Cyberbosanka ponovo online, ali sada malo pametnije

Iako bi po pravilu koje sam sama odredila i ovaj petnaesti dan trebala biti offline odlučila sam iskoristiti nedjelju i završiti ovaj eksperiment. Proteklih 14 dana života su mi pomogli da shvatim neke stvari o svom životu, konektovanom ili ne, da iz jednog novog ugla osmotrim sve što sam uradila do sada te da donesem neke zaključke o razlikama koje je stvorio internet, bar što se tiče mene lično.

Ono što je važno za početak jeste da sam izdržala nekih 80% vremena da ne pratim online svijet. Ovih 20% se odnosi na neke više sile, da ih tako nazovem, a tiču se konkretno poslova i mail komunikacije. U početku sam imala namjeru pisati svakodnevno postove o ovome a onda mi je to postalo naporno pa sam prestala. U početku sam imala namjeru pratiti offline izvore informisanja i to je trajalo čitavih 5 dana. Onda sam i to prestala i postala totalno neinformisana.

Šta sam saznala o sebi nakon ovog eksperimenta?

– Saznala sam da sam se 100% navikla na konzumaciju bilo kakvih sadržaja isključivo iz svijeta interneta. Kada sam htjela pratiti vijesti putem TV-a, radija i novina na to sam se morala prisiljavati. Nekoliko puta sam imala namjeru gledati dnevnik na TV-u ali sam promašila vrijeme kada se emituje jer nemam tu naviku. A i kada sam se trudila da je stvorim nije mi uspjelo jer sam se nekoliko puta uhvatila kako piljim u ekran čitajući one vijesti što trče u dnu ekrana a uopšte ne slušam šta spiker govori.

Novine sam kupila nekoliko puta, a namjeru sam imala mnogo češće. Razlog – zaboravim i sjetim se da sam ih htjela kupiti kad već uđem u kuću. Na radiju nisam našla zanimljive vijesti nigdje, mada sam pokušala sa mnogo radio stanica. Činjenica, nisam našla nijedan radio sa muzikom koja mi odgovara tako da me za vijesti i ne čudi.

Dijagnoza – kasno je za mene da se vraćam u offline način života, bar dok sam u civilizaciji. Jednostavno sam već naučena na način razmišljanja i konzumaciju prilagođenu online svijetu i ja bih nekako da kliknem na naslov u novinama, a da ugasim dosadni prilog na TV-u. Gotovo je, znači, što se mene tiče malo se toga može učiniti. Ukinite mi internet i ja neću imati pojma šta se dešava bilo gdje.

Šta sam shvatila o sebi tokom ovog eksperimenta?

Shvatila sam da sam pretjerala sa online životom i konzumiranjem informacija. Pratim mnogo blogova, puno ljudi na Twitteru i Facebooku i to mi je zaista oduzimalo mnogo vremena. Dok sam bila 100% u svemu tome to se samo povećavalo iz dana u dan i nisam primjećivala koliko je situacija postala kritična. Možda ovo zvuči kao pretjerivanje ali zaista sam na internet trošila previše vremena i svoje energije, bez nekog konkretnog razloga. Kada sam se odmakla od svega ostalo mi je mnogo vremena za stvarni život. Odjednom sam mogla sve da uradim, da isplaniram, završim… I ovo što govorim se odnosi samo na mene lično jer uopšte ne mora značiti da ostali ljudi koji su online ne znaju zakočiti kad pretjeraju.

Šta nakon svega?

Nakon svega sam odlučila napraviti neke konkretne promjene u mom odnosu prema online svijetu. Prva i osnovna stvar mi je ograničavanje vremena na online prisustvo na Facebooku i Twitteru te na iščitavanje blogova i inače surfanje internetom. Kao što bi roditelji svom djetetu ograničili vrijeme za TV ili igrice tako ću i ja sebi – sat, dva dnevno i gotovo.

Druga stvar koju ću primjenjivati u svom konzumiranju interneta je da ću se ograničiti samo na stvari koje me baš zanimaju i odmaraju. U nekom momentu u proteklih par mjeseci sam, priznajem, zaista mislila da ću od interneta moći napraviti neki novac. I gurala sam sebe u tom pravcu i trudila se da naučim mnogo stvari o svemu tome te sve skupa čak i pokušala primijeniti u životu. A onda sam po ko zna koji put shvatila da živim u BiH. To vam je u principu kao neka urođena mana koju realno možete nadomjestiti i prevazići ako imate đon obraz ili ste poltron ili imate veze i štele ili imate želudac za šuplje priče i posebno za političke stranke (mislim na članstvo u njima). A ja nemam ništa od toga. I ugasile su mi se te iluzije pa ću u nastavku svog online života da se zabavljam.

Osim zabave pokušaću internet i moje znanje o njemu primijeniti na svoj offline posao. To mi se čini najpametnija opcija.

I da, prestajem sa pisanjem “CB magazina” jer mi oduzima vrijeme u velikoj mjeri, a preporuke za zanimljive tekstove i blogove ako i kad se pojave ću svakako nastaviti davati u postovima ili na mojim kanalima (Twitter i Facebook fan strana)

Eto tako, opet sam tu pa – čitamo se ;)

19 comments

  1. Pametno. Sve je to udure, internet je pun svega i svačega ali više od sat … pa eto i dva, je puno, osim ako poso nije isključivo vezan za net, profitabilan poso naravno.

    Internet je informaciju učinio dostupnom, ali isto tako, zbog brzine u objavljivanju koju svi žele, informacije postaju i loše i lažne, pa tako stvaraš pogrešnu sliku o offline svijetu …

    Offline svijet je, doduše, mnogo ljepši i zanimljiviji i uviđaš njegove “potencijale”, kada si dosta vremena proveo online. Više ga cijeniš od onog kome je offline standard … klasika :)

  2. Pitam se šta te je “nateralo” na ovu odluku? U svako slučaju podržavam ljude koji sednu, razmile i oreseku, donesu odluku kakva njima samima odgovara a ne kako bi trebalo ili kako drugi kažu.
    Čitamo se!

  3. Dobrodošla :).
    Jednom rekoh da sam ja još uvek (negde u sebi) onaj čovek sa dva crno-bela TV kanala, koji voli da vozi bicikl satima :).
    Samim tim – ja i ne primetim da nisam online danima, ako sam na odmoru, recimo. Mislim, mi ne nosimo laptopove na odmor, ako treba da razmenim neki mail sa detetom, onda idem u internet kafe.

    Mislim da je ovakva vrsta “eksperimenta” i spoznaje jako bitna za svakog čoveka, jer isto tako, smatram da je vrlo lako izgubiti se u bezmernom vebu. Immersion preti svima, bio im to posao ili ne…

    Ljub tamo :).

  4. Jako dobra odluka. Ja sam, u svom slučaju, i bez eksperimenta uvidio da mi net uzima previše vremena. Samo što mene zanimanje tjera na to da sjedim najmanje 5 sati dnevno za računarom.
    Ali sam pravio ključnu grešku. Radio sam recimo za compom nekih 4 sata, onda sam ‘da se odmorim’ sjedio još 2 sata na FB i twitteru. Kada sam se ‘odmorio’ htio sam nastaviti raditi, ali to jednostanvo nije bilo moguće, bio sam premoren.
    Naravno, odlučio sam nešto promijeniti. Tako da sam poslije rada, umjesto da ostanem za compom, uzeo neku knjigu da čitam, otišao igrati košarke ili bilo šta drugo što nema veze sa compom.
    Počeo sam se mnogo bolje osjećati, i sad se držim toga.

    Lijepo je što si nam se vratila
    Puno pozdrava :)

  5. Kao prvo, welcome back! Interesantno je što sam ja u jednom trenutku ovaj isti experiment nevoljice počinio (problemi sa adsl-om) i šokantno je bilo koliko mi zapravo internet nije nedostajao, jednostavno se prešaltao sa računara na čitanje knjige, sviranje i slične aktivnosti. Doduše, ja sam osoba koja ne voli chatovati sa ljudima sa kojim otići da pije kafu i koja dobije napad anxioznosti ako mora da telefonira više od 5 minuta :D. Što se tiće vijesti i informiranosti, to definitivno stoji, tv mi je ugašen po 7 dana i kada ga pokušam upaliti skužim da nije uopšte ukopćan u zid, radio slušam samo u auto (Radio Sarajevo, ne znam da li ga ima kod tebe, ali definitivna preporuka, super izbor muzike i svega), a svakako nisam fan naših časopisa i tabloida. Ugl. čovjek treba da si postavi prioritete, pogotovo na lijepo sunčanim danima, radije dangubiti vani, nego na internetu :)

  6. Ako istraješ u odluci, svaka čast.
    “A onda sam po ko zna koji put shvatila da živim u BiH. To vam je u principu kao neka urođena mana koju realno možete nadomjestiti i prevazići ako imate đon obraz ili ste poltron ili imate veze i štele ili imate želudac za šuplje priče i posebno za političke stranke (mislim na članstvo u njima). A ja nemam ništa od toga” – ovde sasvim paše da se BiH zameni sa – Srbija. Ubijeni smo u pojam.

  7. Redovito čitam tvoje postove. I smatram da su odlični, prirodni, normalni. Da uzimaju puno vremena, vjerujem, uzimaju. No, ne odustaj u potpunosti od njih. Sa druge strane, ono što pokušavam primjeniti (kad se sjetim) čim više, jest korak nazad na neku stabilnu točku u životu, analiza, odluka, pa opet napred.. Ti si to napravila i želim sreću i ubuduće. LP

  8. Slažem se delimično. Poslednjih par dana manje vremena provodim na FB-u, manje čitam gluposti na netu i sl, ali ne mogu bez informacija koje su mi dostupne na internetu. Sviđa mi se način na koji su organizovane vesti i to što mogu da pretražujem (to je ipak nemoguće na offline medijima). Ipak, potrebno je ograničiti vreme koje se provodi pored računara, ukoliko je to moguće. Dakle, koristiti računar samo za “pametne” stvari, nikako za zabavu i igru. To je ipak lepše raditi uživo.

  9. Ja cu opet (nazalost) da budem realisticar i reci cu ti da neces uspjeti se ogranicit na 1-2 sata dnevno i da si sebi zacrtala utopijski cilj. Problem nije toliko ni u tebi koliko je u “raji”, na koju si navikla i zbog koje jednim djelom (htjela priznati ili ne) i pises. Bolje sebi uvedi da mjesecno odradis jednu recenziju knjige neke pa ces tako zasigurno procitati knjigu i biti odvojena od PC-a. :) Sretno, kako god!

  10. @Muris: Baš je tako kako si opisao
    @Nena: Nužda, tako bih ja to rekla :)
    @Zubarica: Ja sam se baš skoro zagubila, srećom pa napravih ovo.
    @Edin: To si dobro uradio, ja ću nešto slično (bez košarke) pokušati
    @Kenan: I mene je iznenadilo koliko mi nije nedostajao, a prije sam bila stalno uz njega. Bolje vani, sigurno
    @Milja: Znam, znam. Tuga i žalost :(
    @Kisnidanisuncani: Neću odustajati od postova, naravno. Samo od dangubljenja koje sam znala praktikovati. Hvala na lijepim riječima
    @Marina: Pa da, to je nekako najbolje, samo ko uspije da ne pretjera ;)
    @Nedim: Pokušaću, gašenjem računara i drugim obavezama. A za knjigu, hmm, čitam ja njih stalno ali nisam nikad razmišljala da bi neko htio čitati moje recenzije.

  11. Odlično, potpisujem :)

    Ja sam počela da se igram offline, da otvaram FB svaki drugi dan i navikavam se ponovo na komunikaciju telefonom. Moram biti online, jer preko skajpa komuniciram sa momkom kad nije pored mene, ali se trudim da ostane samo na tome tj da više “ne bazam” po netu bez cilja :)

    Podrška!

  12. Promjene su dobra stvar, sem kad nisu loša :) Skroz je ok da se malo odmoriš od neta, posvetiš drugim stvarima, odvojiš vrijeme za sticanje novih znanja…ipak, internet nije više stvar luksuza, zezanja…to je mnogo snažan komunikacioni kanal, i to besplatan, pride. Tako da nema potrebe i razloga da ga se lišiš. Uostalom, odlične si stvari uradila sa ovim blogom, tviterom, onlajn prisustvom..zašto sad da se skloniš od svega toga? ;)

    Prema tome, kao što si i sama napisala-budi tu i koristi sve što možeš na najpametniji mogući način ;)

  13. S nekim stvarima se slažem, a s nekima ne :-) Ja sam voljela čitati CB magazin jer si ti nalazila odlične postove i blogove i štedjela meni vrijeme na netu :-) Zato predlažem da izdanje CB magazina prebaciš na http://paper.li zanimljivo je, a neće tebi oduzimati mnogo vremena.

  14. @Copypaste: Zadala sam po listama, lakše mi
    @Drveni advokat: Hvala, drago mi je da nisam jedina :)
    @Milko: Trudiću se, svakako
    @Irena: Hehe, to bi bilo funkcionalno da čitam onoliko koliko sam prije. Ali sam mnogo reducirala listu blogove koje pratim, pa ne bi bilo tu mnogo materijala. Ovako ako šta nađem proslijedim na fan stranu Cyber Bosanka i tu je ;)

  15. Na internetu najprije stradaju oni koji misle da svaka zanimljiva informacija vrijedna nekog vremena ili pak korisna u nekom smislu!!!

    U biti imamo dvije skupine korisnika interneta:
    1. ljudi koji koriste internet za posao
    2. ljudi koji koriste internet za sve ostalo osim za posao

    Prva skupina sebi se može priuštiti do 4-8 sati na internetu, dok druga skupina ne bih smjela to činiti više od 3 sata dnevno jer u protivnom je ta osoba na teret nekome, ima “penziju”, ovisnik o nečemu, nema društveni život , …
    Želim reći da ljudi koji spadaju u drugu skupinu ako su normalne okolnosti treba da radi u offline svijetu da bih preživjela i napredovala i tako mislim da nema smisla da krade sebi vrijeme i sebe opterećiva koristeći internet više od max 3 sata dnevno.

    U koju vi skupinu spadate, prvo se zapitajte prije nego što poduzmete potrebne korake?!

  16. @Cyber Bosanka: Nakon svega sam odlučila napraviti neke konkretne promjene u mom odnosu prema online svijetu. Prva i osnovna stvar mi je ograničavanje vremena na online prisustvo na Facebooku i Twitteru te na iščitavanje blogova i inače surfanje internetom.

    Pametno. Svaka čast. Internet stvarno oduzima ljudima puno vremena, a ljudi ga uglavnom ne shvataju pravilno, znači kao još jednu alatku u komuniciranju ili možda u izdavaštvu. Ovako kako danas mladi ljudi shvataju Internet zaista izgledaju smiješno, kao da su 1714. godine, kada je Henry Mill izumio pisaću mašinu, ljudi pisali poeme o svom životu “sa ili bez pisaće mašine”. Pa to je samo alatka i ko Internet shvata dublje ili kao nešto više od toga – ima zaista otužan život. Ustvari, zaboravlja živjeti …

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

X