Juče sam nešto razmišljala o tome jesam li ja malo naopaka ili možda samo imam neki drugačiji pogled na svijet oko sebe. Pa evo da pitam i vas.
Naime, moji roditelji žive u zgradi u Babinoj rijeci koja ima nekih 15-ak stepenica da bi se ušlo u nju. Zgrada je useljena 1982. i mi smo bili među prvim stanarima. U to vrijeme nije bila razvijena svijest o tome da bi zgrade na primjer trebale biti pristupačne osobama s invaliditetom, pa čak i majkama sa kolicima. Jer moja mama uvijek spominje kako se mučila kad je brat bio mali i kako je jedan od komšija jednom spasio i pomogao joj da uznese kolica do ulaza.
E sad, zgrada očito solidno stoji s novcem za održavanje, jer je prilično sređena i nedavno su krenuli sa renoviranjem tog ulaznog stepeništa. Komplet stare pločice su skinute, te se postavljaju nove. I ne samo to, uz njih će biti postavljene svjetiljke u zidu koje će osvijetliti to stepenište. I to je sve odlično, super će izgledati.
Međutim, moji su jednom pitali hoće li se napraviti kosa ravan pa im je rečeno da neće, jer nešto procedura ili kako već ide. A nema valjda niko u zgradi kome je neophodna. Bar za sada.
I gledam ja to stepenište juče i razmišljam kako je šteta što to nije napravljeno. Ima čak i prostora, jer je široko stepenište i ima ispred puno prostora. 37 stanova je u zgradi mislim i samo je pitanje vremena kad neko neće moći napolje jer ne može uz stepenice. Kao u zgradi pored gdje je od mamine prijateljice muž godinama bio u kući jer nije mogao. A kad su se raspitivali kako do kose ravni čak je jedan od uslova (valjda) da se stanari trebaju složiti sa tim.
Ja ne mogu zamisliti da bi neko mogao imati nešto protiv, a znam da se dešavalo. I malo mi je muka od same pomisli na tako nešto.
Cijelo naselje u Babinoj rijeci, a puno je to zgrada, ima uglavnom ulaze sa stepenicama. Rekoh već, građeno je kad se nije o tome mislilo ili nije smatralo važnim. Ja bih voljela da živim u svijetu u kojem će biti važnije imati riješenu pristupačnost, nego neke fensi svjetiljke. Jesam li naopaka?
Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.
Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje – https://cyberbosanka.gumroad.com/ Uvod u knjigu možete pogledati ovdje – https://bit.ly/3AnTuvn
Drugi način je jednokratnom donacijom (više informacija o tome na https://cyberbosanka.me/podrska/. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne ?
A treći način je da se pribilježite na moj newsletter koji šaljem subotom ovdje – https://cyberbosanka.me/newsletter/
Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od ❤
