St. Louis, potpuno drugačija Amerika – šesti dan

Autor: Hana Kazazović

Od juče smo na lokaciji broj 2. u Americi – St. Louis. I već sad mogu reći da je ovo jedno potpuno drugačije iskustvo u odnosu na Washington. Sad mi je već jasnije šta znači ta raznolikost koju Amerikanci toliko potenciraju, ističu i njeguju.

Let do St. Louisa je protekao super. Čak mi je ovaj moj peti let u životu bio najmirniji, bez nekog treskanja iako je pilot najavio turbulencije. Doduše, ko zna šta sam ja očekivala kad ih je najavio pa se psihički spremila za najgore, a ono djelovalo kao vožnja bilo kojom malo izrovanijom cestom u BiH, a nije da nemamo takvih.


Te turbulencije su u stvari kao da naletiš na malo makadama tamo gore, ali nešto sumnjam da bih to znala objasniti Amerikancima ?

I da, ja putujem u ovogodišnjoj spark.me majici i dok čekam u redu na izuvanje i pregled policajac me gleda, nasmije se i kaže “That’s a very good question” – to je veoma dobro pitanje ?

A na majici, za one koji ne znaju, piše “What lights your spark?” – Šta pali tvoju iskru ?

Ta potpuno drugačija Amerika je mene i Srkija sinoć skoro zaprepastila. Naime, smješteni smo blizu luka, poznatog spomenika (simboliše vrata prema zapadu), a nalazi se uz rijeku Mississippi. I sve se nalazi u tzv downtownu, a to je administrativni dio. Sve su hoteli, poslovne zgrade, zgrade parkinga i banke. I hodate ulicama okruženi tim zgradurinama, trenutno najvišim koje sam ja vidjela u životu, a nigdje nikog. Nema ljudi. U ovom gradu (St. Louis City) živi nešto preko 320.000 ljudi, a u St. Louis Metropolitan area oko 3.000.000 gdje je i preko 70.000 Bosanaca. Srki i ja smo vidjeli možda 20 njih, dje su ostali pojma nemam ?



I da, do sada meni najbolje američko iskustvo, moram ga opričati ? Tražimo u tom gradu u kojem ne radi ništa i nema nikog da kupimo nešto slatko jer je mom kolegi pao šećer. I nadjemo slastičarnu sa nekim američkim slatkišima. Udjemo, skontamo šta ćemo i dok ja na kasi kupujem dva, pa mi prodavačica nudi dodatni kojim dobijam 1 besplatan, kreće pjesma. Kolegica, kolega i ona pjevaju soul dok rade, nastavljaju jedno na drugo, prate se i to toliko lijepo i nestvarno zvuči da sam se evo sad ponovo pišući ovo i sjetivši se svega rasplakala. Fantastično iskustvo, prosto neopisivo. Mrvu je Srki snimio pa eto link na tvit ispod na kojem se vidi djelić.

Video iz slastičarne – klik za pregled

I da, u nastavku fotke :) Blizu nam je i bejzbol stadion, prvi koji vidim u životu :)





4 comments

  1. Wow, baš prekrasno ali i malo jezivo bez ljudi :D
    Jedna drugarica mi je pričala kako je ovako i u LA-u u downtown-u ili tim poslovnim djelovima grada nema žive duše, mene to fasciniralo.

  2. Da i meni je bilo full čudno vidjeti prazne ulice, da nemaju pločnike i da gotovo nitko ne pješaci. Super su ti tekstovi hana. Jedva čekam sljedeći. <3

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X