Autor: Hana Kazazović
Pročitajte priču o mojoj nekadašnjoj sugrađanki Nini koja danas živi i radi u Amsterdamu. Prije nekih pola godine je pokrenula svoj privatni biznis pod imenom “Nina’s Kitchen” i od tih nekih početnih koraka ja lagano pratim šta ona sve radi i oduševljavam se.
Konkretno je Nina završila Španske i Latinoameričke studije te je čak i magistar. I imala je petlju upustiti se u privatni posao koji nema veze sa ovim što je studirala. Nina kuha za druge jer jako voli da kuha i zanima je sve što se tiče ishrane. Svoj poslovni koncept je jako pažljivo osmislila i pri tome nije kopirala nikoga. Sve je njena originalna ideja nastala u njenoj glavi, u skladu sa onim što je primijetila da fali na tržištu i onim što ona zna i voli.
A posebna stvar koja mi je fascinantna je Ninin pristup marketingu i komunikaciji sa kupcima. 90% komunikacije joj je na internetu – od web stranice, mailing liste, do Facebooka i Twittera. Sve ono što razni stručnjaci, community manageri i svi ostali pričamo da bi trebalo raditi ona uveliko primjenjuje i koristi. I ide joj, funkcioniše. A i to je sama skontala vodeći se iskustvima iz prethodnih poslova koje je radila.
U svakom slučaju ovo je jedna jako lijepa priča i odličan primjer da se sve može kada imaš strast i petlju da radiš ono što voliš a ne ono što se od tebe očekuje. Nadam se da će Ninin posao samo rasti i da će uspjeti ostvariti sve ono što je zamislila. A ako mene nekad put nanese u Amsterdam znam gdje ću jesti.
Ninina kuhinja – ljubav prema kuhanju pretvorena u poslovni poduhvat
Prije izvjesnog vremena sam u svom internet svijetu primijetila jednu zanimljivu novu pojavu. Zove se Nina’s Kitchen, a ispostavilo se da se radi o jednom vrlo zanimljivom poslovnom poduhvatu. Konkretno ovako nešto nisam do tada vidjela pa sam nastavila da pratim sa zanimanjem kako će se sve razvijati i u šta će izrasti.
Sa svakom novom objavom ili slikom na Facebooku postajalo mi je jasnije da se iza čitavog poduhvata nalazi dobro osmišljen plan, mnogo znanja i ono što je najvažnije – mnogo ljubavi sa kojom se radi na svemu.
Šta je u stvari Nina’s Kitchen? Tako se zove biznis moje nekadašnje sugrađanke, Zeničanke Nine Brenjo koji je početkom godine pokrenula u Amsterdamu. Nina jako voli da kuha pa je odlučila da tu svoju ljubav pretvori u posao. Pokrenula je kuhinju koja ima 3 osnovne djelatnosti. Prvi je kuhanje obroka za domaćinstva. Od ponedjeljka do četvrtka Nina priprema svježe, ukusne i zdrave večernje obroke. Mogu se naručiti u toku dana i onda ih Nina dostavlja na adrese, a svake nedjelje vas u email sandučiću čeka jelovnik za sljedeću sedmicu.
Druga djelatnost je priprema hrane za zabave, rođendane, poslovne sastanke ili privatne večere. A treća je priprema hrane za vrtiće ili školsku djecu.
Ono što je najvažnije od svega, Ninina kuhinja svoje obroke sprema od organske hrane.
Osim zanimljive ideje Nina mi je privukla pažnju zbog toga što je svu svoju komunikaciju sa klijentima fokusirala na internet. Ima lijepu web stranicu na kojoj čak povremeno piše i blog, a vrlo aktivno koristi društvene mreže – Facebook i Twitter. Uz to ide i mailing lista na koju šalje sedmičnu ponudu. Sve baš kako treba, skoro kao iz udžbenika za marketing i internet komuniciranje.
Sve to mi je bilo povod da je zamolim za jedan razgovor koji smo obavile čim je došla na godišnji odmor u svoj rodni grad, Zenicu.
Krenule smo sa pričom od početka. Nina je iz Zenice prije nekih 15-ak godina otišla studirati u London, i tamo završila Španske i Latinoameričke studije a uz to i Međunarodni biznis. U Londonu je živjela i radila na raznim poslovima, ali je veliku ulogu u njenom daljem životnom razvoju imao posao koji je radila za Reuters, a ticao se, između ostalog, projekata vezanih za međunarodnu politiku hrane. Tu se svakodnevno počela susretati sa pričama o tome šta sve danas zovemo hranom, koliko je to daleko od onog što je bilo nekada davno, pa je nekako i njeno dalje interesovanje od tada krenulo u tom pravcu.
Kako sama kaže, imala je sreću pa je odrasla na domaćoj hrani, siru i kajmaku koje su stalno donosili sa sela, tako da joj je pašteta dugo vremena bila samo pojam. I što je najvažnije nikad nije bila dijete koje je trebalo tjerati da jede. Uvijek je voljela jesti.
Ljubav je nakon Londona odvodi u Amsterdam, pa je čak jedno vrijeme svake sedmice putovala 3 dana raditi u London. Rođenjem kćerkice mijenjaju se prioriteti u životu te je možda baš ona najviše uticala na Ninin ulazak u privatni biznis. Ono što je sigurno jeste da je uticala na izbor šta će Nina raditi jer je, kako sama kaže, često razmišljala kako bi bilo lijepo da nakon što pokupi kćerku iz obdaništa negdje može uzeti za nju i kvalitetan i zdrav obrok. Tad se nekad i rodila ideja o tome da bi baš tako nešto sama mogla ponuditi drugima.
Nina je čitav poslovni koncept osmislila sama vodeći se onim što voli raditi i što zna raditi. Ona zaista voli provesti čitav dan uz šporet kuhajući, spremajući brdo hrane tako da joj ovaj posao baš predstavlja zadovoljstvo. Kaže da bi najviše voljela da joj primarni posao bude spremanje ovih porodičnih obroka četiri puta sedmično jer joj je to ujedno i izazov a i pruža najveće mogućnosti za kreativnost. Za sada je fino krenulo, na mailing listu se prijavilo cca 500 ljudi koji sedmično dobijaju jelovnik i na osnovu njega se javljaju sa rezervacijama za određene dane. Ima čak nekih koji su postali stalni, naručuju bar jedan obrok sedmično i teško im je pala ova ljetna pauza i godišnji odmor.
Nina svake sedmice nudi i vegetarijanski i mesni obrok, i ja sam iskreno mislila da su ljudi koji vode računa o tome šta jedu i koji cijene organsku hranu uglavnom vegetarijanci. Međutim, Ninina iskustva govore da nisu jer se mnogo manje naručuju takvi obroci. Kako sama kaže, ljudi koji vode računa o tome šta i kako jedu će prije pojesti kvalitetno meso jednom sedmično nego jesti stalno masovno proizvedeno meso napumpano antibioticima i hormonima za rast.
Kuhanje za djecu i izbor zdravog deserta
Veliko zadovoljstvo joj predstavlja rad sa djecom i spremanje obroka za njih. Pričale smo o tome kako djeca biraju hranu i od nje sam čula mnogo zanimljivih stvari. Prije svega Nina ne spada u mame koje stalno ganjaju djecu da jedu. Ona svoju kćerku zovne da jede, a ako neće onda je i ne tjera. To daje takve rezultate da se malena nakon takve reakcije uvijek sama pridruži mami i tati za stolom. Takođe joj nikad ne pravi razliku između deserta i ostale hrane na način „Ako pojedeš ovo dobićeš desert“. Ono što često govori djeci jeste „da jedemo zato što smo gladni ili zato što nam je nešto ukusno“, a nagrađivanje i kažnjavanje davanjem ili uskraćivanjem hrane nikad ne praktikuje. Pitam je šta je onda prihvatljivo od deserta, kako za djecu tako i za nas odrasle? Kaže da su to svježe voće, suho voće i crna čokolada. Takođe djeci pravi voćni jogurt ali tako što sama pomiješa komadiće svježeg voća sa jogurtom. Što se tiče kolača uvijek joj je draži domaći kolač napravljen u kućnoj radinosti nego onaj iz slastičarne ili trgovine, zato što su ti „slastičarski“ uglavnom puni nezdravog margarina.
Pitala sam i kakve su navike Holanđana po pitanju hrane i imaju li oni neke svoje ćevape ili pite. Kaže da nemaju i da inače Holanđani po pitanju ishrane žive asketskim životom. Jedini topli obrok koji jedu je večera u 18 sati, a do tada na poslu pojedu do 2 sendviča, jako tanko narezanih kriški hljeba i namazanih nekim sirom ili samo sa komadom sira unutra. Čak ni na pauzu ne izlaze nego to jedu u kancelarijama.
Internet kao osnovni kanal za komunikaciju sa klijentima
Na pitanje otkud joj sva ova znanja iz internet marketinga, objasnila mi je da su ona stečena iskustvom kroz rad na prethodnim poslovima, u Reutersu i kasnije na projektima. Samo ih je primijenila, a osim interneta još dijeli letke po naseljima u kojima radi dostavu i učestvuje na Food Marketima. Ti Food Marketi su zanimljiva pojava. Najviše liče na naše sajmove hrane koji se pojavljuju u novije vrijeme. U Holandiji ih ima mnogo i različitog su tipa, a služe da se na njima predstave različiti proizvođači hrane. Takođe je o njoj u nekoliko holandskih časopisa izašao članak, a do toga je došlo zahvaljujući Twitteru jer je tu prati nekoliko novinara.
Na kraju smo se opet dotakli priče o tome šta u stvari jedemo. Ja sam mislila da je U BiH možda lakše doći do zdrave hrane ali sam se onda sjetila da kod nas ne funkcioniše nikakva kontrola i da svako može da prodaje šta hoće pod bilo kakvim imenom. U Holandiji je organski uzgojena hrana pod velikom kontrolom i tamo zaista pečat da je nešto 100% organsko znači upravo to. Velike su kazne, inspekcije rade i tamo se tim oznakama može vjerovati.
Nama očito ostaje da se uzdamo u povjerenje u tete na tržnici i pijaci i u malo sreće. A Nini želimo puno sreće u daljem radu i da posao ide baš onako kako je zamislila. Svima ostalima preporuka – ako ogladnite u Amsterdamu tu je Nina’s Kitchen. Telefon u ruke i kvalitetan i zdrav obrok je tu.
