Autorica: Hana Kazazović
Odlagala sam čitanje zbirke priča “Dijagnoza” Nade Kaurin Knežević misleći da će mi trebati malo više vremena. Mislim, knjiga od skoro 250 stranica, još s takvim naslovom – uopšte nije djelovala kao nešto što se čita brzo.
Onda danas sjednem s namjernom da samo bacim pogled na prvih nekoliko stranica. Par sati kasnije zaklapam korice ne vjerujući da sam napravila samo pauzu da jedem. Sreća pa postoje nedjelje koje bez griže savjesti možeš potrošiti na čitanje dobre knjige, ignorišući ostatak svijeta i obaveza.
A ova knjiga je zaista nešto što te okupira u potpunosti. Nada piše o običnom, svakodnevnom životu i o ljudima koji jesmo ili koje srećemo oko sebe svaki dan. Njihove strahove, probleme gurnute pod tepih, neizgovorene slutnje i sve ono što ih muči ona ljušti sloj po sloj u svakoj priči. Nekad prepoznaš u njima sebe, nekad poznanike ili nekog od prijatelja. Nekad prepoznaš samo ono što možda naslućuješ, a ne želiš priznati nikome, pa čak ni sebi.
Ne znam da li bih prije pohvalila njenu pripovjedačku sposobnost, jer Nada ne koristi puno riječi i nema tu nekih nepreglednih opisa koji te uguše prije nego skontaš šta čitaš. Uz vrlo malo riječi i rečenica uspije oslikati i raspoloženje i atmosferu, dok dijalozi daju poseban ritam napisanom tekstu.
Ili bih pohvalila njenu moć da prepozna detalj, stereotip, problem koji osvijetli svojim pisanjem. Nekad na takav način da dok priču čitaš, osjetiš čvor u stomaku zbog poznatosti i poistovjećivanja s njim.
Iako svaka priča zasebno ima svoju “šifru” i naziv, odnosno dijagnozu, ovako upakovane zajedno predstavljaju presjek vremena u kojem živimo. Vremena koje definitivno samo za sebe jeste jedna vrsta dijagnoze.
Nada Kaurin Knežević je izvrsna pripovjedačica, a ova knjiga meni spada u top 5 Imprimaturovih izdanja do sada. Možete je potražiti i naručiti u njihovoj knjižari ovdje, a ja vam je zaista preporučujem od srca.
