Autorica: Hana Kazazović

Veoma sam se obradovala kad sam dobila priliku da “Kaleidoskop”, novu knjigu Zorana Žmirića pročitam vrlo brzo nakon što je objavljena. Pročitala sam je u dahu i odmah sjela da zapišem i svoje utiske, jer je zaista knjiga koju želim preporučiti od srca. Toliko mi se dopala.

“Kaleidoskop” je zbirka priča. U intervjuu koji je prije nekoliko dana Zoran dao za Jutarnji je objasnio kako su te priče nastajale:

“Sve te priče odvijale su se ispred mene poput predstave u kojoj sam bio jedina publika. Ili barem onaj u publici koji na njih obraća pozornost. Krenulo je na semaforima dok sam čekao zeleno. Sjedio bih u autu ili kao pješak jednostavno stajao pred pješačkim prijelazom i u tim trenutcima primjećivao ljude koji prolaze, susreću se, donose sa sobom neki svoj komadić kaleidoskopskog stakalca. Gledao sam kako svjesno ili ne, prolaznici tvore interakciju, sklapaju motiv, pa potom odlaze dalje gdje će s nekim drugim ljudima biti dio nekog drugog prizora, aktivni likovi slike zamrznute u vremenu.”

Tako je nastalo 56 priča koje su tako napisane da, dok ih čitate, pred očima imate sliku. Ti isječci iz života ljudi koje je Zoran sretao i “oslikao” su kao mali filmići koji vam se odvrte pred očima. Ima tu scena koje su opisane u nekoliko rečenica, a ima i onih od nekoliko stranica. Neke su me nasmijale, na nekima sam plakala.

Skoro svaka me natjerala da zastanem i o njoj promislim.

Na primjer, priča “Parkirna karta” koja govori o vremenu i o tome koliko mi nismo svjesni njegove vrijednosti kroz razgovor sa čovjekom koji naplaćuje parking i kojem je jedna izgubljena parkirna karta pomogla da postane svjestan njegove važnosti. Njegova odluka da vrijeme u svakom danu iskoristi maksimalno je opominjuća lekcija za svakog od nas.

Priča “Mirovina” je jedna od onih koje vam stegnu srce, posebno ako ste osjetljivi na starije ljude i ako u njihovoj usamljenosti koja ih najviše pritišće u poznim godinama vidite zaista veliki problem.

Moram spomenuti i “Kamion u jednosmjernoj”, priču koja ima tako simpatičan i važan preokret i koja podsjeća da ništa ne mora biti onako kako nam se čini na prvi pogled.

“Glavni negativac” me podsjetila na one inspirativne životne lekcije koje mogu trajno promijeniti način na koji posmatramo svijet.

Izdvojila bih još tu i “Naizgled jednako” koja će biti posebno korisna roditeljima, “Najbolja hrana u gradu” u kojoj me oduševio glavni lik i njegov način rješavanja problema, te “Septum sonus” koji me nasmijao ali i podsjetio da je život vrlo često isprepleten toliko da je zaista teško vjerovati u slučajnosti.

Ima još njih koje su mi se posebno dopale, ali neću sad sve da vam ispričam :)

Ono što moram reći je da je Zoran odličan pripovjedač. Ne treba mu mnogo rečenica da dočara atmosferu i da dobijete osjećaj prisutnosti u sceni o kojoj govori. S druge strane, puno ovih priča u sebi ima pouke i lekcije zapakovane u stil koji je jednostavan i razumljiv većini.

Zato je “Kaleidoskop” knjiga kojoj se možete vraćati i čitati priče bez nekog određenog reda, onako – gdje se otvori. Ujedno je i knjiga koju bih ja recimo stavila u čekaonice (kod zubara, frizera…) umjesto časopisa. Jer 2-3 priče iz nje vam mogu biti osvježenje u danu i poticaj da drugačije posmatrate svijet oko sebe.

I da, sve priče su nastajale u Rijeci i dopalo mi se što na kraju dobijete mogućnost da pronađete tačnu lokaciju svake priče :)

Knjiga “Kaleidoskop” je izašla u izdanju hena.com u Hrvatskoj. A o ostalim Zoranovim knjigama sam takođe pisala pa to možete pročitati na Zoran Žmirić.