Amar Kundalić – Zenica: Najviše voli prenositi znanja i uvoditi mlade u prve korake aktivizma

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 94. kojeg imate priliku čuti je Amar Kundalić iz Zenice.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Za njega sam čula od članova ASuBIH u Gradačcu, Brčkom i Modriči. Rekli su mi da je bio predsjednik Asocijacije koji će ostati upamćen zbog posla koji je uradio za vrijeme svog mandata. Bilo mi je krivo što moram otići u druge gradove da bih saznala tako lijepe stvari o nekom iz mog mjesta, pa sam ga potražila odmah po povratku u Zenicu.

Amar Kundalić ima tek 20 godina i već je pravi predstavnik onog što ja zovem “produktom Asocijacije srednjoškolaca u BiH”. Naime, to su momci i djevojke koji su samouvjereni, pršte samopouzdanjem i znanjem i tačno znaju kuda idu. Odskaču od ostalih i vjerujem da nema bolje preporuke za rad ASuBiH od upoznavanja ove omladine. Svako od njih me do sad ispunio nekom vjerom u bolje sutra, ono koje će oni kreirati i na tome im već sada hvala.

Amar inače studira ekonomski fakultet, smjer menadžment preduzeća, jer sebe vidi kao menadžera koji će voditi ili preduzeće ili pokret koji će napraviti bolje društvo.

Amar Kundalić:

Trenutno sam član Upravnog odbora Asocijacije srednjoškolaca u BiH gdje sam već 5 godina aktivan i uskoro se završava moj mandat jer dolaze neki novi srednjoškolci koji će preuzeti organizaciju. Isto tako prošle godine sam bio predsjednik te iste organizacije, vodio sam cjelokupnu priču na državnom nivou što mi je totalno promijenilo život. Naučio sam kako u stvari funkcioniše organizacija, kako izgleda život u manjim lokalnim zajednicama, imam iskustvo projekata, dobio sam znanja, prijateljstva i sve što mi je trebalo.

Taj moj trud i angažman je isto tako doprinijeo da postanem ambasador aktivizma pri fondaciji Schuler Helfen Leben gdje trenutno obavljam funkciju ambasadora. Nekako pokušavam sve to da uklopim sa mladima koji su u početku svoje aktivističke priče i koji tek treba da naprave prve korake. Kao ambasador aktivizma ću pokušati da budem neka podrška njihova jer sam ja od strane svojih kolega prepoznat kao osoba koja je zaslužila da bude ambasador za svoj doprinos i angažman i mislim da to trebam iskoristiti na najbolji mogući način, da budem podrška nekome.

Na šta si najponosniji iz ovog perioda od prethodnih 5 godina?

Kada pogledam sve projekte i sve što sam uradio, ima uvijek ona tačka gdje se najviše izgradiš i najviše naučiš. Ali mislim da sam najponosniji upravo na cijelu godinu dana kada sam bio predsjednik organizacije jer sam tu prošao kroz ulogu nekoga ko koordiniše organizacijom, nekoga ko koordiniše projektima, nekoga ko vodi treninge i seminare. Tu se nekako najviše i pronalazim, kao neko ko će prenositi znanja i neko ko će uvoditi mlade u prve njihove korake. Stekao sam iskustvo koje će mi mnogo značiti u životu. Mogao bih skromno reći da mi je više značilo od cjelokupnog znanja iz srednje škole.

Ali opet kada stavimo taj fokus na jedan projekat na koji sam najponosniji to bi ipak bio Socijalni dan – projekat koji se ogleda u tome da srednjoškolci jedan dan ne idu u školu nego svoje školske klupe zamijene za radna mjesta. Prošle godine je Asocijacija srednjoškolaca organizovala svoj prvi Socijalni dan gdje sam zajedno sa svojim timom uspio osigurati da 545 srednjoškolaca dobije prvo radno iskustvo. Nakon toga se napravio fond jer je za svakog tog srednjoškolca uplaćena dnevnica od minimalno 20 KM iz kojeg se finansiralo 13 projekata u 13 različitih lokalnih zajednica. A meni je iskreno bilo drago kad sam vidio da su to većinom sve manje lokalne zajednice. Mislim da je jedini veći grad Sarajevo tako da smo ulagali što više u manje lokalne zajednice kako bi osnažili mlade u tim sredinama da u stvari imaju i finansijsku i mentorsku podršku kako bi uradili neku promjenu.

Šta je veličina tog projekta? Finansijska situacija je takva u našoj državi i vlada velika nezaposlenost među mladima, a mi osiguramo 545 radnih mjesta makar na taj jedan dan. Mnoga preduzeća su izrazila zainteresovanost da se uključe u cjelokupan projekat ali bilo je ono “mi stvarno nemamo finansijskih sredstava”. Ja sam imao razumijevanja za tu situaciju jer nije lako na današnjem vremenu izdvojiti pare za neku nevladinu organizaciju i srednjoškolce. Ali sam tu i sebi i svima pokazao da se može napraviti nešto, da možemo na državnom nivou raditi velike promjene. Kroz ASuBiH smo imali priliku da mijenjamo zakone u Kantonu Sarajevo da se može aplicirati sa ovjerenim kopijama i da ne mora biti originalni dokument, pomogli smo srednjoškolcima iz Jajca da ne bude više podjela, organizovali smo proteste. Imam iskustvo u svim dijelovima tog nekog aktivističkog života i mislim da je to super osnova za život, za moje društvo i za moj razvoj, kako profesionalni tako i privatni.

Pitanje odlaska mladih iz BiH – ti ostaješ definitivno ovdje?

Pa da. Nekako sam sebi zacrtao – ili ću uspjeti ili ću propasti u Bosni, tako da iz Bosne sigurno ne idem. Nekako mi je poražavajuće kada vidim sve veći trend odlaska u Austriju, Njemačku… da mladi nemaju više entuzijazam i želju za promjene. Ali očekujem da će ova ekipa koja ostane u BiH napraviti promjene jer ok – možemo promijeniti zakon, možemo spriječiti segregaciju, možemo mi napraviti mnogo veće promjene. Sada upravo dolazi ova generacija koja pravi te mini promjene i mislim da će kroz par godina napraviti puno veće.

Ono što mi je ok jeste to što dosta mladih odlazi studirati ali u slučaju kada se oni vrate u BiH zašto ne iskoristiti super znanja koja mogu da dobiju na drugim fakultetima u evropskim ili svjetskim zemljama. I da onda to implementiramo u BiH jer stvarno je naša populacija mladih koji odu u druge zemlje zaista pametna i pravi velike uspjehe. I mislim da bi to Bosni i Hercegovini zaista koristilo, posebno ekonomiji i privredi da se malo podigne na neki veći stepen. A imamo mlade koji će to stvarno napraviti. Tako da oni koji odu na školovanje a vrate se u BiH su pravi primjer na koji način se treba raditi, a ostali će napraviti promjene. Ja sam siguran u to.


Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X