čitajsamnom

Džemil Belegić – Novi Travnik: Mladi bi se mogli zadržati u našoj zemlji kad bi politika prestala da bude licemjerna

By on August 8, 2017

Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 25. kojeg imate priliku čuti je Džemil Belegić iz Novog Travnika.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Džemil Belegić je predstavnik Omladinskog udruženja Nova vizija iz Novog Travnika. Oni djeluju na području srednjobosanskog kantona i jedina su nažalost organizacija u Novom Travniku koja se bavi pitanjima mladih. Razgovarala sam sa njim o aktivnostima Nove vizije, o tome šta planiraju raditi u budućnosti ali i o njegovim razmišljanjima o mladima, odnosno o vječitom pitanju kako mlade zadržati u BiH.

Džemil Belegić:

Nova vizija je osnovana krajem 2014. godine. Grupa mladih entuzijasta je željela da pokrene neke stvari na svom, lokalnom nivou da vidi neke promjene. Prvobitno smo se planirali isključivo baviti ekologijom i oblastima ekologije, ali kad smo počeli raditi s mladim ljudima vidjeli smo da nažalost mnoge stvari ne štimaju i da treba raditi i na drugim segmentima. Nakon toga smo počeli razvijati programe iz oblasti edukacije mladih, programe za promociju volonterizma i omladinskog aktivizma i razvijati sektor promovisanja demokratskih vrijednosti sa posebnim fokusom na preventivne programe oko nasilja koje je prisutno među mladim ljudima.

Za nas je važan rad sa mladima u srednjim školama koji se odnosi na promociju i prevenciju rodno zasnovanog nasilja jer je činjenica da je u našoj državi nasilje itekako prisutno. Činjenice je da škole nažalost još uvijek ne progovaraju niti poduzimaju konkretne stvari kad je u pitanju nasilje jer se obično nasilje po mišljenjima starijih ljudi dešava tamo nekom, a ne mom djetetu, pa zašto bih ja to pričao.

U radu sa mladim ljudima vidjeli smo da oni sami ne razumiju šta je sve nasilje i šta može biti nasilje, šta se može koristiti kao nešto što je nasilnički čin prema drugoj osobi. A nasilja itekako ima, pogotovo vršnjačkog nasilja i ono što mi posebno skrećemo pažnju u zadnje vrijeme na sve veću prisutnost tog sajber nasilja, online nasilja, a koje roditelji u 90% slučajeva ne znaju prepoznati jer nažalost živimo u državi u kojoj su nekako društvene mreže naglo došle a da je pri tom informatička pismenost roditelja jako loša.

I bukvalno danas roditelji ne kontrolišu šta im djeca rade na internetu nego je suprotno – djeca vide «history» svojih roditelja.

Mi u svakom trenutku imamo oko 60 volontera koji su aktivni i dostupni za bilo kakve aktivnosti. Posebno su se za vrijeme poplava naši volonteri pokazali kao jako korisni jer smo radili sedmodnevnu akciju koja je trajala od prikupljanja pomoći, preko dostave pomoći u poplavljena područja. Ja sam tu bio fasciniran kolika je bila energija kod mladih ljudi i koliko su oni to sve iznijeli hrabro. Volontere uključujemo u ulične akcije, kampanje borbe protiv nasilja, zatim kampanje podizanja svijesti o ekologiji, o promovisanju demokratskih vrijednosti i ono što posebno želim istaći je da imamo za sad još uvijek jako uspješnu saradnju sa Centrom za socijalni rad i nekim vrtićima u gradu. Imamo uspješnu saradnju sa općinom, onoliko koliko možemo po pitanjima mladih i nekako razvijamo tu mrežu što većeg broja prijatelja i nevladinih organizacija i različitih mreža.

Šta mislite koliko to što radite koristi društvu i zajednici?

Ja mislim da itekako koristi jer ako imate grad u kojem ne postoji Vijeće mladih, bar ne trenutno jer je nažalost ugašeno zbog nerada pojedinaca. I ako mladi jedinu utjehu vide u Omladinskom centru i Novoj viziji onda znate da ste na dobrom putu. Sama činjenica da većina mladih ljudi koji su prošli naše radionice različitog karaktera danas studira ili vani ili ovdje u BiH i da se uvijek ti ljudi vrate sa nekim pozitivnim utiscima i govore vam kao «ohrabrili ste me da ja budem ono što želim u životu».

Koliko u vašem slučaju politička situacija pomaže ili odmaže?

Ja mislim da trenutna politička situacija u državi jedino pomaže onim ljudima koji koriste tamnu stranu pravnog sistema BiH. Politika bi mogla itekako da pokrene stvari u ovoj zemlji, ali ja imam osjećaj da politika u ovoj državi samo priča i ne želi ništa da poduzme. Pogotovo ako uzmete sektor mladih – politika se stalno oslanja na neke zakone o mladima, strategije o mladima, ali to je sve mrtvo slovo na papiru.

Šta mislite kako bi se mladi mogli zadržati u BiH?

Mladi bi se mogli zadržati u našoj zemlji kad bi politika prestala da bude licemjerna. Kad bi se počele donositi konkretne mjere – od tog da se poveća broj stipendija, da se studiranje na državnim univerzitetima danas ne smatra primitivnim studiranjem jer je nažalost opremljenost državnih fakulteta jako loša. S druge strane imate ogroman procenat mladih koji nažalost u nekim privatnim fakultetima vide lakše studiranje i odlaze na te privatne fakultete čisto da bi došli do papira a znanje koje steknu je itekako loše.

Ja ne kažem da su svi privatni fakulteti loši i ne želim to reći. Ja naprotiv imam mišljenje da ako u svijetu preovladava da su privatni fakulteti jako utjecajni i kvalitetni, zašto ne bi bili i ovdje?

Druga stvar – država mora stvoriti mladim ljudima ambijent gdje se oni osjećaju sigurno. Većina mladih iz ove države odlazi jer ne vidi budućnost. A ako ne vidite budućnost onda nemate razloga da već sutra dočekate u ovoj zemlji, bolje tamo u nekoj Njemačkoj, Austriji i sl. Gdje znate da se vaša prava poštuju.

Takođe jedan važan segment koji se može razvijati jeste da mladi budu zakonski prepoznati kao neko ko može da razvija zemlju. Sad se pojavljuje ono drugo pitanje ponovo političke licemjernosti kad vam političari govore «na mladima svijet ostaje» a pri tom su oni u 5-6 komisija različitih i ne daju nikome mjesto. Uzmite samo koliko u parlamentu ima različitih komisija za mlade i ko sjedi u tim komisijama.

Mi danas, koliko god političari to govorili kako nevladin sektor ne radi, danas najviše nevladin sektor radi sa mladima. Mladi idu volontirati na Erasmus, idu svugdje po svijetu zahvaljujući nevladinom sektoru. Ja nisam nikad pročitao da je neka općina poslala o svom trošku nekog mladića ili djevojku da ode negdje studirati, nego su to vjerovatno resursi ili Erasmus plus programa i slično.

Mislim da političari praznu priču ne trebaju servirati mladima jer su mladi u ovoj zemlji itekako pametni i oni vide ako nešto nije ok i jednostavno odlaze.

Ja nisam od onih koji osuđuju odlazak mladih jer ja mislim da mladi imaju pravo da biraju svoju budućnost. Ako se oni osjećaju sigurnije u Evropi – zašto da ne? Ne treba niko da bude ovdje zatočenik naše nažalost nacionalističke politike ja to moram reći, zato što ovdje jeste prisutna nacionalistička politika gdje mladu djecu od vrtića odvajaju pa onda imate jako kvalitetne robote u srednjoj školi koji se mrze. Mislim da političari koriste tu mašineriju podjela od djetinjstva kako bi onda lakše nagovorili nekog osnovca ili srednjoškolca zašto da se neki Muhamed druži sa Markom jer tobože Marko njega mrzi. A mladi, bar moja generacija itekako znamo ko koga ne mrzi i mi savršeno znamo da je jedina budućnost u ovoj zemlji naša zajednička.

Planovi za budućnost Nove vizije?

Nova vizija trenutno sa partnerskim organizacijama «UN Woman» programom radi dva programa u narednom periodu koji su usmjereni na prevenciju rodno zasnovanog nasilja. Pod jedan je sa Medicom iz Zenice i partnerskom organizacijom «Udružene žene» iz Grahova. S druge strane u suradnji sa XY Perpetum mobilom i Snagom mladih isto provodimo jedan «Prevencija rodno zasnovanog nasilja u školama na području općine Travnik».

Što se tiče našeg rada nekako naša srž je u Novom Travniku gdje smo nažalost trenutno jedina organizacija koja se bavi pitanjima mladih. Tu nastavljamo sa našim aktivnostima o borbi protiv nasilja i promovisanju tih demokratskih vrijednosti. Ono što moramo raditi jeste nažalost da se još uvijek moramo baviti pitanjima pomirenja u našem gradu jer je Novi Travnik, koliko god političari govorili, još uvijek nažalost podijeljen grad na dvije nacionalne struje.

Moramo raditi po pitanju toga ali ono što mene nekako najviše zabrinjava u čitavoj toj priči jeste još uvijek zatvorenost obrazovnih institucija koje još uvijek ne žele mladima pružiti opciju tog upoznavanja drugog i drugačijeg. I onda imate veliki problem kad vi kao nevladina organizacija koja je neobaveznog obrazovanja i neformalnog, jako je teško vama da uključite mlade i da kažete «pa vidite, vi zajedno možete mijenjati stvari u ovoj zemlji». To je nažalost problem koji stalno pokušavamo pronaći adekvatne mehanizme ali imam osjećaj da je nekako to lutanje beskrajno jer sve dok krov ne kaže djeci da morate biti zajedno, trebate biti zajedno, mislim da priča nevladinog sektora neće toliko imati efekta.


About Cyber Bosanka

Blogerica - Cyber Bosanka Zaljubljenik u internet i društvene mreže. Radoznala i uvijek raspoložena za lično usavršavanje. Životni moto - Budi otvorenog uma. Ne radi drugima ono što ne želiš da drugi rade tebi.

One Comment

  1. Pingback: Predsjednik Nove vizije dio priče 100 inspirativnih ljudi BiH | Nova Vizija

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *