Autor: Hana Kazazović
Nedavno sam imala priliku vidjeti koliko ljudi često brkaju pojam želje i cilja. Naime, bilo je postavljeno pitanje da ljudi napišu koji su njihovi novogodišnji ciljevi. Preko 100 odgovora je bilo u anketi a od toga samo njih 5 se konkretno mogu nazvati ciljevima. Svi ostali su pisali želje. Najčešći odgovor je bio “Želim više zdravlja u 2014. godini.” I moram priznati da me ta pojava u početku iznenadila, a onda shvatih da je to u ovom našem okruženju skoro pravilo.
Ljudi ovdje u većini nisu navikli živjeti polazeći od sebe. Ovdje se uglavnom svi orjentišu prema drugima i vrlo često čekaju rješenje od drugih.
Koja je razlika između želje i cilja objasniću na primjeru zdravlja.
‘Ja želim više zdravlja’ – izjava koja nikog ne obavezuje. Želim, pa ako Svemir bude raspoložen možda mi to i ostvari.
‘Moj je cilj da budem zdravija’ – idealan nastavak ove prve izjave. Ako želim za sebe više zdravlja i postavim sebi za cilj da budem zdravija, onda je sljedeći korak da vidim kako ću taj cilj i ostvariti. U ovom konkretnom slučaju je najbolje napraviti analizu trenutnog zdravlja, pa vidjeti šta se može učiniti da bi ono bilo bolje.
Prestati pušiti. Prestati jesti junk food. Kuhati bar jedan obrok dnevno za sebe. Jesti bar jednom dnevno voće. Vježbati 20 minuta dnevno. Ići na posao pješke ili biciklom.
Sve ovo mogu biti koraci koji će vas voditi ka ostvarenju cilja kojeg ste postavili sebi – da budete zdraviji. I nažalost, najčešće ste vi jedina osoba na čije zdravlje možete uticati. Možete osobi koju volite najviše na svijetu pričati mjesecima o tome šta nije dobro za nju bez uspjeha. Čak i ako ona sve to zna potreban je taj “voljni momenat” da odluči nešto učiniti po tom pitanju.
Želite postati pisac? Odredite sebi koliko riječi ćete pisati svaki dan. Stvorite sebi naviku da pišete svaki dan, o bilo čemu. To je neki prvi korak koji vas može voditi ka ostvarenju cilja.
Želite naučiti nešto novo? Odredite sebi svakodnevno vrijeme za učenje – pola sata dnevno na primjer. Čak je i 15 minuta dnevno svaki dan bolje nego 3 sata sedmično.
Navike su najbitnija stavka u našim životima. Navike nas određuju na neki način. I dobra je stvar da se mogu mijenjati upornim radom. Jedna izreka kaže da je ono što radimo svaki dan mnogo bitnije od stvari koje radimo nekoliko puta godišnje. Zato je veoma bitno kakve navike imate.
Ciljevi se uvijek mogu razložiti na male korake koji će voditi ka njihovom ostvarenju. Koliko god daleki i veliki bili – uvijek možete napraviti plan kako ih ostvariti, sastavljen od malih koraka.
S druge strane, želje više idu u kategoriju “želje, čestitke i pozdravi”. Mislim, želje su bitne jer da njih nemamo ne bismo mogli prepoznati šta nam je cilj. Ali želje, onako same za sebe, bez ciljeva, mogu biti prilično pasivne. I vidim da ih sve češće izgovaramo kao naučene fraze. Želimo svašta nešto, sebi i drugima i to je dobro. Međutim, da bi se želje ostvarile uglavnom moramo sami preduzeti nešto.
arapi i kinezi kažu put i cilj… pa filozofiraju oko toga, ali neka ti bude :)