Autorica: Hana Kazazović
Dok traje pandemija COVID-19 virusom i dok se cijeli svijet usporava i suočava sa stanjem koje je prije samo mjesec čak djelovalo nezamislivo, ja se trudim ostati u pameti. Bukvalno.
Ono zbog čega sam ja u prednosti nad mnogima je to što od 2011. godine radim od kuće, a kako sam inače introvert, meni boravak u kući uopšte ne predstavlja problem. Danima sam zahvalna upravo na tome što mi se rutina nije promijenila. Jer, samo zamislim kako bi meni bilo da me sad neko tjera svaki dan napolje umjesto da sam u kući i tačno me uhvati panika. Zato, probajte razumjeti one kojima je ovo neugodno i kome ova promjena pada teško.
Kome sam posebno zahvalna
Svim ljudima koji moraju raditi da bi sve u našim životima koliko toliko funkcionisalo. A posebno radnicama u trgovinama. Onim tetama koje inače spadaju s nogu jer uglavnom svoj posao rade stojeći. Znamo da su im plate loše, nedovoljne, a radno vrijeme ubitačno i inače, u normalno vrijeme. Slobodni dani i godišnji dobijaju na kapaljku.
U ovim vremenima su one heroji jer trpe sve nas koji dolazimo da se snabdijemo za neki period izolacije. Stalno su u kontaktu s ljudima i one njihove maske i rukavice jesu neka zaštita, ali opet to sve nije 100% garancija. I ako mislite da pretjerujem, samo zamislite šta bi bilo da njih nema i da prodavnice ne rade nikako. Zato im olakšajte kako god možete. Uputite im lijepu riječ, suzbijte nervozu ako možete, ne požurujte ih. Njima je sigurno dovoljno teško i bez prigovaranja i istresanja nervoznih kupaca.
Druga runda zahvalnosti ide prosvjetnim radnicima koji su potpuno neplanirano i u veoma kratkom roku uskočili u nešto za šta nisu spremani i trenirani – online nastavu. Snalazi se kako ko može i zna i to što djeca neće ostati bez znanja i što imaju obavezu i što će završiti razrede dok sjede u kući možemo zahvaliti samo njihovom trudu i radu.
Napomena: Ovo nije spisak po važnosti jer su svi koje pominjem jednako važni.
Sljedeće koje moram spomenuti su zdravstveni radnici. Ne mogu ni zamisliti s čim se sve suočavaju. Vanredni uslovi za rad, a inače im nije lako jer naše zdravstvo itekako oskudijeva sa svim sredstvima. U Bosni i Hercegovini još nema previše slučajeva i ako uspijemo proći bez veće krize biće to najvećim dijelom zahvaljujući njima. Znam da daju maksimum svojih snaga, a isto tako znam da njih niko ne štiti jer je to kod nas praksa. I zato ih slušajte i nemojte im otežavati posao.
Vatrogasci, policajci – službe koje su tu da održavaju red i funkcionisanje života. Nažalost, zenički vatrogasci već imaju previše posla (o tome više imate ovdje), pa im želim da istraju u svemu i da ga u danima koji dolaze imaju što manje. Isto želim i policajcima.
Svima onima koji nam dobavljaju električnu energiju, vodu, grijanje, telefonske linije i internet – jer od njihovog rada i mi zavisimo. Ko se nije kupao na polijevanje iz lončića i grijao vodu na šporetu za loženje nije ni svjestan kolika je prednost što sad imamo sve na raspolaganju i što se bukvalno možemo izležavati kod kuće i tako doprinijeti umanjenju ove krize.
Svim novinarima i medijima koji nas snabdijevaju tačnim i provjerenim informacijama. Oni su ti koji u ovakvim vremenima nemaju radno vrijeme i koji su više od ostalih izloženi krizama. One ostale medije, sve koji u ovom haosu pokušavaju zaraditi koji dodatni klik, ne želim spominjati. Takve bih lično poslala u izolaciju ali ne na 14, nego na 1400 dana. Bez interneta, naravno.
I naravno – svim prevoznicima i vozačima zahvaljujući kojima imamo pune prodavnice. Da, desi se da se neka roba rasproda, ali se vrlo brzo police napune i zaista nema potrebe da gomilate ne znam kakve zalihe jer svi rade i svega će biti. Ako ni u šta nisam sigurna u to jesam.
Zahvalnost ide i svim radnicima i radnicama na održavanju i čišćenju prostorija i okoline, odnosno svima koji omogućavaju da funkcionišemo i da sve ovo prođemo sa što manje štete i posljedica.
Kako ostati “u pameti”?
Ovo pitanje me muči od kako je sve ovo počelo. Primijetila sam da mi previše vijesti i informacija s društvenih mreža pojačava nervozu i izaziva srah. A opet, ne mogu se izolovati i ne pratiti ništa jer me zanima šta se dešava, moram biti u toku da znam pravila koja su na snazi.
S druge strane, društvene mreže su meni vrsta socijalizacije i volim vidjeti objave nekih ljudi, razmijeniti koju šalu, prokomentarisati nešto. I teško mi je naći balans.
Ono što je najvažnije u ovom vremenu jeste da pazite koga pratite i čitate. Tu prvenstveno mislim na medije s kojih dobijamo informacije. Važno je da budu provjereni i da nisu “gladni lajkova”. Nemamo takvih mnogo, ali su ključni za mir u glavi. Isto tako je važno da vodite računa o tome šta vi dijelite na svojim društvenim mrežama i profilima. Vi takođe imate odgovornost. Nemojte dizati paniku, nemojte širiti neprovjerene i rekla-kazala informacije.
Što se tiče ostalog, ja pokušavam čitati knjige koje će me opustiti i gledati takve serije i filmove. Činjenica, teže mi je da se fokusiram jer sad pa sad pažnja ode na neku lijevu stranu, ali kad to primijetim gledam da se “vratim”. Filtriram stalno ljude koje pratim i čije sadržaje vidim. Bukvalno se zna desiti da zastanem i osjetim kako me neki tvit iznervirao i onda tu osobu sklonim. Isto radim i na Instagramu i valjda je to put kojim ću se izboriti za svoju normalnost :)
Planiram posjetiti ove muzeje online pa evo i vama link ovdje.
Ko voli pozorišta / kazališta ima takođe puno izbora. Neka pozorišta su počela sa emitovanjem svojih predstava i meni je trenutno najveći problem šta izabrati. Evo preporuke, ako niste vidjeli:
Narodno pozorište u Beogradu – na Facebook stranici javljaju kad je koja predstava. Link ovdje.
HNK Zagreb radi istu stvar – na Facebooku možete naći više informacija. Link ovdje.
BNP Zenica takođe – Link ovdje.
Narodno pozorište Sarajevo takođe – Link ovdje.
Puno ustanova i firmi je pokrenulo neke svoje varijante online sadržaja pa vjerujem da svako od nas može naći nešto što mu je zanimljivo. Mnoge zvijezde se live druže s fanovima, neku noć je John Legend svirao i pjevao live za svoju publiku, s ciljem da im olakša boravak u kući i zabavi ih malo. Muž mi prati Antu Gelu i isto je sinoć radio družeći se sa muzičarima regiona online i to je super. Sigurno će u danima koji dolaze biti dosta takvih primjera i bar dosada u vrijeme interneta ne bi trebala nikome biti problem.
Šta svako od nas može uraditi da pomogne da sve ovo prođe što prije i što bezbolnije?
Vjerujem da osnovna pravila zaštite već znate – perite ruke često i temeljito, držite odstojanje od ljudi, ne okupljajte se u grupama nigdje i idite u izolaciju ako ste došli iz inostranstva. Poštujte pravila koja su donijeli ljudi kojima je posao da nas zaštite. Znam da je kod nas tanko povjerenje u institucije, ali u ovakvim situacijama nema druge opcije nego da im vjerujemo. Ja im vjerujem. Ono što mene tješi jeste da se u ovakvim sranjima obično posla prihvataju oni koji znaju i hoće raditi, pa se uzdam i u to. U krajnjem slučaju i kod nas se radi ono što rade i druge razvijenije države i nema tu izmišljanja pravila.
Važno je samo da svako uradi ono što je u njegovoj mogućnosti da uspori / smanji širenje virusa. Kod većine nas je ostajanje u kući jedino što možemo uraditi.
Zato ostanite kod kuće. Virus se širi među ljudima, a veliki broj njih mora raditi da bismo mi mogli boraviti kod kuće normalno i da bi država mogla funkcionisati. Što više nas koji ne moramo biti vani ostane u kući, više će ovih koji moraju ostati zdravo i sve će ovo brže i bezbolnije proći. Jednostavno je.
Ovo je vrijeme u kojem na površinu najlakše i najbrže isplivaju i ljudska dobrota i ljudski hamelj. Možete i to iskoristiti i zapamtiti one koji su vas prijatno i pozitivno iznenadili, a napraviti i svoju “crnu listu” onih kojima više nećete poklanjati pažnju – vrijeme – novac.
I čuvajte se. Želim vam da ostanete zdravi <3 i da se uskoro čitamo s nekim drugim temama.
