Radimlja

Radimlja – nekropola stećaka: Mjesto posebne energije i ljepote

Autor: Hana Kazazović

Razmišljam povremeno o tome kakvi su ovi naši prostori bili prije 500 – 600 godina. Kad se nađem na nekom mjestu na kojem mogu vidjeti djelić te istorije posebno. Dugo mi je bila želja posjetiti Radimlju, nekropolu stećaka kod Stoca i početkom maja sam konačno i dobila tu priliku.

Utisak? Ostavila me bez riječi.

Na prostoru Bosne i Hercegovine ima oko 60.000 stećaka. Mnogi su ukrašeni natpisima ili ukrasima, a najveći dio nije u dobrom stanju i neophodna im je zaštita. Ovi u Radimlji jesu i to je jako lijepo vidjeti, mada je područje ugroženo nezakonitom gradnjom objekata i smetljištem u neposrednoj blizini, kao i neodržavanjem. Zbog toga je nekropola Radimlja i stavljena na popis ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine, a ja se nadam da će se neko pobrinuti da se ništa od svega ne pokvari.

Radimlja

Nekropola stećaka Radimlja najpoznatiji je lokalitet stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, u Hercegovini. Nalazi se 3 kilometra zapadno od Stoca, uz cestu Stolac – Čapljina, na lokalitetu Vidovo polje. Ako idete iz pravca Stoca, ova nekropola vam se nalazi sa lijeve strane ceste. Desno ćete ugledati nekoliko stećaka takođe koji nisu uspjeli “stati” u taj zaštićeni dio i nekako ih je tužno vidjeti sa strane. Nadam se samo da će ih njih uspjeti sačuvati, jer nekropola spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog perioda u BiH.

Ova nekropola je stavljena pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine 1967. godine, a 2002. proglašena je nacionalnim spomenikom BiH. 2016. je uvrštena i na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine.

Radimlja

Većina nadgrobnih stećaka datira iz 15. i 16. vijeka, o čemu svjedoče natpisi na jednom od spomenika članova porodice Hrabren-Miloradović, koja je u ovom razdoblju gospodarila oblašću Mostara, Stoca i Popova, a koji su sahranjeni na Radimlji.

Guglala sam malo o njima jer su mi na Twitteru rekli da je to bila baš značajna porodica, pa sam na Wikipediji našla o njima i ovo:

Grob Stjepana Miloradovića, po kojem se u nekim izvorima i literaturi ova grana Miloradovića naziva i Stjepanović-Hrabren, nalazi se u nekropoli na Radimlji, na kojem je uklesan sledeći natpis: „Ase leži Stipan’ a činio kami Miogost’ kovač“. Ime je isklesano u ikavskom obliku „Stipan“ jer se u srednjem vijeku na teritoriji Miloradovića govorilo ikavskim dijalektom. Vojvoda Stipan je umro između 1470. i 1477. godine. Iz natpisa se vidi da je stanovništvo toga kraja u srednjem vijeku stećke nazivalo „kami“ a da je majstor koji je uklesao natpis po zanimanju bio kovač.

Pod stećkom na kojem je uklesano “ase leži dobri Radoje sin vojevode Stjepana na svojoj baštini na Batnogah. Si bilig postavi na me brat moj vojevoda Petar”, svakako leži Radoje Hrabren.

Petar je naslijedio svog oca Stjepana u vršenju vojvodske funkcije. Ovo se saznaje iz natpisa uklesanog na kamenoj stolici pored crkve u Ošanićima: “Ase sto vojevode Stipana Miloradovića a ponovi ga vojevoda Petar sin mu”.

Pod jednom kamenom pločom pred crkvom u Ošanićima sahranjen je, kako kaže natpis, aprila 1505. godine, Radosav Hrabren, sin vojvode Petra.

Kad su se Turci i Dubrovčani sporazumjeli, svi Miloradovići su se masovno iselili u Rusiju, gdje su napredovali u vojnoj službi i za svoje zasluge dobijali titule i privilegije.

A kod Jovana sam na blogu našla i tekst i predivne fotografije crkve sv. Petra i Pavla u Ošanićima, koja je dio zadužbine Miloradovića, pa preporučujem da pogledate i to na https://jovanvidakovic.wordpress.com/2016/01/31/crkva-sv-petra-i-pavla-osanici/

Radimlja

Ne možeš a da se ne zapitaš kako su uopšte pravili ovolike spomenike? Čime, prije toliko godina? Koliko je samo truda uloženo u njih i kako su samo predivni.

U zapisu Omera Đulića o stećcima na Radimlji, piše:

Nadgrobni spomenici na Radimlji izgrađeni su od kamena krečnjaka koji se sjekao u stijeni Ošanjićkog brda. I danas se vidi mjesto gdje je kamen sječen. Gruba obrada vršena je u kamenolomu, a precizna (dotjerivanje i ukrašavanje) u nekropoli. To nam govore stećci koji su započeti a nisu u potpunosti dovršeni.

Svakako preporučujem njegov tekst Stećci na Radimlji – Omer Đulić

Radimlja

Prema podacima iz 1967. godine, nekropola je brojala ukupno 133 primjerka. Izgradnjom ceste Čapljina – Stolac, u periodu austrougarske uprave, nekropola je presječena, tako da je 11 primjeraka ostalo na sjevernoj, a svi ostali na južnoj strani puta. Pretpostavlja se da je tom prilikom uništeno 20-ak spomenika. Od ukupnog broja spomenika na Radimlji, 63 su ukrašena.

U pisanju Omera Đulića na ovu temu nalazim da su bespravno izgrađeni objekti privrednog karaktera (kafići, diskont) na sjevernoj strani uz samu nekropolu, kao i vulkanizerska radnja sa autopraonicom a na njenoj istočnoj strani odmah uz stećke još jedan spomenik nevezan za ovu tematiku. Sve sam to vidjela i sama i moram priznati da je prilično teško napraviti fotografije stećaka a izbjeći na njima tu nakaradu koja kvari i narušava sve.

Znam, nimalo neobično za nas, složićete se. Nismo mi još naučili zaštititi i čuvati ono što je vrijedno. Zato treba podržati nastojanje Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uz nadu da će uspjeti da je zaštite od daljnjeg propadanja i uništavanja.

Karakteristični motivi sa stećaka ove nekropole jesu: arhitektonski ukrasi sa sve četiri strane stećka, stilizirani križevi, ljudske i životinjske figure, vinova loza, motivi iz lova i motivi s oružjem. Zaštitni znak ili znak raspoznavanja ove nekropole je muška figura s uzdignutom rukom i relativno velikom šakom i prstima.

Radimlja
Kad dotakneš nešto staro 500 godina…

Ne znam da li ste imali priliku čitati natpise sa stećaka? Ako niste, potražite ih, vjerujem da će vas natjerati da se zamislite. Evo samo nekih od njih (ne sa Radimlje, nego inače).

Bože, davno ti sam lego i vele ti mi je ležati…

A se lezi Kulduk iz Soli.
Da mi se ispod biljega dic svaki bi mi novi dan bio po jedn pravi zivot.

…. ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi. Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio.
1377. , kad kralj nas bjese Tvrtko

Ja sam inače neko ko na groblju uvijek osjeti poseban mir. Skoro pa da bih mogla reći kako volim otići na groblje, jer tu najlakše osvijestim vrijednost života i suludost razbijanja glave oko svakodnevnih briga.

Teško mi je opisati osjećaj prilikom posjete groblju starom preko 500 godina. Stojiš u onom miru, prži sunce k’o ludo i misliš o tome kako su tu ispod tog kamenja ljudi koji su isto nekad hodali tim predjelima.

Nešto mislim, malo koja briga zaslužuje da se potrošimo na nju.

Radimlja
Naravno da je i on posjetio nekropolu :) Još je bez imena – help!

Uglavnom, ako prolazite ovim krajem, zaputite se do Radimlje. Vjerovatno ćete i vi poželjeti neki vremeplov koji bi vas mogao odvesti u vrijeme kad je nastajala, samo da vidite kako je to sve tada izgledalo. I sigurno ćete takođe misliti o tome koliko mi u stvari stećke ne cijenimo dovoljno. Jer oni zaista zaslužuju da ih čuvamo i pazimo kao najvrjednije blago. Jer upravo to i jesu.

I da, cijena ulaznice je za pojedince 4 KM, a ukoliko se radi o grupnim posjetama onda je 2 KM po osobi. Meni je uvijek drago kad se kod nas naplaćuje ulaz na ovakva mjesta. Prosto mi je to prvi korak ka tome da počnemo cijeniti to što imamo. I uvijek rado platim ulaznicu, šta god da je u pitanju.

Za više informacija ima i web stranica sa dosta sadržaja – radimlja.ba

Radimlja


 — — 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X