Nešto o čemu razmišljam, od kako sam vidjela neke komentare. Naime, ne znam da li ste čuli za ostrvo Mamula u Crnoj Gori? Ako niste, ukratko – to je malo ostrvo na kojem je u tvrđavi Mamula u 2. svjetskom ratu bio koncentracioni logor. Poslije je sve to stajalo valjda zapušteno, a prije 1-2 godine je tu u tvrđavi otvoren luksuzni hotel. I sad se u tom hotelu organizuju i proslave, svadbe i ostalo.
I da, bilo je onih koji su se bunili protiv pretvaranja takvog mjesta u hotel, ali prosto nisu ništa promijenili.
Ali ja evo razmišljam o tome kako sebe ne bih mogla zamisliti da odem na takvo mjesto. Prosto previše vjerujem u energije i ne mogu zamisliti sebe kako uživam na mjestu gdje je neko patio. Isti stav imam i prema zatvorima koji su pretvoreni u hotele / hostele. To mi je sad na pameti jer sam istraživala smještaj u Ljubljani i vidjela da imaju super uređen hostel u bivšem zatvoru. I prosto ne mogu zamisliti da odem tamo, iako sve super izgleda i cool je vidjeti prenamjenu.
Palo mi je na pamet i kako sam reagovala kad sam jednom čula za prodaju stana koji je banka valjda uzela nekom pod hipoteku, pa sad prodaje za neke puno manje novce. I samo sam pomislila kako ne bih nikad mogla uzeti takav stan. Da, svakako kupac nema ništa s tim i to je jasno – ali prosto mene to odbija, da na nečijoj muci profitiram.
Imamo i mi po BiH primjera mjesta na kojima su vršeni zločini, pa se sad promovišu kao mjesta za odmor. Problem je i što mnogi ne znaju za to kakve su se stvari dešavale na tim mjestima.
I tu razmišljam o tome kako vjerovatno dosta starih građevina kojima se oduševljavamo po svijetu nose takve neke priče. Da li je možda drugačije kad prođe malo više vremena – koja stotina godina? Da li je možda do nas što ne mislimo da je važno da se takav neki dio istorije sačuva kao spomenik? Ali kakvi smo na Balkanu i ti spomenici traju samo do sljedeće vlasti, tako da eto ne znam.
O tome razmišljam i nemam tačan stav, osim toga da za ono gdje znam šta je bilo ne bih mogla otići da uživam. Samo da se poklonim žrtvama i dušama onih koji su tu patili.
