Paklena vrućina danas mi topi mozak na povratku kući. Približavam se ulici čiji prelazak se može svrstati u red avanturističkih doživljaja koje svako od nas ima ako živi na Balkanu. Ulica bez semafora ali sa iscrtanim pješačkim prelazom – često mi treba i po 5 minuta da je pređem.
Stojim i čekam da zamre saobraćaj kad se zaustavi automobil i maše vozač iz njega, onako kulturno rukom da pređem. Klimnem glavom u znak zahvalnosti i požurim preko bacajući još jedan pogled na vozilo u prepoznatljivim bojama sa jasno vidljivim imenom firme kojoj pripada.
Nisam mogla da zaustavim misli koje su firmu koja je zaposlila ovako kulturnog čovjeka ocijenile vrlo pozitivno. Istovremeno se sjetih trenutka u kojem sam mislila da otvorenih očiju posmatram posljednje sekunde svog života jer nam se u susret, na našoj strani ceste, kretao ogroman kamion pretičući drugi kamion. Nakon što je ipak uspio preći na svoju stranu (i ostaviti me živom da vam sve ovo mogu pisati), pogledala sam ceradu na njemu i naglas spomenula familiju rukovodstva i vozača te firme.
Takve “sitnice” se kao mozaik slažu u glavi svakog potencijalnog potrošača. “Manijak” koji se iživljava na dostavnom vozilu ponašajući se onako balkanski u stilu “boli me briga, nije moj” dugoročno za firmu ostvari više štete nego što je vrijednost takva tri vozila. A pretpostavljeni za to vrlo rijetko i znaju. Komercijalisti koji na izlete idu skoro isključivo koristeći automobile firme i koji kad krenu na kafu te iste automobile skoro uparkiraju kod sebe za sto u baštu me vrlo često podsjećaju na onu smotanu kravu što nogom prospe pomuženo mlijeko. Džaba ti što prodaš kutiju keksa više kad prolaznicu okupaš jureći cestom kroz baruštine.
Niko neće gledati vozača kad se nalazi u obilježenom vozilu – svi gledaju i pamte ime firme koja stoji iza njega. I ne samo vozača – svaki zaposleni svojim ponašanjem utiče na konačnu sliku koju ljudi stiču o vašoj firmi / preduzeću.
Kako to sve dovesti u red baš i nemam ideju, ali mislim da jasno definisanje pravila u firmi skupa sa obukom i dobrom komunikacijom među zaposlenim može mnogo toga popraviti.
Ili rečeno na najprostiji način – test opšte kulture bi ovdje morao biti presudan kod zapošljavanja.
haha…bogovu ti majku… prije par godina smo se vracali ”kuci” iz Zenice, u sredini Vranduckog tunela, uz slabu osvjetljenost i DUPLU PUNU liniju isto tako neko dostavno vozilo me prestiglo vozeci 3x brze od dozvoljene brzine, moj sin tada 12god. rece ‘tata bjez’mo odavde”.. Moram reci, da od kada posjecujem nase prostore zadnjih godina, dozivljamvam strava momente, i to uglavnom od domacih vozaca, mora da su nas ‘dijasporu’ ovdje ‘naucili’ kako treba voziti.
Sve si u pravu. Svaka tačka dodira sa brendom; je bitna, ali, na žalost, mnoge kompanije se fokusiraju samo na core business… Npr. poznat je slučaj kompanije United Airlines koja je, ne želeći da nadoknadi štetu od 1.200 USD, sebi napravila štetu od 180 miliona ;) Verovatno oni imaju super pilote, sjajne stjuardese, udobne i sigurne avione, ali… ceo Internet sad zna da im briga o prtljagu nije baš jača strana…
BTW podseti me na onaj stari vic – “Koji auto može da se vozi 180 Km/h po kaldrmi? Službeni.” ;)
Stara fora zapisnika… Sudar putnickog vozila Golf II i tramvaja marke Milka :D
Dobar štos su one nalepnice “Ukoliko imate primedbi na ponašanje ovog vozila u saobraćaju, molimo vas da nam javite na telefon taj-i-taj…” Malo vuče na mentalitet “balkanskog špijuna”, ali ako je za neku utehu – fora je stigla sa zapada (pa će biti da nismo mi izmislili sve loše pod kapom nebeskom)…
@ptica-selica: ovdje je ludilo po tom pitanju, znam
@Pedya: Haha, znam tu foru, i sto je najgore istinita je. Meni samo nije jasno kako velike kompanije “padnu” na ovakvim stvarima? Usavrse mnogo komplikovanije detalje i onda pljus – uprskaju na detaljcicu.
@Gordan: Bas :D
@Miodrag: A vidis, dok sam pisala ovo pokusah da se sjetim kako ide taj tekst. Samo sam jednom u zivotu vidjela tu naljepnicu i to na engleskom, ne sjecam se ni koje je vozilo bilo u pitanju. Bas me zanima da li ko nazove, ja sam htjela fabrici onog slepera pisati mail koji bi poceo “Da sam poginula vidjeli bi vi…” Al’ ne napisah :D
Mislim da ovo nema puno veze sa firmama.. A ti drugi put pazi.. Ulica bez semafora i bez pjesackog je i vise nego opasna.. Lijevo-desno, desno-lijevo pa onda polako.. Kamion je vjerovatno zaobilazio vozilo koje je stajalo i nije se kretalo ? I iskreno,iako ima pravo velikih seljaka i krkana, ja bi svoj zivot prije prepustio u ruke vozaca kamiona i autobusa nego krkanima sa G2 ili cak nekim zvjerima od 6 cifri. Svakodnevno se vozim malo vise nego sto je to “normalno” i vidim i kakvi su i jedni i drugi. Ko namjerno ubrzava kad ga pretices a ko ti signalizira zmigavcem da je sve “cisto” i pusti gas.Dakle lijevo-desno.. : ))
Samo bih još dodao… test opšte kulture i nivoa inteligencije. Takve slučajeve možeš naći i u mnogim drugim sferama života. Generalno su ljudi stoka, da rekoh stoka, kada je u pitanju “guzovača” od firme. Ako su dobili neku stvar na korištenje onda se vode rezonom – peri – deri!
btw. moram pohvaliti new look sajta ! ;)
Prije ovog clanka sam procitao onaj tvoj marketnski “biser” o babi, jonintu, Monalizi i cayber bosanki, pa cu bez citanja sadrzaja samo da zakljucim: da dokaze o istinitost naslova sa ove teme mozes potraziti i na svome blogu.