Razmišljam gledajući videa o tome koliko je hrabrosti potrebno za proteste žena u Iranu. Vidjeli ste pretpostavljam Iranke koje u znak protesta zbog ubistva Mahse Amini pale svoje hidžabe i sijeku svoju kosu. Naježila sam se gledajući ih zbog hrabrosti koju nose u sebi, jer svjesno rizikuju svoje živote. A opet, kako ćutati i ne reagovati nakon svega?
Ne znam da me neki slučaj potresao ovako kao smrt Mashe Amini. Djevojka koju je moralna policija privela zbog toga što joj je ispod hidžaba virilo malo više kose. Djevojka koju su u pritvoru tukli toliko da je podlegla od zadobijenih povreda. Djevojka koja je imala samo 22 godine.
Nekad pomislim kako je svijet postao bolje mjesto nego što je bio prije recimo 50 godina. I jeste, na mnogim mjestima. U mnogim zemljama su se napravili veliki koraci naprijed i ljudska prava su postala dostupnija nego što su bila. Međutim, ovakve stvari nas podsjete da nismo ni blizu kraja borbe za ravnopravnost. Jer, malo je koraka između ovog što se desilo Mahsi Amini i ubistava koja se često dešavaju kod nas u regionu – kad partneri ili bivši muževi ubiju svoje supruge ili bivše parnerke.
Malo je koraka između toga, jer je korijen tih zločina isti – uvjerenje da je žena biće drugog reda i da nema ista prava kao muškarci, odnosno da su muškarci ti koji će joj odrediti šta i kako treba obući i kako se ponašati.
Puno je posla pred nama u cijelom svijetu. I da, mi ovdje ne možemo puno pomoći ženama u Iranu, osim iznošenjem svojih stavova. Ono što možemo učiniti je pomoći da se mijenja odnos prema ženama ovdje. Počevši od toga da ne osuđujemo nijednu zbog bilo čega što radi, a posebno zbog onog što oblači. Da ne gledamo žene kao osobe kojima neko drugi treba reći šta i kako da osjećaju i rade. Da ne komentarišemo ružno kad neka iznese svoje stavove, odluči napustiti brak koji joj nije po volji i da ne pomislimo nikad kako za bilo koju ženu neko drugi bolje od nje zna šta bi i kako trebala, po bilo kom pitanju.
A vjerujte, to je sve vrlo jednostavno.
Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti na tri načina.
Prvi je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na linku ovdje – https://cyberbosanka.gumroad.com/ Uvod u knjigu možete pogledati ovdje – https://bit.ly/3AnTuvn
Drugi način je jednokratnom donacijom (više informacija o tome na https://cyberbosanka.me/podrska/. Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne 😉
A treći način je da se pribilježite na moj newsletter koji šaljem subotom ovdje – https://cyberbosanka.me/newsletter/
Posebno hvala onima koji su me do sada podržali na razne načine, znate vi ko ste i hvala od ❤
