Autor: Hana Kazazović

‘A što misliš da sam ja zanimljiva za priču, odnosno tekst?’, pitala me nakon dugog razgovora koji smo vodile o njoj, te o njenom životu i poslu.
‘Paaaa…hajde da ti ne pričam sad, pročitaćeš u tekstu kad napišem’, odgovorila sam.

Postoje ti neki ljudi koje sretneš u životu i sa kojima se nekako odmah razumiješ. U stvari, nisi ni svjestan odmah tog razumijevanja, nego ga otkrivaš polako vremenom, sloj po sloj. I sa svakim slojem se iznenađuješ jer ti je nejasno da postoji neko ko vidi stvari koje i ti vidiš, ko voli ono što i ti voliš… A najbitnije od svega – one osnovne vrijednosti su vam jako slične.

Takva je Sanela Agačević, osoba koju sam upoznala prije par godina, a u zadnjih godinu i po smo produbile to poznanstvo. I ako bih trebala izdvojiti jednu stvar kao njenu glavnu osobinu, onda je to stalno gledanje naprijed i stalno koračanje naprijed. Objasniću vam o čemu je riječ.

Naime, kad sam upoznala Sanelu od svega sam zapamtila da je računovođa i da je vlasnica knjigovodstvenog servisa. Tad sam imala i svoju radnju pa sam otprilike imala u glavi i sliku o ljudima koji se bave knjigovodstvom. Kakvu? Ukratko – d o s a d n o. Onda smo išle na neku kafu i pričale o poslu i svemu ostalom, pa sam malo ublažila tu sliku – i nije bilo baš toliko dosadno.

Intenzivnije druženje i upoznavanje je krenulo kad je ona željela da napravi svoju novu web stranicu. Pričale smo o tome, ja o stvarima koje znam iz iskustva, a ona o svojim željama. I tu sam vidjela da ona možda jeste knjigovođa i računovođa, ali uopšte nije dosadna. Upravo suprotno – sve što je željela napraviti sa stranicom je govorilo o tome da ima itekako puno znanja i o marketingu, ali i o internetu i društvenim mrežama. Na primjer – htjela je web stranicu za svoj knjigovodstveni servis koja će joj omogućiti da stalno na nju postavlja nove sadržaje. Onda je htjela i blog na kojem će pisati tekstove u neformalnijem stilu, te na koje će stizati komentari i pitanja. Tako je i napravljeno i moram priznati da i ja redovno čitam njene tekstove, mada mi je računovodstvo i dalje dosadno.

edukacije-300x231A onda je krenula korak dalje. Već skoro godinu dana Sanela organizuje i održava obuku iz knjigovodstva. Ja u početku nisam ni shvatala šta radi dok nisam pogledala fotografije sa obuke. To je nastava za ljude koji žele praktična znanja iz knjigovodstva, one koji su završili školu a nisu imali to gdje primijeniti ili one koji rade u nekim firmama a nisu sigurni u svoje znanje. I ljudi se javljaju i uče. Već par ciklusa je iza nje, a skupa sa kolegama ista se ta obuka organizuje i u Sarajevu i u Tuzli.

I znate šta se dalje dešava? Ljudi pročitaju informacije o toj obuci i javljaju se sa željom da je pohađaju. Ali tu ima problem – onima iz Bihaća ili Banjaluke se ne isplati putovati.

I tu na scenu dolazi Sanelino gledanje naprijed, uz postojeću kreativnost. Da bi omogućila ljudima iz čitave BiH da pohađaju obuku iz knjigovodstva Sanela nije odlučila posjećivati svaki grad u BiH organizujući obuku. Ona je umjesto toga napravila online edukaciju.

Online edukacije i nisu baš uobičajene u Bosni i Hercegovini. Ona je to viđala na stranicama iz inostranstva i odlučila pokušati. Uz pomoć svoje tehničke podrške, Davora Stankovića koji je zadužen za web stranicu na kojoj će se sve to naći, sama je napravila sve ostalo. A to “sve ostalo” znači sate i sate snimljenog video materijala.

Juče smo pričale o tome. Na stranici chronos.ba će biti ponuđena 4 modula – abc knjigovodstvo, Napredno računovodstvo, Obuka za administrativno – finansijskog asistenta i Bilans e-learning. Svaki taj modul ima desetine lekcija a svaka lekcija je video. U videu Sanela priča i objašnjava sve one komplikovane stvari, knjiženja i slično, kao da je na času sa vama. A za snimanje samo jednog videa treba nekoliko sati.

I šta je sad tu meni toliko fascinantno? Pa, više stvari. Prije svega, dok nije krenula u sve to Sanela nikad nije snimila nijedan video. A sada je naučila da to radi potpuno sama. To znači da je morala instalirati program sa kojim nikad do tada nije radila i naučiti kako se radi u njemu. A onda je sate i sate svog slobodnog vremena potrošila na snimanje videa. Žrtvovala je kafe sa prijateljicama, izlete sa porodicom, gledanje filmova i slično da bi pokušala napraviti korak naprijed. Jer – nema garancije da će se ova online edukacija prodavati. Možda od svega toga ne bude ništa. Ja se nadam da neće, odnosno vjerujem da neće, ali niko to ne zna dok ne proba.

Koliko je svako od nas spreman da rizikuje? Koliko ste vi spremni potrošiti svog slobodnog vremena da biste nešto probali? Možda će to biti jako uspješno, ali to ne znate i ne možete znati dok ne probate.

Ja iskreno znam vrlo malo takvih ljudi. I mada i sama dosta toga znam napraviti uz tako neki rizik – ovako nešto me ostavilo bez teksta. Zato vjerujem da će biti uspješno, jer iza toliko rada i truda mora stići uspjeh.

A na moje pitanje ‘Šta ako ne uspije?’ Sanela kaže – ‘Pa bar sam naučila nešto novo, probala i saznala da ne ide’.

E to je stav kojem se klanjam, zaista.

A onda, kad pogledam njenu karijeru i CV, shvatim da je to njoj sasvim normalna stvar. Kaže da je imala želju studirati književnost ali je bilo teško upisati se, pa je otišla na ekonomiju. Nakon što je nju završila počela je raditi i nikad nije prestala učiti. Tako je položila za certificiranog računovođu, pa je onda završila za stečajnog upravitelja. Kaže da to nikad nije radila jer nije osoba koja bi to mogla ali je htjela i to završiti zbog znanja. Pa je onda išla dalje i završila za ovlaštenog revizora. Za dobijanje statusa magistra struke joj je ostala odbrana magistarskog rada iz oblasti računovodstva i revizije. Vjerovatno tu nije kraj, samo dok se pojavi nešto novo ona će i to završiti.

Jednom mi je rekla da su računovodstvo i knjigovodstvo takvi da te tjeraju da stalno gledaš unazad. Stalno knjižiš nešto što se desilo u prošlosti i čitav život si okrenut tome što je bilo. Valjda je ovo što radi ta njena protivteža, odnosno balans kojim stvari vraća u normalu. Stalno gledajući i idući naprijed poništava efekat tog računovodstvenog gledanja unazad.

Ja sebe vidim kao nekog cjeloživotnog učenika. Samo što moram priznati da ne volim baš onaj klasični način učenja, školski. Ja više volim učiti od ljudi, posmatrajući ih šta i kako rade i “kradući” od njih ono što mi se najviše svidi i što mislim da bi meni pomoglo. Nekad je čak dovoljno da me inspirišu svojim postupcima, pa zato pišem o njima i radim intervjue sa njima. Kao što mislim da u svakoj knjizi mogu naći bar jednu rečenicu zbog koje je vrijedilo čitati, tako mislim da od svakog zadovoljnog čovjeka mogu nešto naučiti.

A od Sanele mogu naučiti puno toga.

– Kako treba stalno gledati naprijed i tražiti načine da unaprijediš svoju ponudu i uslugu
– Kako se treba odnositi prema novim tehnologijama – gledati kako ih možeš primijeniti u svom poslu
– Kako treba tretirati online svijet – jer na svaki komentar na blogu ona lično odgovara
– Kako trebaš dosta toga i dati da bi nešto dobio – jer je puno besplatnih i korisnih stvari “dala” na blogu, ali joj se to vraća kroz poslove na koje je ljudi angažuju zbog toga što su je našli na internetu i vidjeli kako radi
– Kako trebaš komunicirati sa ljudima i kako poslovati – jer sve što dogovoriš sa njom može biti samo prije ili tačno u minut
– Kako trebaš uvijek imati otvoren um za nova znanja – jer ona uvijek pita ono što ne zna i ne žali potrošiti vrijeme da nauči nešto novo
– Kako u svemu što radiš trebaš imati strast i radost – jer bez toga ništa nema smisla. Ako to imaš onda i od dosadnog računovodstva možeš napraviti posao u kojem ćeš uživati

Od privatnih stvari koje bih voljela iskopirati od nje je vožnja (ja stalno okružena nekim ženama koje super voze pa mi nabijaju komplekse).

Puno lekcija od samo jedne osobe, zar ne. I zato vjerujem da će ovo što ona radi zaista biti uspješno.

A ako nekog zanima ta edukacija iz knjigovodstva koja kreće 15. oktobra, možete sve saznati na stranici www.chronos.ba ili na Twitteru, direktno od Sanele – https://twitter.com/chronoszenica

A na kraju jedan njen tvit koji je nastao u procesu nastajanja ovih online edukacija, pa mi je zato bio zanimljiv –