Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 81.  koju imate priliku čuti je Valerija Blagojević iz Modriče.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Već sam spominjala da sam tokom projekta upoznala dosta mladih ljudi i puno njih je bilo ili je još uvijek član Asocijacije srednjoškolaca u BiH. Svima im je zajedničko samopouzdanje kojim zrače i čvrsta vjera u vlastite sposobnosti i to je jedna od najbitnijih stvari koju mladi čovjek treba na početku svog životnog puta. Međutim, Valerija Blagojević iz Modriče još dodatno odskače od njih i ja dugo nisam uživala ovako slušajući nekog. Uopšte ne sumnjam u to da će ostvariti bilo šta u životu što poželi i na šta se usmjeri, jer tu volju i želju koju ona nosi u sebi teško da nešto može pokolebati.

Valerija Blagojević:

Ja sam Valerija Blagojević, imam 18 godina, dolazim iz Modriče i trenutno sam član ASU BiH, odnosno radim na funkciji člana upravnog odbora već 2 godine i 10 godina se već bavim glumom.

Ja sam imala prvu predstavu sa 5 godina. Od tad pa sve do danas želim da upišem Akademiju i želim da se bavim glumom. Poslije toga sam upisala osnovnu školu i tad je to počelo nekako sa učiteljicom. Kad sam već prešla u neke više razrede učlanila sam se ovdje u amatersko pozorište i radim sa njima, to jeste radila sam sa njima. Kada su me sustigle obaveze na sve strane i u Asocijaciji i drugim nevladinim organizacijama morala sam da napustim pozorište, ali sam zato sa školskim sekcijama nastavila da radim na glumi, mada sam je malo zapostavila. Više sam počela da čitam o tome i da se spremam za prijemni.

Prijemni sam počela da spremam prije 2 godine, s tim što ove godine, pošto sam 4. razred, idem malo intenzivnije sa pripremama, ulazim u štivo i počinjem polako da odabiram tekstove koje mogu da prikažem na prijemnom. Prvo ću probati u Novom Sadu, Beogradu pa u Sarajevu zato što tako mi idu ispiti, nije sve u istom danu. Gdje god da upadnem biće dobro :)

Otkud Asocijacija srednjoškolaca, koliko si već član?

Pošto sam ja iz Modriče, a to je malo mjesto gdje možete uvijek da nađete neke primjedbe, nesuglasice, nedoumice od strane javnosti kada su u pitanju ovakve stvari. Kada neko želi da napravi pozitivnu promjenu jako je teško ovdje da se probijete, zato što ljudi ne razumiju da zaista možeš da napraviš nešto. Mene je to strašno pogađalo i onda iz nekog bunta odlučila sam da napravim aktivističku grupu mladih ljudi koji razmišljaju kao ja. I onda sam preko nekih veza hajmo reći saznala za Asocijaciju srednjoškolaca i kada sam došla u prvi razred srednje škole postala sam već koordinator. U roku od godinu dana smo odradili preko 15 aktivnosti i na taj način smo postali jedan od aktivnijih timova, mojih 5 drugara i ja od kojih je najmlađi bio od mene stariji 3 godine.

Tako da sam ja najmlađa bila, pokretala tako jak tim. Međutim jako je teško bilo zato što me škola nikako nije podržavala. Imala sam velikih problema sa direktorom, sa upravom škole, kako moje kolege tako i ja.

Ali to nisu bile nikakve aktivnosti koje su sporne?

Ne, znate kako, Asocijacija srednjoškolaca je nevladina organizacija koja nema veze sa školom i okuplja srednjoškolce koji žele da naprave promjene bez bilo kakvog uticaja profesora. Zato što mi u Asocijaciji radimo u sklopu srednjoškolaca i srednjoškolci sami rade za sebe. I to je njima smetalo – smetalo im je što oni nemaju uvid i doticaj u sam rad Asocijacije u smislu bojali su se da će učenici prikazati negativne stvari srednje škole.

I zato smo imali jako veliku cenzuru. Međutim, od prošle godine se promijenila direktorica koja nas sada baš mnogo podržava u svemu i dosta nam je lakše. I ona baš forsira te projekte i za razliku od prethodnog direktora sad je dosta lakše. Ali trebalo je postepeno ići da se probijemo do svega toga. I onda sam prije dvije godine konkurisala za upravni odbor i u istoriji ASU BiH-a sam najmlađi član upravnog odbora i trenutno najmlađi kandidat za predsjednika.

Koliko ti je Asocijacija promijenila život?

Pa, na skali od 1 do 10 – 15 :D

Stvarno mnogo. Ne mogu da vam opišem koliko sam prilika stekla kroz te 4 godine, kroz razne inicijative koje sam vodila, radionice, razmjene… Generalno sve projekte koje mi je Asocijacija omogućila sam upoznala nenormalan broj ljudi i stekla prijateljstva koja traju cijeli život i koja su stvarno neraskidiva.

A ono što je najbitnije od svega toga pomoglo mi je da shvatim gdje sam otprilike ja – gdje se mogu naći i ko sam u stvari ja. To je u životu svakog srednjoškolca jako bitno zapravo, da se mi ne izgubimo u ovim hajmo reći ludačkim i turbulentnim godinama, nego da zaista znamo zašto želimo da se borimo.

Mene nikad nije privlačio ni alkohol ni sve ono što moji vršnjaci rade. Mene su uvijek privlačile stvari kao što je na primjer rekonstrukcija pozorišta recimo ili druženje sa drugim vršnjacima u BiH.

To ovdje kod nas nikad nije bilo prihvaćeno i to je nešto što je mene natjeralo da se bavim svim ovim. I onda upoznate jednu organizaciju kao ASU BiH koja vam otvori sva vrata i shvatite da stvarno postoji taj svijet gdje mogu reći da sam ja Valerija Blagojević i gdje će me ostali ljudi prihvatiti kao Valeriju Blagojević. To je ono najbitnije.

Evo na primjer ja prije 4 godine da ste došli ne bih vam ovo sve znala reći, a sad znam, tako da iskustvo je tu možda čak i najvrednije što u ASU BiH možete da doživite.

Planovi?

Ja imam taj plan da završim Akademiju i poslije toga da upišem Međunarodne odnose i diplomatiju u Varšavi. Ja sam se do skora ježila kad mi neko kaže Međunarodni odnosi i diplomatija, zaista sam to mrzila. Međutim, sada na ljetnom raspustu sam otišla u Poljsku i bila sam tu par dana i toliko mi se svidjela zemlja. Imaju genijalan sistem školovanja, odlične univerzitete i u Varšavi i u Krakovu. Ja sam htjela tu da pokušam Akademiju, međutim ne primaju strane studente što je sasvim logično jer ne znam jezik kako treba, tako da mislim da bi mi diplomatija tu što se toga tiče bila baš dobra jer su oni zemlja Evropske unije, NATO saveza i baš su onako cijenjeni.

To ti je plan ako ne upadneš na Akademiju?

Ne, to mi je plan poslije Akademije, jer u svakom slučaju planiram da završim dva fakulteta već odavno. Zato što volim da učim stvari koje mene interesuju. Ja nisam odličan učenik, ja sam četvorka, ali sam četvorka zato što ne učim predmete koji me ne interesuju. Tipa iz matematike sam spajala kraj s krajem uvijek i sa njemačkim jezikom recimo, ali zato stvari koje me baš interesuju sam razvaljivala.

Sad kad završiš srednju školu izlaziš iz Asocijacije. Gdje ćeš nadomjestiti svoju aktivističku stranu?

Znate kako, kada izađete iz Asocijacije srednjoškolaca, ako ste bili u upravnom odboru, onda možete da budete alumni članovi. Ja ću biti alumni član ASU BiH i to je kao počasni član koji pomaže ASU BiH-u i upravnom odboru i ostalim članovima pri realizaciji nekih projekata.

Ali ono što bih ja stvarno voljela jeste da pri Akademiji glume napravim nešto slično ASU BiH-u, takođe neku organizaciju koja bi se bavila recimo promovisanjem glume na aktivistički način. Recimo radimo predstave gdje bi poslije predstava imali razgovor sa publikom šta je to što su oni vidjeli. Predstave bi bile edukativnog karaktera, recimo zavisnosti u društvu i nešto tako i onda bi se bavili tim.

To je ono neformalna grupa mladih umjetnika koja želi da prikaže umjetnost na malo drugačiji način, da približi umjetnost, a to je danas jako bitno.

Šta misliš o rastućem trendu odlazaka iz BiH, posebno među mladim ljudima?

Ja sam baš maloprije rekla da želim da odem u Varšavu. Ja sam bila veliki protivnik ljudi koji idu i ne vrate se. I sada sam. Ja ne želim da odem i da odem, da se ne vratim. Zato što smatram da je BiH, svaki njen kamen najljepše nešto na svijetu. Ja sam veliki patriota ove zemlje, zato što sam je obišla uzduž i poprijeko i smatram da se ovdje može stvarno uraditi genijalan posao, pogotovo mi mladi koji smo eto imali priliku proći kroz sve ovo najbolje znamo kako je i šta je. I kako stvari funkcionišu. I mislim da je to odličan paravan da jednom kad se vratim iz te Varšave sa tom diplomom dođem ovdje i napravim haos, u pozitivnom smislu. Da omogućim mladim ljudima da – ok, super je Grac i Beč i sve je to dobro, ali mi imamo nešto ovdje što vrijedi.