Autor: Hana Kazazović
Povremeno napišem zbog čega sam izabrala da čitam neku od knjiga, pa se onda pitam šta u stvari taj moj način biranja govori o meni. Nekad je to zbog preporuke nekog koga cijenim, nekad zbog toga što se puno o knjizi priča, a nekad opet samo zbog naziva knjige koji je meni nešto posebno.
U ovom slučaju je bio presudan naslov – „Čuvarkuća“, jer je to meni možda najdraža biljka, pa me baš zanimalo šta se krije iza knjige takvog imena. Mada moram dodati da je odluku „poguralo“ još nekoliko prijatelja sa društvenih mreža koji su je spomenuli ili uzeli u čitanje, pa mi se negdje u podsvijest vjerovatno smjestila i čekala priliku da dođe na red.
Knjigu sam prvo pročitala, pa sam onda izguglala nešto više informacija o njoj. To mi je možda omogućilo da je doživim na način kakav mnogi nisu imali priliku, mada ne mogu reći da to znači išta a kamoli da je dobro ili loše. Poenta je da sam tek nakon čitanja, saznala da je knjiga na neki način zbirka objava ili statusa koje je autor, Tarik Đođić objavljivao i kasnije skupio u zbirku. Tako su oni koji su ga pratili na Facebooku nešto od svega mogli čitati i prije knjige, a ja sam eto tek sve prvi put pročitala neki dan. Zato kažem da sam je imala priliku doživjeti na drugačiji način.
Ali mi je to saznanje objasnilo zašto sam cijelo vrijeme tokom čitanja imala osjećaj da sjedim negdje i slušam autora kako uz kafu prijateljima priča doživljaje i crtice iz djetinjstva i života. Jer, Facebook mene često podsjeća na ta druženja uz kafu sa prijateljima, pa valjda otud i takvi statusi i atmosfera u knjizi.
Upravo ta riječ „atmosfera“ mi se zavrtila u glavi tokom čitanja „Čuvarkuće“. Čini mi se da svaka knjiga ima svoju atmosferu i svaka nas uvede u svoj ritam te oboji svojim raspoloženjem. Baš zato ja redovno imam problem da izaberem koju ću knjigu čitati sljedeću, jer me atmosfera tek završene teško popušta i ne dozvoljava mi da se lako prebacim u nešto potpuno drugačije.
„Čuvarkuća“ je topla, nostalgična, bliska duši, miriše na kafu i rahat lokum. Između malih gutljaja kafe lagano okrećete stranice i pred očima vam se vrte neke davne slike života koji nije vaš, ali liči onako kako sva naša sjećanja u nekom dijelu liče jedna na drugo. Znam da sam čitajući ove Tarikove priče razmišljala o tome kako nisam nikad bila u Prnjavoru, ali da mi se čini kako bi vjerovatno puno njegovih priča moglo da se smjesti u neki drugi grad i u neko tuđe djetinjstvo. I to je možda jedna od najvećih prednosti ove knjige – što će se u njoj prepoznati mnogi, bez obzira na to odakle su. Dovoljno je samo da im je bliska atmosfera koju ova knjiga nosi u sebi. Mnogima jeste, znam sigurno :)
Knjigu poklanjam.
Način da je osvojite je pisanje komentara na Facebook stranici, ispod posta. Ukoliko je želite, komentare pišite na post – link ovdje do nedjelje (19.02.2017.) u 12 sati. Ja ću onda nasumičnom metodom jednog dobitnika izabrati i dobiće ovu knjigu :)
Za sve ostale koje zanima knjiga – Buybookove knjige se mogu kupiti u knjižarama u BiH, ali i na web stranici http://www.buybook.ba/
