Autorica: Hana Kazazović

“Pozdrav, samo da znaš da prelijepo izgledaš” – stiže mi poruka uz notifikaciju na Viberu. Nepoznat broj, nemam ga u kontaktima, pa mi Viber nudi da ga dodam u imenik, blokiram ili prijavim kao Spam. 

Lik koji je poslao poruku bi mi, sudeći po fotografiji, mogao biti ne otac, nego deda. Gdje je i kako nabasao na moj broj telefona i što se javlja ovako ostaće nepoznato zato što sam odabrala onu treću opciju – block i report spam.

Uvijek nju odaberem. Jer, ne dešava se ovo meni prvi put. Ljudi nekako dođu do broja telefona i onda ga ukucaju u Viber, pa kad vide čiji je i da li im se dopada profilna slika, krenu sa slanjem poruka takve vrste.

“Baš si lijepa”.

“Lijepa ti je profilna”.

“Samo da znaš da prelijepo izgledaš”.

Zamišljam ih kako na ulici zaustavljaju cure i govore im takve stvari. Da, naravno da biste se prepali i pomislili da je u pitanju manijak. Jer u stvari i jeste – nema razlike između presretanja na ulici i pisanja poruka. Osim što ga kad piše na Viberu ne možeš mlatnuti ničim.

Nisam sigurna da muškarci dobijaju takve poruke od žena. Ja bar ne znam za takav slučaj. Ali zato imam dosta poznanica i prijateljica kojima se različiti likovi javljaju na društvenim mrežama dijeleći komplimente, savjete, preporuke ili postavljajući pitanja.

“Jesi li sama?”

“Ne priliči ti da se baviš tim poslom. Iza toga se krije neka nesigurnost i hladnoća.”

“Hajde da ćaskamo.”

I vulgarnosti. Njih vam neću pisati. Zamislite sami najodvratnije stvari koje vam neko može reći, pa puta tri.

Ne znam kakvi ljudi šalju ovakve poruke. Da li su inače smotani, šutljivi i ovakav način im jedini odgovara za komunikaciju sa suprotnim polom. Ili su možda inače ono što bismo rekli normalni, pričljivi i nikad za njih ne bi pomislio da rade takve stvari? 

Možda su oženjeni, pa im je ovo nešto kao dodatna aktivnost u braku. Vidim povremeno komentare da se i takvi javljaju po privatnim porukama drugim ženama ili se registruju na Tinder, tako da je sve moguće. 

Jednu stvar znam – ne bih ih voljela imati blizu sebe. Ne bih takve voljela sresti na ulici ili popiti kafu s njima. Zato što je iz ovakvog ponašanja apsolutno jasno da ne poštuju ženu i da to što rade smatraju normalnim. A to njihovo normalno je samo korak od gologuzog hodanja u mantilu i presretanja po ulici.

Žene se s ovakvim stvarima različito suočavaju. Znam neke koje se upuste u razgovor, posebno ako se ne vidi odmah kakvi su. Ima ih koji počnu normalnu priču na bilo koju temu, pa kasnije pokažu i ovu stranu. Druge ignorišu takve poruke ili ih objave javno prozivajući pošiljaoce. 

Ja ih blokiram i prijavim za spam. Primijetila sam da to više ni ne doživljavam kao nešto neuobičajeno. Bukvalno u par minuta pročitam, prokomentarišem “Vidi ove budale”, eventualno pokažem mužu da provjerim zna li on možda lika i blokiram. 

Nije normalno to što mi ovakve stvari predstavljaju smetnju u rangu dosadne muhe, to sam juče shvatila. Ali prosto ne postoji način da se zaštitiš i da ih spriječiš. Sve je to sastavni dio paketa odnosa prema ženi na ovim prostorima. Odnosa koji se vrlo sporo i jako teško mijenja. 

Korak ka promjeni je i da za ovakve stvari jasno kažemo da nisu normalne, a da one koji ih rade blokiramo i ne damo im prostor da nas maltretiraju i oduzimaju nam vrijeme. I naravno, ako postoji način, a na mnogo društvenih mreža i postoji – da ih prijavimo i označimo kao nasilnike.

Jer to i jesu.