Kako me i zašto oduševila Rijeka i Peek&Poke muzej

Autor: Hana Kazazović

Ne kažu džaba da se često najbolje stvari ne planiraju. Tako je bilo i sa mojom prvom posjetom gradu Rijeci koja se desila za vrijeme Tvitomanije i trajala jedva 3 sata. No ipak je to bilo dovoljno za pregršt superpozitivnih utisaka za koje je “kriv” jedan tviteraš i neobični muzej “Peek&Poke”. Ali, da krenem redom.

Ima valjda nekoliko mjeseci kako sam na Twitteru ugledala da Sveto traži kožu. Kakvu? Onu teleću, što se kod nas najčešće prodavala na dionici Sarajevo – Visoko uz cestu. A koža mu je trebala da bi sredio i obnovio igračku konjića koji mu je jedan od artikala za muzej dječijih igračaka koji otvara uskoro u Rijeci. Sveto je inače jedan od osnivača muzeja Peek&Poke, muzeja računala i tehnologije. Ja sam pokušala uganjati neke Visočake za tu kožu ali oni izgleda od one ceste još nisu stigli do interneta pa mi to nije pošlo za rukom. Uglavnom, Sveto je kožu našao u Zagrebu tako da konjić neće ostati uskraćen za restauraciju. A mi smo iskoristili posjetu Tvitomaniji da se i uživo upoznamo.

I to je ispalo skroz slučajno. Za vrijeme panela u kojem je učestvovao gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel (tviteraš inače) ja sam tvitnula kako ga gledamo i onda je Sveto predložio da dođemo do Rijeke na kafu. Rijeka je nekih 40-ak km od Novog Vinodolskog inače. Sreća pa je Dobrila uvijek raspoložena za vožnju, a ni ostatak naše ekspedicije nije imao ništa protiv izleta, tako da smo se lako dogovorili i nakon večere krenuli prema Rijeci.

Sa Svetom smo se uganjali na nekom parkingu a onda nas je on proveo malo po gradu i pokazao nam neke znamenitosti Rijeke. Mene je skoro šokirala činjenica da Rijeka ima 120.000 stanovnika – skoro isto kao Zenica. Jer – razlika je ogromna.

Na rivi smo popili piće i onda opet krenuli u malu šetnju čiji vrhunac je bio posjeta Peek&Poke muzeju. Jeste, samo za nas je uveče otvoren muzej da bismo ga vidjeli! I uopšte ne mogu riječima opisati koliko nas je muzej oduševio.

Peek&Poke je osnovan 2007. godine. Pitala sam Svetu otkud i kako su došli na ideju da naprave ovaj muzej. On kaže da je početak nastanka muzeja bio krajem 90tih kad su kolege i on (neovisno jedan o drugome jer se nisu poznavali iako su svi bili iz Rijeke) počeli skupljati stara računala, iz nekog ko zna kakvog njima poznatog hira. Upoznali su se preko specijalizirane stranice koja se bavi samo kolekcionarima starih računala. Nakon toga su se povezali i udružili kolekcije pa je to rezultiralo prvom zajedničkom izložbom 2003. godine. Izložba je bila posjećena iznad svih očekivanja i tu leži početak “Peek&Poke” za koji je trebalo proći naredne 4 godine da bi ga realizirali. Prema nekim naznakama ovaj njihov muzej je tek 5. u svijetu otvoren sa ovom tematikom.

Ima tu svega zanimljvog. Čak i meni koja baš i nisam toliki geek je bilo zanimljivo gledati sve te “starudije” koje su nekad, i to ne baš tako davno, predstavljale vrhunac tehnoloških dostignuća.

Recimo, bilo mi je jako zanimljivo vidjeti NEXT (slika gore) jer sam skoro završila sa čitanjem biografije Stevea Jobsa. A takođe je bilo interesantno vidjeti računar koji je bio korišten na olimpijadi u Sarajevu (slika ispod). Osim njega tu je još jedan artikl “bosanac”, nekakva vozilica C5 koju su dovezli iz Prijedora. Takođe je zanimljivo pogledati šta se sve nekad proizvodilo u bivšoj državi, a  sve je fino posloženo po republikama na zasebne police.

Ono što je još zanimljivo jeste upravo muzej dječijih igračaka koji je u pripremi i biće otvoren 7.9. ove godine. Pitala sam kako su došli na ideju da to naprave i reče mi da je taj muzej djetinjstva ili igračaka nastao kao nastavak njihove akcije “Fotonostalgija” u kojoj su pozvali sve građane da im putem društvenih mreža ili na email pošalju stare fotografije na kojima se kao usputni motiv vidi neka tehnička stvar – gramofon, televizija, kompjuter, igračka… Najviše fotografija je stiglo upravo na temu tehnike a samo na par je usputni motiv bila igračka. Sveto nije htio povjerovati u to da su ljudi svoje djetinjstvo tak olako odbacili i početkom petog mjeseca pokrenuli su akciju prikupljanja igračaka sa ciljem realizacije Muzeja djetinjstva. Razlika je u tome da taj Muzej kreiraju upravo ljudi koji sudjeluju sa svojim igračkama.

Do sada je skupljeno preko 700 artikala za Muzej djetinjstva a akcija skupljanja je još uvijek u toku. Nisu se ograničili samo na Hrvatsku nego su pozvali sve građane svijeta da sudjeluju u tome. Svako od vas koji ovo čitate može učestvovati u kreiranju muzeja. Potencijalni donatori mogu odlučiti da li će igračku pokloniti trajno ili će je ustupiti Muzeju na određen period prema dogovoru.

Oba muzeja će i dalje funkcionisati pod imenom “Peek&Poke” jer je to već postao brend Rijeke, s tim što će postavke biti fizički odvojene u novom prostoru u koji uskoro preseljavaju.

I šta da kažem na kraju? Osim da već sad pokušavam skemijati neki način da čim prije ponovo odem u Rijeku i da sve što sam vidjela za ovih par sati pregledam detaljno. I da bih recimo bila presretna da budem na otvaranju Muzeja djetinjstva zbog toga što je poznato da ekipa iz Peek&Poke uvijek napravi super prateći program o kojem se kasnije priča godinama. I da je prosto zarazna ta neka energija koju prepoznaš iza priče o tome kako je njih par odlučilo ni iz čega napraviti muzej…meni valjda posebno interesantna jer živim u državi u kojoj se zatvaraju i oni muzeji koji bi trebali biti od državnog značaja.

Reći ću na kraju ipak samo jedno – presretna sam što imam mogućnost upoznati ovako zanimljive ljude iz čitavog Regiona, ljude koji su zaista inspirativni i fenomenalni.

A ako vas put nanese do Rijeke – svratite u Peek&Poke, biće vam zanimljivo sigurno. I naravno, ako imate kakvu staru igračku možda je baš ovo mjesto za nju.