2. maj 2011. – ponedjeljak, drugi dan offline života

Post o drugom danu mog offline života moram početi sa nečim što sam gledala u nedjelju uveče a nakon pisanja prethodnog teksta. Naime, radi se o prilogu Red Carpeta na Novoj TV o modnim blogerima. Jeste, čula sam riječ blog u offline svijetu. Prilog se odnosio na jednog blogera koji je pisao o valjda dva fashion događanja u Hrvatskoj te potkačio u tekstu jednog od organizatora. Bilo mi je simpatično gledati modne “stručnjake” kako pričaju o tome da ljudi koji pišu o modi trebaju biti ovakvi ili onakvi zato što je upravo taj prilog nastao kao reakcija na blog post. Ne znam koliko je pomenuti dečko bio čitan do tada ali sasvim sigurno mu je posjeta skočila nakon ovog priloga, ako ni zbog čega drugo onda zbog radoznalosti.

A sada slijedi osvrt na 2. maj, ponedjeljak.

Palim TV da popijem jutarnju kafu i krenem na listam kanale. Na FTV-u i BHT-u jutarnji program koji nisam znala da postoji uopšte. U studiju sjede Dajana Šahinpašić i Tarik Helić. Znate ga, to je onaj “Svako dobro, Bosno i Hercegovino” iz pjesme “Dubioza kolektiv”. Dobro, oni su to ubacili u pjesmu iz neke emisije koju on radi ali znate na šta mislim. Nisam stigla vidjeti o čemu pričaju jer poče neki glupi crtani pa krenuh dalje.

Na sljedećem broju mi je “Al Jazeera” i tu ugledah vijest koja je obilježila ovaj dan – ubijen Osama Bin Laden! Zaista mi je prva stvar koju sam pomislila bila “A moraju li se sve najvažnije stvari na svijetu desiti baš kad sam ja offline?!” A onda su uslijedila razmišljanja poput: A otkud znaju da je on?, Hmmm, Amerikanci ga ubili baš dan poslije one frke oko Gadafijevog sina i unučadi koje sad niko više ne spominje? Sve neke teorije zavjere mi u glavi.

Kasnije u toku dana sam još 16 puta gledala vijesti o Osami. Samo ih nije bilo na Food Networku. Saznala sam tako i da je sahranjen prije nego što je ikome moglo pasti na pamet da provjeri je li on u pitanju, kažu običaj. Pa sam gledala onu njegovu sliku gdje je ubijen koja jako liči (čitaj: ista je) onoj njegovoj drugoj poznatoj slici, a koje opet zajedno ne idu logično uz neki snimak na kojem on šeta po nekom brdašcetu. Naime na snimku mu brada sijeda a na ovim slikama crna. Il’ je farbao bradu ili teroristima brada u starosti tamni.

Elem, nije do mene ovolika količina sumnji nego ja od kako sam gledala film “Wag the dog” (ono kako su ga naši preveli je toliko glupo da me sramota zbog njih to napisati) više ne vjerujem nijednoj stvari koju vidim na TV-u. Sve mi sumnjivo jer se sve može izrežirati i iscenirati, a dokazano je da se ljudi od moći baš i ne mogu pohvaliti nekim moralom.

Ne znam za vas ali ja od juče kad sretnem nekog bradonju na ulici malo ubrzam korak. Šta znam da mu ne padne na pamet da sveti Osamu nekim dizanjem u zrak.

Nemam pojma inače šta se dešavalo u mojoj državi. I kod nas je na Dnevniku bilo sve o Osami pa kontam da je u BiH garant sve išlo kao po loju jer nema domaćih vijesti. Nisam gledala “60 minuta” kontajući da bi to bilo previše surovo za tek drugi dan offline života. A novine sam po inerciji zaboravila da kupim i pročitam jer nemam naviku. Zato se jutros spremam da kad krenem na posao prvo kupim novine.

I da, otkud postovi kad sam ja offline? Imam čoJka kojeg maltretiram sa postavljanjem istih. On inače provjerava moj online život sa zadatkom da mi prenese ako me neko ogovara dok me nema ;)