenica da ne moramo ništa, samo smo navikli na mnogo toga.

Šta i kako ja jedem?

Prvo ću vam reći šta ne jedem. A nakon toga će vjerovatno mnogi prestati dalje čitati ove moje tekstove o hrani :D

Ja ne jedem hljeb, ne jedem slatkiše (kolače, keksove), ne jedem tjesteninu (špagete i sl), ne jedem smokije, čipsove i ostale grickalice. U principu ne jedem 90% onoga što je napravila prehrambena industrija. Nadam se da mi zbog ovog neće sad početi stizati neka prijeteća pisma i slične stvari ;)

A šta jedem? Puno povrća, malo manje voća, meso, jaja, mlijeko i mliječne proizvode (ovdje sam izgorila kod vegetarijanaca, znam) te sjemenke i orašaste plodove (bademe i lješnjake, a jela bi i orahe da ih volim). I crnu čokoladu :D

Pijem vodu i čajeve. Ne pijem nikakve kupovne sokove. A od alkoholnih pića samo vino i rakiju, povremeno, po čašu, dvije, odnosno čašicu, dvije.

Moj novi način ishrane možda najviše liči na LCHF način ishrane. LCHF znači Low Carb High Fat, a više o tome možete najviše i najbolje saznati i pročitati na ova dva bloga:

Istine i laži o hrani

Vitki Gurman

Oba su odlična. Prvi je prilično opširan i na njemu ima mnogo toga pojašnjeno, a drugi je u povoju ali već sada ima mnogo dobrih i korisnih tekstova.

Ali konkretno, pošto ja nisam od onih koji imaju snage i živaca za brojanje bilo čega ne kažem da se hranim po ovom principu jer se kod izbora onog šta ću jesti više vodim onim šta mi se jede nego time šta ima koliko kalorija.

Kako to izgleda u praksi?

Iskreno, nekih prvih mjesec dana sam kupovala onaj najcrnji kruh isječen na šnite od pola cm. I uzimala sam jednu šnitu za obrok. Damir se smijao kad vidi moj doručak – na tu jednu šnitu ja naredam sira, maslina, neko meso, pa sve bude visoko nekih 4-5 cm. Međutim, nakon toga sam odlučila da i to izbacim, i vremenom je postalo lako. Konkretno, zadnja tri mjeseca ni ne pomislim na kruh, sve jedem bez njega. Čak i grah :D

Za svaki slučaj imam u kući uvijek neki integralni dvopek, za situacije kad mi se baš jede šnita namazana puterom i džemom. S tim što je džem uvijek domaći, a količina koju ja pojedem je jedna mala kafena kašikica. Sedmično.

Ne koristim margarine nikako, nikakve. Samo puter (maslac), i on je kupovni. Ulje uglavnom maslinovo, kad ga koristim. Voljela bih izbaciti skroz ovo obično ali priznajem da još uvijek povremeno i njega upotrijebim. Međutim, 90% obroka ja spremam bez ulja a najbolja investicija u mojoj kuhinji je bila grill tava sa poklopcem, najobičnija. Koštala je čitavih 25 KM a u njoj pravim skoro sve obroke, bez ulja naravno.

Mlijeko kupujem domaće. Meni konkretno jedna teta donosi na vrata, ali dok nju nisam uganjala kupovala sam ga na pijaci. Ne kuham ga. Kome ovo zvuči strašno neka slobodno pročita tekst Anite Šupe Istine i laži o mlijeku. Ono što ja iz ličnog iskustva mogu reći jeste da sam izbjegavala kupovno mlijeko i nisam ga pila skoro nikako zbog toga što sam se od njega osjećala napuhano. Od ovog domaćeg, sirovog, uopšte nemam taj osjećaj. Šolja mlijeka mi često zamijeni užinu. Stavim u nju kašikicu kakaa (bez ikakvog šećera) i to je to. Često sama napravim domaće kiselo mlijeko i to je definitivno nešto u čemu baš uživam.

Mnoge je strah koliko je to sigurno zbog higijene i ostalog. Konkretno, ova teta od koje ja kupujem je meni pouzdana. E sad, sa druge strane stoji industrija u kojoj svo mlijeko prolazi kroz kilometre cijevi, razne druge tankove i sl. koji se peru hemijskim sredstvima. Šta je zdravije i sigurnije neka procijeni svako za sebe.

Na kraju samo da dodam nešto što sam skoro zaboravila a trebalo je možda na početku – ja ne koristim šećer. Zaboravila sam to spomenuti jer njega ne koristim skoro 2 godine a ne od kako sam počela ovaj način ishrane. Već 2 godine ja čajeve pijem bez šećera, a i kafu sam pila bez njega, dok sam je pila. O tome koliko je šećer loš za zdravlje možete pročitati ovdje – Beli i braon (smeđi) šećer – isto S**NJE, drugo pakovanje

Za sada toliko. Ko bude zainteresovan i nakon ovog za tekstove o hrani može u sljedećem čitati kako izgledaju moji konkretni obroci, te još neke stvari o tome kako jesti hranu koja nam nije baš najdraža i koliko je važno povrće za naš organizam. A ovih dana planiram konačno uraditi nalaze krvi pa ću imati i konkretne rezultate ovog svog načina ishrane ;)


 — — 

19 comments

  1. Najvaznije je da se ti dobro osjecas, da tvom organizmu odgovara,individualni pristup najbitniji.
    Imas tablice namirnica koje izazivaju baznu, a koje kiselu reakciju, pa tablice sa glikemijskim indeksom.
    Meso izaziva jako kiselu reakciju, pa se obavezno jede uz bazne namirnice, povrce…Mlijeko i mlijecni proizvodi su dobri jedino za dorucak,jer se iz njih stvara dobri holesterol ujutru. To sam sve dobila od nutricioniste napismeno:)
    Ja jedem hljeb za dorucak, crni, uvijek ga tostiram,jer moj zeludac ne vari svjez.
    Mislim da nije pametno da uopste ne jedes zitarice, odakle unosis B vitamin?

    1. Ja se super osjećam :) Najbolji pokazatelj za to šta i kako jesti mi je osluškivanje organizma. Konkretno, to za bazne namirnice nisam znala ali sam osjetila na sebi da mi ne paše uz npr. krompir, dok mi uz zeleno povrće skroz prija, pa ga uvijek i jedem uz npr. špinat ili grašak. A mlijeko i mliječne proizvode, ove domaće, uvijek mogu jer mi uopšte ne smetaju, za razliku od onih kupovnih koji su mi smetali i ujutro.

  2. jedini recept za mrsanje je ,gladovanje.Zar se nesjecate debelih prije rata i na kraju.Cinjenice su tu samo ih treba primjeniti.Prica o zdravoj hrani je utopija.sve papati samo pomalo.Malo pojesti pa sacekati dok dodje do mozga,pa cete vidjeti da vise i netreba.Najgore su “gladne oci”

    1. Neka, hvala na gladovanju ali ja ne bih ;) U pravu si, sporo jesti je veoma bitna stavka, a ko je navikao da brzo trpa u sebe baš ima problem da to ispoštuje. Znam po Damiru, nema šanse da ga “usporim” nekako

  3. Svaka ti čast na ustrajnosti i snazi volje, prava unutrašnja motivacija!

    Ja bih se samo osvrnula na LCHF način ishrane koji si spomenula kao dobar. Popularno jeste ali uskraćivanje bilo koje životne namirnice nije dobro, u slučaju ove dijete, uskraćeni smo za ugljikohidrate, koji su životno gorivo za organizam, daju energiju i poboljšavaju varenje.
    Masti su zaslužne za nezdravi holesterol u organizmu, tako da ni HF dio ove dijete nije obećavajući.
    Maslinovo ulje je OK, nemoj da brineš zbog korištenja tog ulja u kuhanju. Za dodatni unos vitamina B kompleksa preporučujem ti nešto tipa zobenih pahuljica ili njihovih mješavina.

    1. Hvala :)
      LCHF (kojeg se ja ne pridržavam strogo jer me mrzi da računam bilo šta) ne znači nikako ugljikohidrate, nego smanjen unos. Za razliku od onog kako sam prije jela svakako je velika promjena jer sam uvijek jela 2-3 šnite hljeba uz svaki obrok, puno tjestenine i pite. Sad sam sve to zamijenila povrćem i pretpostavljam da je to doprinijelo mršanju. Konkretno, prije nisam imala gdje uglaviti da pojedem npr. povrće – nije moglo stati :D
      A masti svakako imamo dobre i loše, odnosno holesterol je sporan ako ima puno onog lošeg. Dobri nam treba za normalno funkcionisanje organizma.

  4. Čestitke za istrajnost! Ja mislim da je u ishrani najvažnija umjerenost, kad to ne poštujemo dođemo u situaciju da nam se nagomilaju kg i onda svako traži svoj put da iziđe iz tog problema. Tvoja “dijeta” je neka tvoja selekcija i ima rezultate, to je super. Ja se, međutim, ne bih odrekla špageta, dok meso mogu ni ne pogledati. U suštini, svako od nas zna gdje griješi i treba korigovati baš to.

  5. Hajde redom, što kraće… :)) 1) Gladovanje izaziva jo-jo efekat 2) Postoji gomila drugih izvora B vitamina sem žitarica (i to ako ne pričamo o belom brašnu i testeninama, koje većina zapravo jede) 3) Ne poboljšavaju varenje UH nego vlakna 4) LCHF nije dijeta bez UH 5) Masti su čoveku prirodnija hrana od žitarica . . .

    1. 6)-psenica i psenicne klice su najveci izvor b vitamina( osim b12 kojeg nema u biljkama) pa bi trebalo pojesti mnogo vise mesa, jaja, povrca, mleka… da bi se namirila potreba za b vit…
      -biljna vlakna ili celuloza je polisaharid ili ugljeni hidrat.
      -masti usporavaju proces varenja i opterecuju jetru i pankreas, tako da nisam sigurna da su prirodnija hrana od zitarica, a i zavisi o kojima mastima govorimo, zasicene sigurno ne…

      1. -ja gdje god sam čitala o izvorima vitamina, posebno B, pšenica je navedena skupa sa povrćem. Konkretno evo jedan primjer: Namirnica bogate vitaminima B- skupine su: tamnozeleno povrće, grah, grašak, žitarice, meso, riba i jaja. Sve ostalo jedem, a pšenica je svakako jedna od najsporniji namirnica današnjice jer je teško naći neku koja se melje prirodno i pri tome ne uništi. Naime, svako mljevenje u industrijskom mlinu razvija temperaturu pri kojoj se u zrnu pšenice uništi sve ono što je inače zdravo.
        Osim toga, apsorpciju vitamina iz hrane otežava duvan, šećer, alkohol, kafa i sl. stvari, što znači da je meni i tu olakšana situacija jer ne konzumiram ništa od toga, izuzev ponekad alkohol u minimalnim količinama.
        I svakako zasićene masti nisu ono što koristim :)

  6. Odlicni tekstovi, Hana. Pratim te vec dugo, a ovo sa ishranom je pravi pogodak. A za one koji se boje da ce im nedostajati vitamini: u povrcu ima bas sve, ako jedete puno povrca i salate sigurno vam nece nista faliti.

  7. Odličan tekst. Čuo sam o LCHF prehrani i ona je odlična jer se tu nema puno za odricati. Ja i dalje ustrajam pri stavu kako treba prakticirati pravilnu prehranu uz sitno odricanja – izbaciti pripremu hrane na način da bude ili masna ili pohana ili pržena; prejedanje bilo čega – poglavito proizvode od brašna, grickalica i slatkiša. U svamu treba dozirati umjerenost. Ja se pridržavam toga i nemam uopće problema sa održavanjem kilaže uz svakodnevne umjerene slatkiše. Dapače, sasvim mi bude i dosta. Ni ja ne jedem kruh za ručak. Najčešće navečer kada si pripremim 2 sendviča sa korisnim i zdravim materijama. Držim fige da uspiješ u naumu da u potpunosti usvojiš prehrambene navike koje ti odgovaraju. :)

  8. Ovo pod 6 se nije odnosilo na tebe, nego na komentar gospodje pod brojem 6:)
    pitala sam te za unos vit b zbog sebe, jer kad sam radila lab nalaze imala sam manjak b vit…nasla sam negde tablicu o kolicini u pojedinim namirnicama, svugde ga ima jako malo u psenici najvise…
    dobila sam neke konjske tablete b vit, koje naravno ne pijem :)

    Pozz

  9. Tatjana, pšenične klice MOGU da jedu na LCHF. Restrikcija UH zavisi od stanja organizma (težine). Veći deo biljnih vlakane se izbacuje iz organizma nesvaren (nerastvorljiva potpuno, rastvorljiva delimično), tako da namirnice sa mnogo vlakana i one koje ih nemaju nisu precizno opisane u rečenici: “UH pomažu varenje”. Očigledno se nismo odmah razumele, zato što se na LCHF insistira na velikim količinama povrća :) Što se masti i žitarica tiče, MENI je dovoljno da istorijski pogledam kada je naša vrsta jela jedno, a kada je po prvi put dotakla drugo. Ali tu već ulazimo u priču o ličnim ubeđenjima, a to nikada nije najsrećniji razgovor :)

  10. Majo, vjerovatno se nismo dobro razumjele.:)
    Znacajno mi je svacije iskustvo i znanje na ovu temu.
    Hana, zaboravila sam gore da napisem da je tekst odlican i da s nestrpljenjem ocekujem sljedeci!:)

    Pozz

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X