Ne znam tačno šta sve spada u posao ministra koji se brine o školstvu, ali kad pogledam ovu djecu što u školu idu noseći pretrpane torbetine na leđima rekla bih da taj posao ne radi dobro. U današnjem vremenu u kojem imamo modernu tehnologiju i sve mogućnosti za smanjenje količine sveski i knjiga koje djeca moraju nositi u školu prosto mi te njihove torbetine bodu oči i stalno razmišljam kako tako sigurno ne mora.

U prolazu sam juče uhvatila rečenicu jedne mame koja kaže “Moram joj ja nositi torbu, kad iskrivi kičmu neće joj je oni ispravljati”. I stvarno, kad pogledam tu malu djecu, uglavnom je svaka torba puno veća nego što bi bilo ko od njih mogao nositi bez muke. A znam da sigurno niko od njih ne nosa sve te stvari jer voli tegliti, nego zato što mora. Nemam puno doticaja sa školskom djecom pa ne znam šta sve spada u stvari koje su obavezne, ali imam iskustvo življenja s logikom ovog društva danas i smjela bih se kladiti da puno toga može biti riješeno drugačije.

Juče mi frizerka reče da su sad kajdanke sa debelim koricama i koštaju 4,50 KM. Da, živimo u kapitalističkom društvu u kojem svi gledaju da zarade, a djeca i škola su idealna prilika mnogima. Kajdanka koju realno ne znam da je iko potrošio i dok je bila ona tanka, lagana, nije sad neophodna tako debela, nego je neko skontao kako da zaradi više.

Sigurna sam da je slična priča i sa udžbenicima i da i njih sad treba više ne zato što sve ne može stati u jedan, nego zato što se izmišljanjem radnih sveski i sijaset drugih pratećih knjižica može zaraditi više.

Jer, da je nekom stalo do te djece i njihovog obrazovanja i zdravlja, sjeo bi i smislio način kako da im školovanje pojednostavi i olakša. Pa mi smo sve učili u prva 4 razreda iz 3 knjige i eventualno 2 vježbanke. A nismo imali ni internet ni mogućnost da nam učiteljica dodatno gradivo pošalje elektronski ili da nađemo nešto online. 

Ne može me niko ubijediti da je danas ovo jedini način. Samo je ključna razlika što je prije bio drugi sistem u kojem nisu na djeci trebale zaraditi firme koje su se bavile izradom udžbenika, uz autore i ostale koji se nađu u cijelom tom lancu. Pa onda i djeca, kao i svi mi inače u ovom sistemu postanemo samo ciljani kupci od kojih treba izvući što više novca.

Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.
Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje – https://cyberbosanka.gumroad.com/ Uvod u knjigu možete pogledati ovdje – https://bit.ly/3AnTuvn
Drugi način je jednokratnom donacijom (više informacija o tome na https://cyberbosanka.me/podrska/. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne ?
A treći način je da se pribilježite na moj newsletter koji šaljem subotom ovdje – https://cyberbosanka.me/newsletter/
Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od ❤