Autor: Hana Kazazović
Realno, ja bih za sebe rekla da ne volim poeziju. I sad ne znam da li postoji faza u životu kad počneš istu čitati pa dođeš skoro na korak od toga da kažeš “Da, u stvari volim”? Ili se prosto desi da ti pod ruku konačno dođu neke pjesme koje te osvoje? Ali da, ako postoji takva faza onda sam ja upala u nju. A i realno, dobre knjige su mi došle u ruke, to vidim po reakcijama mnogih koji su ih već imali priliku čitati.
Jer, ja sam priznajem, uvijek bježala od poezije zato što mi se činilo da je to za neke pametnije ljude koji kontaju šta tu pjesnik piše. Kad god bih se srela sa nekom pjesmom u glavi sam imala nastavnicu srpskohrvatskog (da, toliko sam stara i taj jezik sam učila) i onda ona mene kao pita “Šta je pjesnik htio da kaže sa pjesmom?” a ja kao nemam pojma.
Onda, u nekom momentu se opustiš, isključiš tu istu nastavnicu i kažeš sebi – šta me briga šta je pjesnik htio da kaže, hajde da vidim kako se meni svidjela pjesma i da li me dotakla na neki način. I u tom momentu krene magija, odnosno u tom trenutku počneš voljeti i stihove.
Realno, napisah ovoliki uvod samo da bih vam opričala kako su zadnje tri knjige koje sam pročitala – knjige poezije. I to sve tri u izdanju Izdavačke kuće “Vrijeme” iz Zenice – biblioteka “Nova osjećajnost”. Uredio ih je Marko Tomaš.
Radi se o knjigama “Neće biti djece za rat” Dijale Hasanbegović, “Ježene kožice” Darka Cvijetića i “Gutač nula” Vuka Rodića.
Svaka za sebe je posebna i zanimljiva, a opet su mi nekako povezane, najviše smislom i tom nekom težinom koja im je zajednička. Jer poezija u njima nije lagana, nego ona koja će vas natjerati da prođete kroz različit spektar emocija – od tuge, gorčine, ljutnje… do onog “kako je samo ovo dobro rečeno” osjećaja.
Znam da su me mnogi pitali pa ću ovdje odmah napisati – dizajn korica je radio Kenan Zekić. I baš mi se sviđaju i super pristaju pjesmama koje su obukle.
Dijala Hasanbegović u razgovoru za Oslobođenje kaže:
Poezija treba da ima u sebi nešto od muzike, ritma, da se na tom ritmu gradi i da se stišava, da ima svoje refrene, i da u sklopu svega toga nešto znači. Poezija, to nije laka disciplina. Uzbudljiva poezija još manje. Čitatelji vole uzbudljive romane i priče, vole likove. I poezija ima svoje likove i svoje priče. Ona nije samo refeksija. Poezija jeste sav ovaj svijet i sve što u njemu činimo. I sve to ima zvuk.
O poeziji Darka Cvijetića je pisao Miljenko Jergović. On kaže:
“Nad rastvorenim grobnicama Darko Cvijetić rastvara sudbine ljudi, onih sahranjenih i onih koji sahranjuju. Način na koji to čini neusporediv je u svim našim književnostima. Bez ikakve sumnje, on je najvažniji pjesnik toga nesahranjenog i nesahranjivog svijeta. Boris Dežulović opjevao je koncentracijski logor – i to iz perspektive zločinca – a Cvijetić opjevava one koji nisu preživjeli. Obojica pjesnika poveli su računa o tome da sebe i svoj rod oslobode pogube samosažaljenja. Zato obojica i jesu tako neusporedivi s ostatkom pjesničke vrste, i pripadaju antologiji ratne poezije od samo dva imena. Svaki je dan godišnjica zločina. I svaki dan je dan mrtvih. Tako je, i tako će biti, ako sami pred sobom ne zaslužimo iskupljenje. Ni pred Bogom, ni pred drugim ljudima, a još manje drugim narodima. Samo pred sobom. Bez toga neće se nastaviti život nad masovnim grobnicama. Poezija Darka Cvijetića u stotinama varijacija i inkantacija zaziva nastavak čovjekova života.”
Za zbirku “Gutač nula” Vuka Rodića osvrt je napisao Marko Tomaš:
Poezija Vuka Rodića ne imitira beskompromisan život, beskompromisan život imitira poeziju Vuka Rodića. Govorimo, dakle, o hodu po rubu u svakom smislu. Nekom će neposrednost ovih pjesama biti prst u oko, a nekom drugom pak pružena ruka prijatelja, otvaranje duše, pokušaj da se stupi u istinsku komunikaciju. Biti iskren u ovakvom svijetu, u današnjem trenutku nije mnogo, to je najviše što čovjek može tražiti od sebe i drugih, jer kako drugačije jurišati na samoću koja nas guta, uvlači u čeljusti koje su zinule proždrati cijeli naš planet skupa s idejama, mašinama i poezijom?
Sve tri knjige poklanjam – šteta je da ne odu dalje i da bar još neko uživa u njemu.
Način da osvojite knjigu je pisanje komentara na Facebook stranici, ispod posta. Ukoliko je želite, komentare pišite na post – link ovdje do subote (10.06.2017.) u 12 sati. Ja ću onda random metodom 3 dobitnika izabrati i dobiće ovu knjigu :)
Za sve ostale koje zanima knjiga –
Želiš obavijest na email kada bude objavljen novi tekst?
