Zašto je važna i zašto je dobra knjiga “Kako do posla u 21. veku”

Autor: Hana Kazazović

Mislim da sam bila drugi razred kad sam dobila svoju prvu jedinicu. I to iz matematike, jer mi neka računska operacija nije legla. Naučena na petice, ta jedinica mi je bila ravna katastrofi. Ne sjećam se koliko sam plakala zbog nje, a posebno šta sam u tom plaču govorila, ali je do moje mame, posredstvom zabrinutih drugarica, stiglo kako ću se ubiti zbog ocjene.

I tad mi je mama održala čuvano predavanje koje sam zapamtila za cijeli život. Njegova suština se može sažeti u jednu rečenicu, a ona glasi:

“Učiš za znanje, a ne za ocjene”

To mi je postala vodilja kroz školovanje, a lekciju je dodatno upotpunio tata pomažući mi da savladam gradivo. Ponavljao mi je sve dok nisam zapamtila:

“Ne možeš naučiti nešto dok to ne shvatiš i ne razumiješ”

Vjerovatno su ove dvije lekcije bile presudne da gradivo učim na svoj način, pamteći onako kako je meni najlakše, pričajući ga svojim riječima i uz primjere koji su mi uvijek bili najvažniji.

Sjetila sam se ovoga dok sam čitala knjigu “Kako do posla u 21. veku” autora Dragana Varagića i Valentina Kuleta. Sjetila sam se i pomislila, po ko zna koji put, da sam imala puno sreće u životu što su me zapali ovi roditelji, jer su me na vrijeme naučili svim bitnim stvarima za opstanak i snalaženje u današnjem vremenu.

Ako niste pogledali video u kojem sam ispričala šta je glavni problem vremena u kojem živimo, te koja je ključna stvar koju trebamo promijeniti, pozivam vas da to napravite sada. Ne traje dugo, a mislim da primjer koji sam iskoristila u njemu pomaže razumijevanju paradoksa koji kaže da dok imamo ogroman broj nezaposlenih poslodavci ne mogu da nađu radnike kakvi im trebaju.

Zašto je važna i zašto je dobra knjiga “Kako do posla u 21. veku”

Sve ono što piše u ovoj knjizi ja sam morala otkrivati i saznavati sama, na svojoj koži, najčešće nemajući pojma o tome šta se dešava. Nakon završene škole sam 1997. počela raditi posao koji u stvari nisam znala, nego sam ga učila tu, na radnom mjestu. Jer moja gimnazija, a kasnije i viša ekonomska škola mi baš i nisu dale neka znanja koja sam mogla iskoristiti na radnim mjestima na kojim sam radila. Pa sam sasvim slučajno počela sa pisanjem bloga i istraživanjem interneta, te na moju sreću naišla na blog Dragana Varagića sa kojeg sam upijala znanje koje mi je bilo neophodno da shvatim šta u stvari mogu da radim na internetu i šta u suštini želim. I kako da to dvoje spojim.

Mene je svih ovih godina vodila intuicija i radoznalost i spremnost na eksperimentisanje, a glavni pokretač je bila moja želja za tim da radim nešto od čega mogu živjeti, a ako je ikako moguće i da volim to što radim. I sad gledam ovu knjigu u kojoj je napisano i objašnjeno sve ono što sam prošla i razmišljam koliko bih sebi uštedjela živaca i vremena i energije da sam je mogla pročitati prije nego sam krenula u sve.

Jer realno, ja znam da bi idealna situacija bila ona od prije 50 godina – učiš, završiš školu, dobiješ posao i radiš na tom radnom mjestu do penzije. Ali, to nije bajka rezervisana za nas i naše vrijeme i neće se ta vremena vratiti nikad. To je realnost i što prije shvatite to, biće vam lakše. Manje ćete se nervirati a lakše ćete se snaći u ovom što imamo na raspolaganju.

Ova knjiga je u suštini alat koji će vam pomoći da razumijete današnje vrijeme i da nađete posao. Jer, kad je pročitate i shvatite šta trebate raditi, bićete korak bliže ka tome da se bolje snađete na tržištu rada. Ključno je da shvatite da je najveća prednost koju danas možete imati spremnost na promjene i na prilagođavanje, i na stalno učenje. Jer danas su vremena takva, čak i kad dobijete posao u jednoj firmi, na određenom radnom mjestu, velika je šansa da će se vaš opis poslova mijenjati tokom vremena. Velika je šansa da ćete stalno morati usvajati nova znanja da biste uopšte ostali da radite tu. A ako vam je mozak zaključan na ono „ja sam završio/la fakultet i nemam šta više da učim“, onda ćete teško moći da opstanete. Jer je fakultet danas nešto kao početak i odskočna daska za dalje, i najbolja stvar koju za sebe možete napraviti jeste da na fakultetu naučite kako da se nadograđujete i učite stalno.

Ovu knjigu bih preporučila svim roditeljima djece koja idu ili će tek krenuti u ove naše škole. To je idealna varijanta, da dijete od samog starta dobije preporuke, onakve kakve sam ja od svojih dobila slučajno i zahvaljujući njihovoj osobnosti. Nisu bitne petice, važno je razumjeti svijet oko sebe i važno je ostati radoznao. Nažalost, naše školstvo je još uvijek većinski u onom starom sistemu i trebaće mu vremena da se prilagodi, a vaša djeca nemaju to vrijeme.

Ovu knjigu bih preporučila svim školarcima, posebno srednjoškolcima koji su u fazi razmišljanja kuda dalje i na koji fakultet. Jer je to zadnji momenat da shvate šta im je važno za budućnost i kako da se najbolje snađu u njoj. Kako je fino napisao o njoj Lazar Džamić – umjesto da nam pokloni ribu za ručak, kako kaže stara kineska izreka, ova knjiga nas uči da pecamo.

A iskreno, govorim iz svog iskustva – nikad nije kasno. Ja imam skoro 40 godina i još uvijek učim i prilagođavam se i nemam pojma šta ću raditi za godinu dana i sa kojim znanjima. Još uvijek redovno čitam knjige iz oblasti koje me zanimaju i u kojima radim, posjećujem konferencije (poput spark.me) jer nije znanje samo ono koje dobijete u školskim klupama – znanje možete pronaći na različitim mjestima. I to je način razmišljanja koji je ključni i koji nikad nije kasno usvojiti, jer je samo on garancija da ćete uvijek moći da se snađete i živite od svog rada.