Moji mjesečni izazovi

Autor: Hana Kazazović

Priie dvije godine sam prestala sa pisanjem novogodišnjih ciljeva i odluka. Shvatila sam da tako često sebe ograničim i da mi život zna to sve bolje naštimati nego što ja namaštam, pa sam se opustila i odlučila da ću ispred sebe imati pravac i okvir kojeg se držim, a biti spremna i otvorena za sve izazove i prilike.

Međutim, naletih negdje početkom godine na tekst u kojem neko napisa kako isto tako ne postavlja novogodišnje ciljeve, nego mjesečne izazove. Otprilike kao da sebi zada za taj mjesec nešto što pokušava usvojiti ili savladati. I to mi se dopalo, pa sam odlučila da probam. Iz istog razloga to pišem i ovdje, jer možda nekome posluži kao inspiracija pa nešto slično pokušate i sami.

Februar

Spontano se desilo da krajem januara pročitam knjigu o meditaciji koja mi je ovu vještinu predstavila na meni prihvatljiv način, te odlučih da februar meni bude posvećen upravo meditiranju. I držala sam se toga, odnosno upeglala sebe da ujutro i uveče po 20 minuta posvetim meditaciji.

Ujutro sam to obično radila čim otvorim oči. Često čak i onako ležeći u krevetu, povremeno sjedeći. Tih 20-ak minuta hvatanja misli u letu umjesto ustajanja odmah i ganjanja sa “tri terora”, kako spontano nekad zovem moju mačju družinu od tri mačora koji ujutro imaju ogromnu potrebu da jedu odmah sad i čim me ugledaju, je priznajem meni donijelo mirniji početak dana. A uveče mi je pomagalo da razbistrim dileme i da se često misli poslože u čak neočekivane slijedove.

Naravno, nema toga ko bi mogao procijeniti da li ja meditiram po pravilima, ako tako nešto i postoji. Nisam čini mi se ni u jednom pokušaju do sad uspjela doći na nivo da ne mislim ni na šta.

Iako je mart nastavila sam sa ovom praksom odlučivši da je neću prekidati. Još uvijek moje meditacije proteknu u sagledavanju gomile toga što mi se roji po glavi i u čuđenju kako uopšte toliko toga prolazi kroz nju stalno. Ali, bar tako pročitah na milion mjesta, upravo to i jeste smisao svega – da sagledamo sav taj haos i da ga vremenom smirimo i razbistrimo.

Ono što svakako mogu reći jeste da mi je par ideja palo na pamet netom nakon završetka meditacije i da je to valjda to, da se probiješ u haosu do onog najkvalitetnijeg dijela misli koji je inače zaglušen životom i stalnim informacijama koje samo pristižu. U svakom slučaju, vrijedi se malo pozabaviti tim.

Mart

Počeo je i mart pa sam odlučila da njega posvetim ishrani. Znam sebe već dovoljno dugo pa znam i da nema efekta od čvrstih odluka poput “izbaciću ovo ili ono”. Zato sam mart nazvala – zdrav(ij)a ishrana.

Teoretski ja savršeno dobro znam šta je sve zdravo, kako šta funkcioniše u tijelu i šta je dobro a šta ne. Znam i jako dobro šta meni odgovara, nakon čega se osjećam super i šta me umrtvi, blokira želudac i slično. Samo još nisam nikad uspjela sve to ispoštovati do kraja jer ne uspijevam uvijek odluke o tome šta ću pojesti donositi razumom, nego se tu često upetljaju i emocije. A tu je i PMS. Zato češće nego što bih voljela natrpam u sebe nekih slatkiša za koje i prije nego što zinem znam da će mi teško pasti i da će me slomiti i da ću se nakon njih mučiti. Jer često jedem srcem i sjećanjima.

Tako da će mart biti posvećen mini borbi za što više zdravih i kvalitetnijih obroka.

A to će značiti što manje procesirane hrane, što manje kupovnih grickalica i smeća, a što više povrća, koje ja u suštini volim, ali sam često lijena. I to je ono što me najviše nervira, kad posegnem za nekim bržim rješenjem jer mi je mrsko ili kao nemam vremena da spremim sebi nešto zdravo i ukusno. E to će upravo biti zadatak ovog marta – da to mrsko mi što manje čujem i što češće pobijedim. Nebitni su kilogrami, bitan je osjećaj nakon svakog obroka. I to kako tijelo funkcioniše u zavisnosti od goriva kojeg u njega uspem.

I moram vam priznati da mi je lakše kad se ovako fokusiram. Juče sam krenula rukom prema nekoj čokoladici i u momentu pomislih “Hana, a mjesečni izazov? Znaš da ti se to ne uklapa”. I bilo mi je lako vratiti istu na policu i ne kupiti je. Na neki način meni “radi” za sad :)

Još jedna stvar koju moram naglasiti – ništa nisam uzela strogo i pod moranje. Kad ne ispoštujem zadato, ne nerviram se niti sebi zvocam. Prihvatim to kao mali pogrešan korak i dalje nastavim onako kako sam zamislila. Ne odustanem zbog greške, niti se nerviram i sebi govorim kako sam ovakva ili onakva. To je mislim poenta uspjeha i toga da istrajem.

A za april i dalje ću već naći nešto. Sigurno će tu biti jedan mjesec sa fokusom na fizičku aktivnost, neki za zabavu, jedan za blogovanje svaki dan i sl. Nikad dosta rada na sebi, zar ne :)


 — — 

6 comments

  1. Bravo Hana!
    Mislim da nema boljeg načina da”stvari” stavljate lagano pod svoju kontrolu, umjesto da one kontrolišu Vas.

  2. Odličan i vrlo inspirativan tekst! Tačno bih mogla početi nešto slično. Konkretno, ovo o zdravijoj ishrani mi je odavno u planu, a ovako djeluje mnogo lakše, kad sebi kažem mjesec dana ću paziti. A ako je tačno ono da se navike stvaraju za 21 dan, bila bih na dobrom putu da tako i nastavim. I vježbanje, naravno! To mi nikad nije predstavljalo problem kao sad kad sam obnovila povredu koljena i imam stalan strah od ponavljanja, ali to ne znači da ne mogu raditi laganije vježbe za kičmu, ruke, stomak.

    1. Evo mart već uveliko ide i ja na prste jedne ruke mogu nabrojati kad mi se nije bilo teško odlučiti za neku zdraviju varijantu ili kad mi je bilo mrsko sebi nešto spremiti. Stvarno radi. Probaj svakako :)

  3. Počela sam juče tri stvari do kraja mjeseca! Brzo hodanje svaki dan 20 minuta, vježbe za kičmu i ruke svaki dan 20 minuta i do kraja mjeseca bez pšenice, slatkog i industrijskog smeća. Pa ti javim rezultate. Hvala!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X