Autor: Hana Kazazović
U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 84. koju imate priliku čuti je Branka Đukić iz Brčkog.
Podcast – audio snimak:
Transcript podcasta:
Hana:
Branka Đukić iz Brčkog je jedna od onih osoba koje uvijek razmišljaju o tome kako popraviti situaciju oko sebe i kako pomoći onima kojima je potrebna pomoć. Kaže da nije planirala cijeli život provesti ovdje, čak je željela i studirati negdje vani, ali je život uvijek vraćao u Brčko i očito je da je njeno mjesto baš ovdje i da za to postoji puno razloga.
Branka Đukić:
Završila sam ekonomiju i u potrazi za poslom počela sam da više radim sa mladima. Na neki način da kažem društveno koristan rad u zajednici, aktiviram se dosta u volonterskim aktivnostima, pokušavam da razvijem pozitivno kod svih ljudi i da zajednički promijenimo sredinu i stvorimo što stabilniju zajednicu za nas a kasnije i za našu djecu i nove generacije koje dolaze. Mislim da je to obaveza svih nas i da treba svi da se posvetimo tome. Drago mi je da Distrikt pokazuje pozitivne promjene na tom putu i nadam se da će nastaviti tim tempom. Svakako da ima još uvijek dosta stvari koje treba da se mijenjaju ali o tom potom, postepeno ćemo raditi i na tome.
Radim u nevladinoj organizaciji i bavimo se rješavanjem problema mladih na području Brčko Distrikta, mada nije to samo posao koji se tiče nevladine organizacije, jednostavno ili si takav ili nisi. Uključim se lično u sve ono gdje mogu da pomognem. Nekada to prevazilazi i sopstvene mogućnosti tako da postaje Sizifov posao pokušaj da izguramo nešto za šta ne postoji razumijevanje ili drugi smatraju da možda nije potrebno u tom momentu.
Jako puno smo radili na obrazovanju mladih, na informisanju mladih o mogućnostima koje se njima pružaju u savremenom društvu jer nažalost Brčko Distrikt koliko god da funkcioniše i dalje ima veliki broj mladih koji nemaju mogućnost da odu na školovanje, koji napuštaju školovanje zbog nedostatka finansijskih sredstava, tako da pokušavamo da radimo i na neki način na upoznavanju mladih šta se to njima nudi u okviru obrazovnog sistema i da ne mora da znači da je školovanje samo to što roditelji plate.
Da imaju druge mogućnosti putem samozapošljavanja, bavljenja nekim sopstvenim aktivnostima, putem stipendiranja od donatora gdje neko cijeni vaš trud, gdje treba samo biti dovoljno uporan i posvetiti se traganju.
U proteklom periodu radila sam i na rješavanju problema socijalnih porodica. Bila sam uključena u niz događaja kojima smo pokušali da pošaljemo djecu na liječenje, da pomognemo porodicama, da radimo na izradi neke socijalne karte i da pošaljemo upit da ima ljudi kojima je pomoć i dalje potrebna, da i 20 godina poslije još uvijek ljudi jako loše žive. Da taj neki izbjeglički ili raseljenički status je još uvijek aktivan i da postoje ljudi koji žive na rubu egzistencije i koji treba da budu prioritet u našem gradu. Negdje smo uspjeli riješiti, negdje nismo ali to ne znači da nećemo nastaviti da radimo na tome.
Drago mi je da ima dosta ljudi koji podržavaju taj vid rada i koji se uključuju. Posebno mi je drago što volonterske akcije u gradu dožive odjek i uključe se ljudi različitih profila. Znači nije pitanje šta nego koliko mogu da pomognem.
Vidiš se dugoročno u Brčkom?
Pa mislim da da. Bilo je nekih momenata kad sam razmišljala da napustim grad, da odem, ali uvijek sam se vraćala tu. Volim ovo mjesto, tu sam odrasla, vežu me prijatelji, porodica, djetinjstvo. Ne vidim se kao neko negdje. Imala sam mogućnost da odem ali nekako sam uvijek radije ostajala tu i borila se. Bude dana svakako kad padnem i razmišljam možda bi negdje jednostavnije bilo do sada da sam uložila ovoliki trud bila bih ko zna gdje, bavila se ko zna čim, možda bih mogla promijeniti nešto više. Onda skontam da mora neko i ovdje da se bori i ne možemo svi otići. Tako da “tako da za sada ostajem, to je definitivno.
