Sutra je planiran bojkot trgovina u Bosni i Hercegovini i ja ću se definitivno predružiti tome jer sam uvijek dio svih mogućih akcija i protesta i svega ostalog što može dovesti do bilo kakve promjene i poboljšanja za ljude.
Međutim, moram sa vama podijeliti i ovo razmišljanje jer često vidim i tekstove i apele pojedinaca na temu niskih plata radnika u kulturi, prosvjeti, svih ostalih koji su potplaćeni, a znamo da ih ima previše kod nas. I uvijek mi je na pameti samo jedna stvar koja se nekako ne ističe dovoljno, a to je da je naš ključni problem taj što mi imamo preskup birokratski aparat. U prevodu – imamo previše ministara, raznih savjetnika i svih ostalih službenika u cijeloj državi koji su uglavnom preplaćeni. U svakom kantonu imate po 10-12 ministarstava sa pripadajućom svitom, a u svim tim ustanovama su najveće plate i to je ono što je preskupo u ovoj državi i zbog čega ljudi koji bi trebali imati veće plate, počevši od prosvjetnog kadra, kulture, radnika u zdravstvu, policiji i svih ostalih ustanova koje su nam bitne, imaju premale plate.
Znamo svi da su plate ministara u osnovi preko 4-5 hiljada maraka, u Zeničko-Dobojskom kantonu i u Zenici znamo da pojedini direktori javnih ustanova imaju plate po 10-12 hiljada maraka… Znači to su ključni problemi i to je ono zbog čega obični ljudi u ovoj državi ispaštaju.
Da ne spominjemo novac koji oni troše na opremanje kabineta, automobile koje voze, a tu su i troškovi za razna putovanja i sve ostalo što im je dodatno. I to je preskupo kod nas i zbog toga, sigurna sam, i nisu išli na smanjenje poreza kod ovog povećanja minimalne plate u FBiH, jer ti porezi pune budžete iz kojih oni grabe novac kao da im je ćaćevina, a ne nešto od čega bismo svi trebali imati korist kroz usluge koje nam daje država.
I moram dodati i ovo – vidjela sam da su u Vladi FBiH radili korekciju plata pa će im biti povećane za 400-500 KM svima. A recimo, povećanje minimalca je opravdano brigom za one koji imaju najmanje. I sad tu treba dodati da se neće povećati – penzije i invalidnine. Ako se i povećaju to će biti toliko sitno da niko neće ni osjetiti. A to su dvije kategorije ljudi koji imaju definitivno najmanje i koje su najugroženije. Za penzionere ne znam kako opstaju, odnosno znam – pomažu im djeca. I to je meni dovoljno da znam koliko ova (a i svaka druga vlada) brine zaista o ljudima.
Ono što je problematično jeste kako smanjiti taj birokratski aparat, jer su oni ti koji donose odluke o tome koliko će ih biti, koliko će ih ljudi „savjetovati“ i kolike će plate imati… a mi ostali izgleda za sada možemo samo da bojkotujemo. I možemo da kukamo, plačemo i/ili tražimo načine da odemo iz ove države. Jer očito nam je bilo kakva vrsta konkretne pobune strana.
