Ante Beljo: Nema napretka dok se ne pođe razmišljati šire i dok se ne počne davati svoj doprinos zajednici

Autor: Hana Kazazović

Razgovor sa Antom možete poslušati u audio formi, a možete ga i pročitati u nastavku :)

Ante Beljo je predsjednik HPD “Rama”. Prije desetak godina se iz Zagreba vratio u svoj rodni kraj i tada se nekako i aktivira u planinarskom društvu i najviše slobodnog vremena provodi radeći na promociji ovog kraja i njegovih prirodnih ljepota.

Vi ste nekako fokusirani svojim aktivnostima na promociju?
Ante Beljo:

Da, na pozitivno u svakom slučaju. Promocija ovoga čime Rama trenutačno raspolaže. Službeno smo osnovani 2011. s ciljem promocije. Do tada nije ništa postojalo, ni metar obilježene staze, o GPS-u da i ne govorimo. Malo po malo nešto se napravilo i krenulo je. Kao i u svemu susrećete se sa dosta problema, bez toga ne ide, ali je osnovni cilj promocija svega pozitivnog.

Raduša je naša matična planina. Raduša, Vran i imamo Ljubuš, te tri planine. Iako su susjedne, to su tri različita svijeta po konfiguraciji, po flori i fauni, po svemu.

Mi imamo 30-ak članova, od toga 6-7 aktivnih koji baš daju sebe za to društvo. Našom promocijom Raduša je postala hit. Pogotovo što se tiče Hrvatske. Najviši vrh planine Raduše je bio u zoni ratnih djelovanja i dio je miniran. I ljudi su bili skeptični, nisu htjeli da riskiraju. Kad smo odradili sve, markirali stazu, snimili je GPS-om i stavili to sve na raspolaganje svima koji dolaze, stvari su se promijenile i krenulo je.

Ja mislim da sad, u ovom periodu od petog do desetog mjeseca nema dana da neko ne ode na Radušu. Evo i danas kolega vodi 50 planinara iz Zagreba i prije 15 dana smo imali 50 planinara. Znači krenulo je jednostavno i ide ta, ja ću je nazvati pozitivna energija.

Rumbočko jezero na Raduši
Rumbočko jezero na Raduši – foto Ante Beljo

U svakom slučaju ljudi vole vidjeti ono što je do sad bilo većini nepoznato. Ima recimo još par stvari na Raduši. Ispod samog vrha na nekih 200 metara još uvijek postoji jezero (Rumbočko jezero, fotografija iznad) na nadmorskoj visini preko 1900 m – cijelu godinu je nepresušeno. I čak u njemu ima i života preko cijele godine. A temperatura zimi bude i ispod minus 30 stepeni, a vodozemac triton u njemu preživi i po 3-4 mjeseca dok led zna biti debeo i preko 70 cm. I ispod u samom dnu te vrtače je izvor, pitka je voda i nema šanse da u njoj možete minutu držati ruku koliko je hladna.

Neke stvari smo pokrenuli, neke stvari smo odradili ali pošto nema trradicije to nekad sporo ide ali mogu slobodno reći da se kreće na bolje.

Tu je i Ramsko jezero koje privlači turiste?

Da. Zadnjih recimo desetak godina se to počelo iskorištavati u pozitivnom turističkom smislu. Jezeru je prvotna namjena proizvodnja električne energije. I ne vodi se baš računa o toj turističkoj kvoti. Šesti, sedmi i osmi mjesec bi trebalo koliko može biti više i ove godine je prilično visoka razina vode. I ima ljudi, vidjećete. Ima tu i šatora i kampiranja i kupanja.

Ramsko jezero - foto Ante Beljo
Ramsko jezero – foto Ante Beljo
Etno selo Remić Menjik – mislim da mnogo ljudi ne zna za njega?

Jedino je ovdje što se tiče smještaja. Ovdje, mislim na kompletnu općinu, tu je problem smještajnih kapaciteta. Jedino ko može 50 ljudi na jednom mjestu smjestiti je trenutačno etno selo Remić. Vlasnik je rođen 100 m odavdje u Menjiku.

I on je čovjek koji živi i radi u Austriji ali ulaže ovdje u turizam.

Da, neka je njegova dječačka vizija pokušati učiniti nešto pozitivno za svoj kraj i krenuo je sa tim. Planira i gradnju hotela sa 40 ležajeva. To će što se tiče smještaja prilično promijeniti neke stvari. Jer kod nas je problem – neko ima 5 kreveta, neko 6, neko 10, ali tu završava. Ljudi koji dolaze, ako dođe autobus niko ih nema gdje smjestiti.

Pročitala sam da je to međa između Bosne i Hercegovine.

Da, ovaj put je međa. Ispod puta je Bosna, a ovo južno je Hercegovina.

Bili ste jedan od organizatora druženja medija, portala nedavno, što nije baš uobičajen način promocije.

Ne treba tu puno izmišljati. Vidite šta drugi rade, šta rade sredine koje su daleko otišle u tom smislu. I hajmo prepisati ono što je neko dobro uradio. Takva reklama ne može biti brža i ne može biti jeftinija. I trajnija. Jer sve što je napisano na Internetu ostaje – ima Google i tu završava priča.

Kompleks Franjevačkog samostana
Kompleks Franjevačkog samostana – foto Ante Beljo
Vi ste kreirali kampanju #VisitRama.

Da, krenuli smo ove godine. Planiramo izradu mobilne aplikacije – online vodiča. Malo po malo se krećemo ali to je u biti dugotrajna kampanja koju kolega i ja radimo. A u biti manje više se radi iz nekog hobija. Mi vodimo 2 internet portala i preko toga radimo (rportal.eu i rama-prozor.info su portali).

Pretpostavljam da je i ovdje trend odlazaka.

Definitivno.

Koliko smo mi sami krivi?

Ja mislim da smo sami krivi jednim dijelom, naravno. Zato što je u nas tuđe uvijek bolje. Govorim sad o nekoj usporedbi – radije ću ja otići kod nekoga raditi nekih 8 sati i imati tu svoju plaću, koliko će biti dobra ili neće ne bih o tome. Nego pokušati ostati na svome i pokušati raditi. Naravno, ako hoćeš raditi moraš. Nije nama Njemačka idealna. Mi ćemo gore, ovo govorim općenito – mi ćemo dobiti ono što domaći neće raditi i to je logika. Radi se cijeli dan, ljudi jedva čekaju vikend da se vide muž i žena. Žive zajedno i ne vide se po 4-5 dana doslovno.

Mi trebamo početi cijeniti svoje i zalagati se, a ne gledati samo neku svoju korist. Dok se god ne pođe razmišljati šire i dok se ne počne davati neki svoj doprinos toj zajednici, ja ne vidim nekog ozbiljnijeg napretka.

Naravno, mora se malo promijeniti svijest o tome čime raspolažemo, pokušati to u pozitivnom smislu iskoristiti.

Spomen obilježje - Divin dom
Spomen obilježje – Divin dom – foto Ante Beljo
Program osnaživanja nezavisnih medija, Independent media empowerment program (IMEP)


 — — 

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X