Već sa 6-7 godina djeca usvajaju rodne stereotipe. Tu počinje rodna neravnopravnost.

Ovo je priča o jednom dječaku i djevojčici u Bosni i Hercegovini. 

Rođeni su isti dan.

Djevojčica je rasla okružena ljubavlju mame, tate i starijeg brata. Bila je njihova mezimica, princeza i tako su je i zvali. “Dušo”, “srećo”, “ljepotice”, smjenjivali su se nadimci češće od njenog imena. Oblačili su joj najljepše haljinice i suknjice i stalno joj ponavljali koliko je lijepa. Kad bi se igrala napolju opominjali su je da se ne isprlja. Igrala se s lutkama i šerpicama, kuhala im ručkove i organizovala zabave za njih.

Kad bi se zaigrala i povisila ton, govorili su joj da se stiša, “da dobre djevojčice ne galame”. Kad bi željela reći da joj se nešto ne dopada i da to neće, rekli su joj da “dobre i poslušne djevojčice ne govore ne”. 

U isto vrijeme, i dječak je rastao okružen ljubavlju mame i tate. Oboje su bili zaposleni i radili jednako radno vrijeme pa je on išao u vrtić. Vikendom bi mama spremala kuću i kuhala obroke za sljedeću sedmicu, a tata je gledao sport na TV-u i išao na utakmice s drugarima. Dječak se igrao autićima i šutao loptu s drugarima ispred zgrade. Ako bi se u igri posvađali ili potukli, govorili su mu da im on udarac vrati. Ako bi plakao, rekli su mu da “šuti i da dječaci ne plaču jer nisu djevojčice”.

Dječak i djevojčica su odrasli. Završili su fakultete i zaposlili se u velikom gradu, a onda su se i sreli i upoznali na jednom koncertu. Rodila se ljubav, uskoro i brak i počeo je njihov zajednički život. 

Žena je preuzela na sebe i 90% poslova u kući. On je preuzeo zajedničke finansije. Uskoro je stiglo i dijete, pa je ona otišla na porodiljsko. Za to vrijeme je muškarac napredovao na radnom mjestu i dobio povišicu. Ona je nakon povratka s porodiljskog često išla na bolovanje zbog djeteta i nije imala mogućnost skraćenog radnog vremena da bi se lakše organizovala, tako da je na poslu stagnirala. On je radio više, stalno napredovao i imao sve veću platu. Ona je bila razapeta između posla, djeteta i kućnih obaveza.

Nije se žalila i nije mu govorila da joj je teško jer je smatrala da tako treba. Nije tražila da joj on pomogne jer je radila isto što i njeni roditelji. Nije se nudio ni on jer “zna se šta je ženski posao”.

Postala je ovisna o njemu jer je on bio taj koji je donosio sve odluke, posebno one koje su se ticale finansija. 

Postajala je sve nezadovoljnija i nesretnija, a on je sve više vremena provodio na poslu ili napolju s drugarima. Ona je imala sve manje drugarica jer nije imala vremena za druženje. Zato nije imala kome reći ni kada je prvi put udario. 

Tako je tekla njihova priča godinama, a kraj potražite u sličnim pričama oko sebe.

——————————————

Ovo nije priča rezervisana samo za ovaj par. Istraživanja pokazuju da je u Bosni i Hercegovini svaka druga žena starija od 15 godina doživjela neki oblik nasilja. Najšire je rasprostranjeno nasilje koje nad ženama vrše njihovi sadašnji ili bivši partneri, jer su oni počinioci u 71,5% slučajeva.

Postoji mnogo uzroka za ovakve statistike, ali jedan od glavnih je da je nasilje nad ženama posljedica života u društvu koje muškarce i žene ne tretira jednako, od samog početka.

Moć, kontrola i poštovanje su glavni uzroci od kojih sve polazi.

Zbog toga i način za promjenu ovakve priče zavisi od više faktora – zakona, obrazovanja, jednakih plata za sve bez obzira na pol, olakšica koje se daju zaposlenima itd.

Međutim, jedan od bitnijih jeste promjena u vaspitanju djece i kulturi u kojoj živimo.

Nedavna studija je utvrdila da djevojčice mlađe od 6 godina mogu vjerovati da su muškarci pametniji i talentovaniji od žena, a takvo uvjerenje može dovesti do manje motivacije za učenje i napredovanje. Ovakvi stereotipi nisu toliko iznenađujući, ali vjerujem da je i vas iznenadilo to da mogu uticati na djecu u ovako mladom uzrastu.

U prvom dijelu studije su dječacima i djevojčicama ispričali priču o osobi koja je “veoma, veoma pametna”, a onda ih zamolili da tu osobu pokažu na fotografijama dvije žene i dva muškarca. Ljudi na fotografijama su bili profesionalno obučeni, istih godina i djelovali su jednako sretno. Dječaci i djevojčice od 5 godina su imali sklonost da pamet povežu s njihovim vlasititim rodom, pa su tako djevojčice odabrale ženu, a dječaci muškarca.

Međutim, kad su malo odrasli i nakon polaska u školu, djeca su očito počela koristiti stereotipe i imati predrasude. Sa 6 i 7 godina, djevojčice su značajno manje na slikama birale ženu. Isti je slučaj bio kad bi im pokazali fotografije djece – i djevojčice su češće birale fotografije dječaka.

U drugom dijelu studije djeci su pokazane dvije nove igre. Jedna je opisana kao “igra za djecu koja su jako pametna”, a druga kao “igra za djecu koja se jako trude”. Petogodišnji dječaci i djevojčice su u jednakoj mjeri birali igru za pametnu djecu. Međutim, uzrast od 6 i 7 godina se ponašao drugačije – dječaci su i dalje jednako željeli da je igraju, dok su djevojčice tih godina više birale onu drugu.

Vjerovanje da nisu jednako pametne kao dječaci djevojčice udaljava od pokušaja da se bave “težim” stvarima, a to opet dalje utiče na njihove izbore zanimanja i karijere. 

Autori studije kažu da im nije jasno odakle dolaze takve predrasude, ali su glavni krivci uglavnom roditelji, učitelji i nastavnici, prijatelji i mediji. 

Istraživanje u Australiji koje se bavilo roditeljima je ustanovilo da 79% roditelja djece od 0-3 godine žele da njihova djeca imaju interesovanja neopterećena rodnim stereotipima. Međutim, kultura u kojoj žive je mnogima opterećujuća pa mnogi roditelji na neki način “pokleknu” i ipak djecu nauče stvarima koje će im pomoći da se u takvu kulturu uklope. 

Znate ono – ja želim da ti budeš ravnopravna, ali daj ipak nauči da kuhaš i spremaš jer trebaće ti. Otprilike tako funkcionišemo, odnosno tako funkcioniše svijet. Pisala sam o tome u tekstu Znate li da 90% ljudi u svijetu ima duboko usađene predrasude o ženama? To potvrđuje izvještaj UN-a.

Zdravlje i dobrobit djece

Rodne predrasude imaju direktan uticaj na dječji razvoj, zdravlje i njihovu dobrobit. Na primjer, ohrabrivanjem dječaka da budu aktivniji potičemo ih da razvijaju svoje motoričke sposobnosti. Sportovi ili aktivnosti koje uključuju rješavanje problema im pomažu da poboljšaju vještine pregovaranja ili donošenja odluka.

Zato je važno da i djevojčice imaju jednak pristup ovakvim aktivnostima, da bi u potpunosti razvile te vještine. S druge strane, važno je dječake potaknuti da razvijaju svoju umjetničku stranu, ali i brižnost i nježnost. 

Pritisak da se usaglase s onim što se smatra “normalnim” za nečiji pol može imati šire posljedice po zdravlje, posebno za mlade djevojke. Društveni značaj koji se pridaje izgledu kod njih može dovesti do zabrinutosti za izgled tijela, a to često vodi do poremećaja u ishrani. 

Stereotipi koje djeca upijaju tokom odrastanja mogu oblikovati stavove i očekivanja u odrasloj dobi, a to onda dovodi do situacije iz naše priče na početku.

Kako mijenjati rodne predrasude? Šta svako od nas može uraditi?

Prvo što svako od nas treba uraditi jeste biti svjestan da svojim ponašanjem i govorom uvijek šaljemo neku poruku. Zato trebamo preispitati sebe i svoje stavove, posebno ako smo roditelji ili radimo u školama. 

Važno je šta djeca “konzumiraju” – kakve crtane gledaju, kakve poruke im oni šalju. Važno je šta čitaju – nemojte im kupovati “slikovnice za dječake” i “slikovnice za djevojčice”. Dajte im da se igraju s čim god žele bez ograničenja. 

Pomozite im da imaju pristup svim igrama jednako. Pomozite im, kao u ovom videu ispod, da shvate kako nemaju ograničenja u zaposlenjima i interesovanjima samo zbog onog što jesu.

Pokažite im primjere. Upoznajte ih s različitim ljudima. 

I nemojte im nikad govoriti “to nije za djevojčice” ili “to ne rade dječaci”. Neka sami otkriju šta im se dopada i šta ih čini sretnim, bez obzira na pol. Prepoznajte njihova interesovanja i potrebe i pomozite im da ih ispune, ne ograničavajući ih stereotipima. 

To su prvi koraci kojima možemo polako mijenjati kulturu u kojoj živimo, a ona će vremenom uticati na promjenu priče za djevojčice i dječake koji dolaze. Njihov život bi trebao biti drugačiji od onog iz priče s početka.

A da biste lakše prepoznali neke stereotipe, napravila sam i ovaj kratki pregled. Dovoljno je da krenemo od njega.