Autor: Hana Kazazović
Peti dan. Upravo sam se spakovala jer danas idemo za St. Louis. Tamo je velika zajednica Bosanaca i ćevapi i burek su definitivno na rasporedu ?
Ja sam juče oćejfila i jela paradajz čorbe, k’o kod kuće. Kod jedenja napolju mi uvijek jedino smeta što najčešće to bude suho, pa sam zato juče birala čorbe.
Ali dosta o hrani ? Juče smo imali tri zanimljive, pardon – 4 zanimljive stvari.
Prvo smo posjetili Voice of America i vidjeli gdje nastaje program koji se emituje na 46 jezika. Valjda sam dobro zapamtila broj.
Onda smo posjetili American Red Cross i slušali o praktičnoj primjeni društvenih mreža jedne ovako velike organizacije. I to je fantastična priča koja pokazuje koliko su društvene mreže korisne i koliko njima znače u poslu. Mogla bih o tom sastanku napisati cijeli tekst, možda i hoću kad stignem. Ali je najvažnije od svega da su nam one pričale o tome koliko je važno i koliko im pomaže stvaranje povezanosti sa pratiocima i koliko je emocija i njihovo prenošenje važno. I nema ih puno – njih 5-6 radi sve, ali relativan nedistatak ljudi nadoknadjuju entuzijazmom i znanjem.
Sljedeći sastanak je bio kod kongresmena St.Louisa. Zove se Lacy Clay i na tom mjestu je nekih 16 godina, a prije njega mu je tu bio otac koji je 32 godine bio kongresmen. Njega smo vidjeli u prolazu, ali smo mu na kratko okupirali kancelariju, a neki i fotelju ?
Fantastična, a ujedno iz naše perspektive potpuno nadrealna stvar je da je u tom kongresu tolika gužva, skoro kao kod nas na pijaci. Zašto? Jer ljudi dolaze da sa svojim predstavnicima – kongresmenima, razgovaraju o svojim problemima. Da, tek tako, skoro do najvišeg nivoa.
Ovaj kongresmen je jedan od zaslužnih za veliku zajednicu Bosanaca u njegovom okrugu, jer mu je politika takva da im pomaže i da ih dočekuju rado. Upoznali smo tu i Armina, stažistu rodjenog u Americi, ali govori naš jezik super i odmah nam je dao preporuke gdje da idemo na pitu ?
Zadnji dio dana je bio namijenjen šopingu, da ovi naši muški podmire svoje spiskoce ?. Outlet, neki Pentagon shopping mall, sve smo obišli. Ja sam kupila neku sitnicu, nije me ništa posebno oduševilo a i smorile me temperaturne razlike – napolju plus 50, unutra jedva 20. Srce da ti pukne. Zato mi i jesu papirne maramice najbolji drugovi, slinim k’o u pola decembra ?
I da, na kraju smo se fotkali ispred ambasade :)
Odoh pa se sljedeći put javljam iz druge države. Eto još slika od juče i nešto dan prije ?
