Autor: Hana Kazazović
Foto: Jabukin kutak
Upoznale smo se prije nekoliko godina kad smo išle skupa na koncert Tošeta u Zenici. Tada je studirala na Pedagoškoj akademiji u Zenici matematiku i informatiku, a kasnije je prešla i završila pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nedavno ugledam na Facebooku kako dijeli fotografije sa zanimljivim i prilično neobičnim artiklima – šalovima i drugim dekorativnim sitnicama za žene. Razgledala sam te fotografije skoro mjesecima, a onda se desio „Šareni bazar“ u Zenici na kojem sam imala priliku sve vidjeti i uživo. To me i potaklo da napišem tekst o njoj, posebno kad sam čula kako je u stvari i došlo do toga da počne raditi šalove.
Pomalo klasična priča za ove naše prostore – završen fakultet, bez posla i sa slabim šansama da se nađe posau u struci su je natjerale da slobodno vrijeme ispuni nečim čime bi se i zabavila, ali i ostvarila bar neku zaradu. Sudeći po reakcijama ljudi koji kupe ove zanimljive proizvode, pronašla je hobi koji bi možda čak mogao prerasti u nešto više.
Ona se zove Alma Smajić, ima 31. godinu i živi u Kaknju.
[quote]Otkud ideja za “Jabukin kutak”? Odnosno kako je došlo do toga da počneš praviti sve ove lijepe stvarčice? I kad je to otprilike počelo?[/quote]
Prvi šal 3u1 napravila sam u martu 2012. Poslije toga sam izradila par šalova bliskim prijateljicama za poklon, a onda su krenule reakcije – gdje to ima, ko to izrađuje… u razgovoru s prijateljima sam odlučila napraviti stranicu na Facebooku i vidjeti šta će se desiti. I desile su se, na moje iznenađenje, pozitivne reakcije. Tako je od neke probne reklame i želje da pokažem šta znam napraviti počela i prodaja.
[quote]Zašto baš “Jabukin kutak”, mislim kako je došlo do tog imena?[/quote]
Eh, to je bilo teže nego izraditi šal 3u1. Nisam imala apsolutno nikakvu ideju kako da se zove Facebook stranica. Nikad se nisam bavila reklamom i prodajom pa samim tim i smišljanje zvučnog imena nije bilo lako. Prijedloga je bilo raznih, modni dodatci, špagete, neke na engleskom… to je trajalo jako dugo jer sjećam se da sam imala 20-tak šalova a naziva ni u tragu. A onda mi je došla ideja „Jabukin kutak“ Alma –Jabuka (turcizam – na turskom jeziku znači “jabuka”, na španjolskom “duša”), a kako sve to izrađujem u svojoj sobi koja je zatrpana materijalima, kutijama i teglicama s dugmićima, rajfešlusima i svime onim što nikome nije potrebno odlučila sam da se zove ”Jabukin kutak”!
[quote]Šta sve radiš – praviš? Koliko vidim najpopularniji su šalovi 3u1? Jesu li oni osnova ili podjednako radiš i još neke druge stvari?[/quote]
Da, šalovi 3u1 su glavna zanimacija, sve ostalo dolazi iz radoznalosti i narudžbi. Šal 3u1 (traka-turban, kaiš i šal) to su tri načina nošenja, s tim da svaki način ima još mnogo mogućnosti. Ja volim reći koliko mašte toliko i mogućnosti. Ostalo što pravim su: broševi, trake za kosu, privjesci, prstenovi, ogrlice, naušnice, narukvice…
[quote]Kako ide prodaja? Koliko vidim prilično si aktivna na Facebooku – je li ti to osnovni kanal prodaje?[/quote]
Fb koristim da objavim fotografije i pokušam ljudima približiti šta radim. Kupci vole vidjeti prvo proizvod, a posebno ovako nešto što nije do sad pravljeno i ne znaju šta da rade sa dugim trakama (šal 3u1) – sve dok ja ne pokažem kako se nosi. Tako da imam kupaca i to su uglavnom oni koji su vidjeli uživo sal 3 u 1. Onda mi naručuju dalje preko Facebooka i to je olakšavajuće. Imam kupaca koji kupuju preko stranice, kojim je dovoljna fotografija ali sreća da to nije jedini kanal prodaje. Prodaja ručnih radova nije neki unosan posao, više je hrana za dušu kreativca koji stvara nešto svojim rukama.
[quote]Posjećuješ ove sajmove koji se povremeno organizuju. Gdje si do sada bila, koliko su oni česti i kakva su tvoja iskustva? Posebno me zanima poređenje sajmovi naspram Facebooka.[/quote]
Izlagala sam u Sarajevu i Mostaru – Lucky Market – Asocijacije kreativaca. Visoko – galerija ”Likum 76” , Zenici- ”Šareni Pazar”. ”Bazar lijepih rukotvorina” – Zenica, Sajam ”Jesen u Visokom”… ne znam jesam li sve nabrojala ali ima ponuda za izlagače. 1-2 put mjesečno ponuda ima, samo zakupi stolova nisu prilagođeni kreativcima. Posebno ako se izložba održava u drugom gradu gdje se samim time povećavaju troškovi u startu. Tek nakon ovih izložbi mogu reći da prodajem preko Facebook stranice. Velika je razlika između sajmova, izložbi i Facebooka, barem što se šalova 3u1 tiče. Ostali nakit ide podjednako i na Facebooku i izložbama, ali šal 3u 1 je druga priča. Svakoj dami pojedinačno objasnim šta sam ja to zamislila, kako da ga nosi. Demonstriram i tek onda vidim oduševljenje na licu.
[quote]Kako se snalaziš za robu – gdje nabavljaš materijale i je li teško doći do njih?[/quote]
Materijali koji koristim su pamučni triko, vuneni triko, svila, koža, rajfešlusi, dugmići, perlice svih vrsta. Recikliram sve što mogu iskoristiti i ozivjeti. Do sad sam uspjela ispuniti svaku želju mojim vjernim kupcima. Posebno je zgodno za osobe koje su sklone alergijama na nakit. Za neku boju i materijal znala sam obići 2-3 grada da bih na kraju napravila ono što je naručeno. Ima dovoljno radnji s trikotažom u kojim nalazim materijal za šal 3u1 – pamučne i vunene trikoe. Cijena materijala i diktira visinu cijene pojedinog šala 3u1. Na internetu ima mnogo ponude za repromaterijal, a i u Zenici me možes često vidjeti u potrazi za materijalom ;)
[quote]Ko su najčešći kupci tvojih proizvoda? Imaš li neke anegdote vezane za njih?[/quote]
Kupci su svih uzrasta. Dame koje vole nešto neobično, drugačije, unikatno. Žene koje su romantične, opuštene i avangardne. Za sada uspijevam napraviti za svakog nešto. Nisu jedino dame moji kupci, u zadnje vrijeme imam narudžbe jačih polovina za svoje drage osobe. Neku posebno anegdotu i nemam. Više imam radoznalih pogleda i čuđenja „šta je ovo što visi na stalku?“
Jednom me jedna dama 50-tih godina u Sarajevu posmatrala kako demonstriram načine nošenja šala 3u1. Traje to par minuta dok ja razvučem šal, uskočim u njega, vežem i tako dalje… napravio se krug oko mene radoznalih pogleda, a ja to nisam odmah primjetila jer sam djevojci koja je željela šal 3u1 objašnjavala šta da radi od njega kada dođe kući. Kada sam zapakovala šal, prišla mi je ta gospođa što me promatrala i kaže: ”Djevojčice, daj mi ta tri, meni i mojim drugaricama”, a ja kažem : ”Pa da Vam pokažem kako da nosite” Ona : ”Ja ću to njima pokazati uz kafu , sve sam te snimila” Meni je jako interesantno družiti se na taj način s ljudima. I onda kad uđem na Facebook stranicu čekaju me poruke i pričaju mi kako su i šta radili sa šalom 3u1. Do sad sam imala samo pozitivne komentare.
[quote]Kakvi su ti dalji planovi? Da li bi voljela razviti ovaj hobi do nivoa posla od kojeg bi mogla živjeti ili ti je ipak želja naći posao u svojoj struci?[/quote]
Posao u struci je za sada prioritet, ali neću isključiti mogućnost prelaska na viši nivo s ”Jabukinim kutkom”.
”Jabukin kutak” polako ide svojim tokom. Šalovi 3u1 i ostali nakit iz Jabukinog kutka šetaju se po svijetu i to me jako raduje. Neki šalovi 3u1 su u Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj, Italiji, Švicarskoj, jedan je u Abu Dhabiju, šetaju se i mame osmijehe na licima vlasnica, a mene to čini sretnom.
[quote]A Almu i njen Jabukin kutak možete kontaktirati na Facebook stranici Jabukin kutak.[/quote]
Poštovanje,
Jutros mi je skrenuo pažnju vaš članak i najavni tekst koji govori o tome da prodaja ručnih radova nije unosan posao, nego više hrana za dušu kreativcima koji ga stvaraju. Na brzinu sam se složila sa vašom izjavom. Bolno, ali tačno.
Mislim da nas koji smo zbog ove ekonomske krize ostali bez posla ima mnogo i pitam se kako baš mnogi da su visoko obrazovani? :( I sama spadam u ovu kategoriju iako sam magistar marketinga. Ipak, ne želeći da čekam da mi neko tamo ponudi neki tamo posao, nedavno sam pokrenula malu krojačku radionicu u Subotici, Srbija u kojoj obučavam decu od 7 do 15 godina da kroje i šiju. Da ne dužim suviše, šivenjem se bavim od svoje 13. godine i obožavam da stvaram predmete od tekstila. Tako uz držanje časova deci, pravim trenutno torbe i odeću za Barbie lutke, a pripremam i malu, specifičnu kolekciju odeće za decu od 7 – 15 godina za proleće-leto 2014.
S obzirom da nisam davno počela sa stvaranjem torbi i odeće za lutke, nemam mnogo završenih radova, ali vas pozivam da posetite stranicu na Facebook-u “Suzina mala krojačka radionica” i pogledate samo nešto od onoga što sam napravila. Uskoro će biti postavljena i nova kolekcija jesenje-zimskih tašni. Biće mi drago da čujem vaše mišljenje, kao i mišljenje da li u BiH, postoji interesovanje i potreba za odećom za Barbie lutke? Uostalom, svaki vaš komentar je dobrodošao.
Veliki pozdrav i hvala vam za odličan članak,
Mr Suzana Milijašević Đurić
Draga Suzana,
vaš komentar me i obradoavo i rasužio. Uvijek mi je drago kada vidim ljude koji se ne predaju nego se trude napraviti nešto od svega što im život servira. A opet, kada vidim šta sve i kako visokoobrazovani kadar radi da bi opstao, dok mnogi drugi prolaze zahvaljujući nekim drugim “kvalitetima” muka me uhvati.
Pogledah vašu stranicu, sviđa mi se to što radite, vrlo je neobično. Posebno je lijepo što radite sa mladima. Nadam se da ćete uspjeti u svojim namjerama da napravite i opremite prostor. Svakako ću dalje pratiti stranicu da budem u toku sa tim.
Veliki pozdrav i hvala vam na javljanju.
Hvala na podršci! :)