Ne vozim, iako vozačku dozvolu imam od 2006. godine. I to sam položila jer “trebalo bi”, a ne zato što mi je bila želja. I iako se često desi da zakukam zbog toga što mi to nije postala praksa, a zakukam kad god negdje trebam otići, i dalje nemam želju.

Nego, što se tiče tog odlaženja bilo gdje – ako nemaš auto moraš biti skoro čarobnjak. Jer javni prevoz postoji samo u tragovima. Evo, i autobuska linija Zenica – Sarajevo koja je do pandemije išla na svakih sat vremena se prepolovila i autobus imaš tek na svaka dva. Plus – sad je zadnji u oba pravca u pola 7, a ne u 9 kao prije.

O tome kako je stići negdje drugo u BiH autobusom bih mogla pisati danima. Na primjer od Zenice do Tešnja ima jako malo linija. Jednom sam par sati čekala u Doboju taj neki autobus za Zenicu, jedan od rijetkih koji ide jer – entiteti. Pa su mi govorili “A što ne odete do Jelaha, od tamo ćete lakše”. Ono, jeste Jelah ne tako daleko od Doboja, ali miša mu – ako se kanton zove Zeničko – Dobojski zar ne možemo imati malo bolju vezu? A nije taj Doboj? Ok, ništa onda.

O vozovima da ne govorim. Imamo one supermoderne Talgo, ali njime možeš jednom u danu prema Banjaluci ili prema Mostaru. Super je stvarno, kad se njim voziš na trenutak dobiješ osjećaj kako je to imati normalan prevoz. Osim ako ne gledaš baš brzinu, ali dobro, ne možemo sve imati, je li tako?

Ali recimo – ako poželiš na more vozom možeš do Čapljine, pa onda biraj kako ćeš od tamo jer ne može voz u drugu državu, kao nekad što je išao do Ploča. Mislim, nije da možeš puno birati ni iz Čapljine nego onako kažem. Imali smo nekad i voz do Beograda, ali ni toga nema više. I uopšte mi nije jasno kako taj najjeftiniji vid prevoza koji sve razvijene zemlje forsiraju i održavaju jer im se isplati, jer je kvalitetan i za ljude – mi totalno uništimo. Opet ću se vratiti na Zenica – Sarajevo – imaju 3 linije, a od toga je onaj jedan lokalni neki. Za njega trebaš primiti tetanus nakon vožnje, tako otprilike izgledaju vagoni i sve u njima.

Ovdje vlada pogrešno ubjeđenje da smo bogatiji ako svi imamo automobile. A nije – dobar standard imaju zemlje u kojima javnim prevozom možeš svuda i u svako vrijeme. Zato imamo one slike političara iz vana koji javnim prevozom idu na posao. Što ne bi kad je sve super i mogu? I sigurna sam i znam da bi i kod nas bilo više putnika u svim tim prevozima samo da je bolja povezanost i bolji uslovi i da možeš svuda. Ovako se ljudi snalaze i ne računaju na te opcije, pa onda tako dobijemo i jako malo putnika, što svim prevoznicima služi kao argument za to da “to kod nas ne može i ne treba”.

Šta vi mislite? Da li biste koristili bolje vozove, na primjer?