Autor: Hana Kazazović

Već neko vrijeme kupujem redovno proizvode jednog BiH proizvođača i svaki put se oduševim njima kao malo dijete kad dobije novu igračku. Ne sjećam se kad mi se to desilo zadnji put, vjerovatno ima i nekoliko godina, pa je to glavni razlog zbog kojeg osjećam potrebu da ih pohvalim i ovako javno, na mom blogu. Takođe moram naglasiti da tekst nije naručen ili sponzorisan na bilo koji način te da stvarno o firmi koja ih proizvodi znam samo ono što piše na njihovim proizvodima i na web stranici.

Radi se o firmi “Poljorad” iz Turbeta, odnosno Travnika.

Prvi njihov proizvod koji sam kupila je bio puter. Radilo se o onom velikom pakovanju u najlonu, mislim da je bilo nešto preko pola kg. Kupila sam ga zbog cijene, jer je bio jeftiniji od drugih, te zbog boje, jer je bio žut. Da, nervira me to što proizvođači putera izbjeljuju svoje proizvode da bi napravili nešto što liči na margarin koji je zbog silne propagande valjda postao ideal zdravog. O tome koliko je margarin zdrav pročitajte kod Maje u tekstu Margarin i mala tajna neoznačenih trans masti. Ako vam nije jasno zašto ja kupujem i tražim puter žute boje pogledajte nekad kod onih teta na tržnicama njihov domaći koje same ručno proizvedu, bez ikakve hemije. Žut je.

Uglavnom, taj “Poljoradov” puter je bio meni vrlo ukusan i nakon nekog vremena sam prestala da kod kupovine obraćam pažnju na cijenu. A onda se pojavilo i manje pakovanje, ono od 250 g, što imaju i ostali. I dalje je jeftinije, tako da zadovoljava i one kojima je cijena glavni kriterij za kupovinu.

Onda sam na policama ugledala njihov feta sir. Pakovan u kutiju koja podsjeća na malu kacu (vidi sliku), vizuelno se izdvaja među svim feta sirevima na polici. Ono što je mene oduševilo je to što ta “kaca” ima dodatni plastični poklopac tako da taj sir možete koristiti do kraja upravo iz njegovog originalnog pakovanja. Ko je kupovao feta sir u onim tetrapak pakovanjima zna o čemu govorim. I da, znam da postoji dosta feta sireva u plastičnim kutijicama sa poklopcima koje takođe imaju ovu funkciju, ali te kutije su sve iste. A ovo je kaca, jednostavno ih je sve zasjenila dizajnom i šta da radim kad volim na polici u frižideru imati baš nju.

Ta kaca je učinila da prilikom kupovine skoro i ne pogledam cijenu. Nije čini mi se najjeftiniji izbor, ali je najljepši i definitivno je sir odličan.

U suštini, ko je ikad probao Travnički sir sigurno kvalitet neće dovesti u pitanje. To je nešto što mislim znaju svi u regionu – u Travniku jednostavno znaju napraviti odličan sir i ovo je meni potpuno savršeno mjesto za tvornicu mliječnih prerađevina.

Probala sam i druge njihove proizvode, mada sam tek neki dan otvorila web stranicu i vidjela šta sve imaju u asortimanu. Jesenas smo, dok smo čekali da se naš ukiseli, jeli njihov kiseli kupus. I moram priznati da je isti kao i domaći.  Dok ovo pišem sjetih se da imamo običaj na putu za Banjaluku svratiti u “Vlašićku kuću”, restoran koji je očito povezan sa ovom fabrikom. I njega ću preporučiti svima koji se nađu na proputovanju kroz Turbe (Travnik). Restoran se nalazi sa lijeve strane ceste ako idete iz pravca Viteza. Probajte njihovu puru sa sirom, oni koji su jeli kažu da je savršena. Ja sam tu naručila pizzu koja me uopšte nije oduševila. Naravno, to je zato što se pizza jede u Italiji a u Turbetu jedete puru sa njihovim sirom.

Uglavnom, poenta je da u BiH postoji tvornica proizvoda koji mi se sviđaju i vizuelno i kvalitetom, a i cijenom. Nisam od onih koji po svaku cijenu kupuju domaće, iako znam koliko je to važno za ekonomiju jedne države. Kod kupovine ja uvijek stavljam na prvo mjesto svoj novčanik i kvalitet i ne želim po svaku cijenu da kupujem nešto što mi nije super samo zato što je iz BiH. Međutim, Poljorad proizvodi su odlični i njih bih kupovala da su ne znam odakle, a eto domaći su, tako da su svi kriteriji zadovoljeni.

Update: Dok sam se spremala da objavim ovaj tekst pregledah malo detaljnije njihovu web stranicu. I gledajući fotogaleriju skontam da je njihov restoran “Vlašićka kuća” i da je odmah ispred tvornice “Poljorad”. U šta li sam gledala svaki put kad smo svraćali :D

poljorad