Autor: Hana Kazazović

Dvije stavke koje su na mene ostavile najveći utisak na upravo završenoj Spark.me konferenciji su – storytelling (pričanje priča) i kopiranje onog što ti se sviđa kod drugih, odnosno onog što bi volio da sam imaš – kod sebe lično ili u svom poslu.

Voljela bih da za godinu dana od danas pogledam iza sebe i kažem: “Eto, Hana, bila si na Spark.me konferenciji prošle godine, čula i vidjela neke zanimljive i korisne stvari i evo vidi kakav si napredak ostvarila!” Zato pišem ovaj tekst, kao podsjetnik na ono što želim naučiti – uvesti – promijeniti kod sebe, da mogu iduće godine napraviti analizu postignutog. Jer, ne moraju se ciljevi i planovi postavljati i praviti samo 31. decembra. Bilo koji datum u toku godine može označiti prekretnicu u našem životu, samo ako se “pritisnu” pravi dugmići na nama. A meni su govornici u protekla dva dana Spark.me konferencije pritisnuli nekoliko.

1. Kako sam se po prvi put rasplakala na konferenciji ili lekcija koju želim da zapamtim od Ramona

ramon

Ramon De Leon je održao predavanje koje mi je bilo emotivno najintenzivnije, toliko da sam se bukvalno rasplakala.

Najbolji je bio Jelenin pogled kad se slučajno okrenula prema meni i vidjela me u suzama :)) Jedva sam joj objasnila da je sve u redu i da samo emotivno reagujem na emocije, a njih je u Ramonovom predavanju bilo previše. Čovjek je pričao o biznisu, ali je iskoristio primjere koji su pokazali da kompanije mogu itekako izazvati emocije kod kupaca. Pored primjera koje je pokazao (igračka medvjedić u Disneylandu i plaćanje ljubavlju u McDonaldsu), napravio je iznenađenje za Jovanu poklonivši joj Oreo i Miniona, zato što je prateći je na Twitteru i Instagramu vidio koliko ona obožava to dvoje.

Vidjeti Jovaninu čistu sreću i ostati ravnodušan? Nema šanse, nisam uspjela. Pisala sam vam već da mi, ljudi, reagujemo na iskrenost.

Od Ramona želim da dobro naučim lekciju – “Know me, like me and trust me”

U prevodu – da nikad ne zaboravim koliko je važno da me ljudi znaju, odnosno upoznaju prije nego što uđem u bilo kakav “odnos” sa njima. Da me upoznaju, da im se svidim i da mi vjeruju. To je važno uvijek – u poslu, privatnom životu, biznisu. Meni je važno u pisanju bloga jer tekst ima posebnu težinu i značaj kad ga čitate a znate autora, znate ko je i šta radi, kako razmišlja, koje stavove ima, sviđa vam se inače i još mu vjerujete.

O tome koliko je važno ovo troje evo još jedan primjer. Zamislite da vas u neku akciju zove neko koga ne znate i neko koga “znate, sviđa vam se i vjerujete mu”. Kome ćete se prije pridružiti?

2. Da ne budem uvijek opterećena pravilima ponašanja – lekcija koju želim da naučim od Petera

peter

Mislim da vam ne moram posebno pričati o tome ko je Peter Sunde. Dovoljno je samo da kažem – jedan od osnivača Pirate Baya.

Da, imali smo priliku slušati i njegovu priču koja je vrlo inspirativna i zanimljiva. Međutim, ako bi mene neko pitao šta bih željela iskopirati od Petera, odabrala bih njegov stav prema životu. Možda je to samopouzdanje koje on očito ima u višku, a mi neki kojima je lampica za rezervu odavno upaljena reagujemo tako da nas uvijek ono najviše oduševi?

Ukratko – Peter se na bini pojavio u bermudama, te vrlo brzo skinuo cipele i čarape te ostao potpuno bos, kao da je najprirodnija stvar na svijetu održati predavanje bosonog.

Taj nivo samopouzdanja želim, ne radi toga da bih hodala bosa kroz svijet (mada sve češće sanjam o tome da hodam bosa po travi), nego da bih bila opuštenija i samim tim malo više uživala u životu. Za sada uživanje i opuštenost nisu imenice koje se u dovoljnoj količini pojavljuju u mom životu.

3. Imati dovoljno cool ideju koju će podržati veća grupa ljudi – lekcija koju želim naučiti od Timo Vuorensole

timo

Sad ću vam priznati nešto, a ujedno će to biti na neki način i prvi put da ovo priznajem i sama sebi. Eto kako Spark.me utiče na mene :))

Kada razmišljam o tome šta je to što bih ja najviše željela, uvijek mi pred očima proleti jedna stvar koju ja brzo sklonim od sebe uz komentar “Daj, budalo, jesi normalna, gdje ćeš to i pomisliti, k’o da je to TEBI uopšte moguće?!” Onda naletim na primjere ljudi koji su napravili nešto slično i budem zadivljena.

Radi se o tome da je meni velika, najveća želja da napravim nešto, projekat, ideju, bilo šta, što bi isfinansirali sami potencijalni “kupci”. Onako kao što ljudi podržavaju Tima i ekipu i daju im novac za snimanje filmova unaprijed, samo na osnovu ideje.

Meni je to najčistija i najpoštenija “prodaja”. Imaš ideju, predstaviš je masi ljudi i ako oni prepoznaju njen kvalitet podrže te. Kao što su na primjer podržali dvojicu momaka koji farbaju favele u Brazilu. Pisala sam o tome u tekstu Ljudi, dobre ideje i djela, finansiranje… Znaju te, sviđaš im se, vjeruju ti i podrže te – nastavak na Ramonovu lekciju.

Eto, ja rekoh. Nekako mi već lakše kad sam to ovako priznala i sebi i vama. Možda ću sad kad je ovako rečeno moći da maštam i smislim nešto zanimljivo što bi ljudi podržali.

4. Da budem cijeli život željna znanja i napredovanja – lekcija koju želim dobro naučiti od J.B.M. Kassarjiana

IMG_20150601_173048~2

Profesor koji je sa svojih 79 godina sve nas ostavio bez teksta i doživio prave ovacije na kraju predavanja. 79 godina i ima takvu energiju da jednostavno poželiš biti kao on. Rekao je da je poenta u tome da budemo zainteresovani a ne da se trudimo da mi budemo interesantni. I da je jedina stvar sa kojom ne možemo pretjerati učenje. Rekao je još puno toga, ali ja nisam ni blizu toliko dobra blogerica da mogu prenijeti utiske sa njegovog predavanja. Zato vam preporučujem da svakako pogledate njegovo predavanje kad bude online (a biće sva).

Preporučujem ja da pogledate sva predavanja, ali ako imate vremena samo za jedno onda neka to bude njegovo.

Eto, moje 4 lekcije koje trebam savladati u narednoj godini, odnosno u ovom mom životu. Presjek naučenog ću svakako napraviti iduće godine na ovaj isti dan. Pošto sam sve ovako javno obećala, nadam se da neću pasti na tom ispitu :)

Eto kako je napisan ovaj blog tekst :)
Eto kako je napisan ovaj blog tekst :)