Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 99. koju imate priliku čuti je Azra Berbić iz Kaknja.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Azra Berbić je rođena Kakanjka i diplomirana pravnica koja ima sreću da radi u struci. Pored toga radi i kao novinarka. Dopisnica je časopisa Preventeen koji je jedan od projekata nevladine organizacije Narko NE. Časopis se bavi temama mladih, uglavnom srednjoškolaca i studenata.

Azra Berbić:

Časopis se izdaje četiri puta godišnje i tematski je. Sad ovaj trenutno koji nam je u pripremi tema mu je alternativa i alternativno, a prethodni koji će uskoro izaći i to je posljednji u ovoj godini je ljudski odnosi. Imamo dosta dopisnika iz cijele BiH i to su uglavnom studenti, srednjoškolci, srednjoškolke, studentice… Mi časopis distribuišemo besplatno svim srednjim školama u BiH i nekim osnovnim, ministarstvima obrazovanja, fakultetima i ostalim institucijama, nevladinim organizacijama. Imamo i ličnu distribuciju, onima s kojima smo radili intervju. Ko god je izrazio želju distribuiše mu se časopis.

Također sam volonterka Oštre nule. To je organizacija i udruženje građana iz Banjaluke. Pišem za njihov blog uglavnom o pravima žena, djevojaka, generalno što se tiče te problematike najviše… od pitanja radnih, spolnih, rodnih, rodne jednakosti. Generalno surađujem s njima. Bila sam učesnica njihovog projekta vikend aktivizma i od tad sam nastavila suradnju. Skoro sam bila na jednoj međunarodnoj konferenciji u Banjaluci koju su oni organizovali. I baš mi je super saradnja, sviđa mi se.

Narko NE ima baš dosta projekata i učestvovala sam između ostalog i u No risk-u. To je upoznavanje mladih sa svim mogućim aspektima ovisnosti i rizicima potencijalnim. To su najčešće srednjoškolci. Inače imaju dosta projekata i uglavnom se svi tiču mladih, poput na primjer “Stariji brat, starija sestra”.

Pružamo neku alternativu svim mladim ljudima. Osnovni cilj je da se upoznaju mladi i da se generalno širi ta pozitivna snaga svega i šire se pozitivne priče o mladim i uspješnim ljudima koji urade nešto drugačije svojim znanjem, svojim talentom i upoznaju se sa problemima i rizicima. Uglavnom kad je nešto aktuelno trenutno o tome se, često i na satiričan i duhovit način o tome piše i obrađuju teme, trendovi i loše stvari koje se dešavaju u društvu.

Što se tiče posla, super sam zadovoljna. Radim kao pravnica u struci u jednoj privatnoj firmi koja ima jako dobar kredibilitet i publicitet na državnom nivou. Baš sam zadovoljna pogotovo zato što je to firma sa relativno mladim uposlenicima i pruža se dobra prilika mladim ljudima.

Šta misliš o odlasku mladih, odnosno generalno o odlasku ljudi iz BiH?

Poznajem dosta mladih ljudi koji su i vani studirali i imam na primjer najbolju prijateljicu koja je dobila super stipendiju vani na jednom od najprestižnijih svjetskih koledža i živjela je u Americi i imala je priliku tamo da ostane, ali se vratila ovamo i živi američki san ovdje jer zarađuje njihov novac a troši ga ovdje i super je zadovoljna. Na primjer ona nije bila oduševljena Amerikom i tim životnim stilom.

Ja mislim da svako ko ima priliku i ko želi, pogotovo od mladih, treba iskoristiti priliku i otići vani. Imamo sad super prilike koje mladi u BiH jako malo koriste, preko Erasmus programa. Ima više programa i mislim da se to treba maksimalno koristiti. I ja sam u velikoj dilemi – da napustim tu sigurnost ili Erasmus program. Doduše, mene vežu i neke druge stvari ovdje. Ali mislim da ću vjerovatno u jednom trenutku u svom životu iskoristiti tu priliku da odem vani. Jer mislim da mi trebamo biti ambasadori i da smo mi najbolji ambasadori BiH.

Mislim da je naša misija da idemo tamo, da naučimo, da uzmemo sve što možemo, da upoznamo druge kulture, drugačije sisteme vrijednosti, da vidimo kako funkcionišu prave države. Ali vjerujem da bi bilo mnogo bolje, ko god može, da se vrati ovamo i ako ima priliku da to iskoristi. Jer vjerujem da je na nama ta promjena.

Iskreno mislim da je mnogo teže otići negdje, vidjeti kako super funkcioniše, steći znanje i iskustvo, vratiti se ovdje i ovdje stvoriti uspješnu priču, nego otići tamo i tamo stvarati život.

Tako da vjerujem da bi to bila najbolja alternativa. Ja sam za to.

Mislim da kad se ode tamo i kad se vidi kako drugi mladi žive, kako se dolazi do posla, kako ljudi studiraju i sve vrijeme rade. Kod nas još uvijek ima te zaostavštine socijalističkog sistema gdje se misli da nam država sve treba dati. A ne treba nam država sve dati. Trebamo mi omogućiti i sve sebi stvoriti uslove, da bi nam država dala priliku, ako je već to do države. A nije uvijek do države. Jeste da imamo užasan sistem i ogroman birokratski aparat, ali to će se prije ili kasnije promijeniti jer mora.