Emina Tufekčić: “Politiku ne treba posmatrati kao ekskluzivno pravo ili muškaraca ili žena”

Često razmišljam o tome zašto tako malo žena kod nas ulazi u politiku. Često pričam s ljudima o tome. Upravo iz toga je nastala ideja da sa nekoliko političarki i političara iz BiH ovdje na blogu porazgovaram o tome.

U nastavku pročitajte šta na tu temu kaže Emina Tufekčić, vijećnica u Gradskom vijeću Zenica. A ostale razgovore iz ovog serijala možete pročitati na “Žene u politici”.

Šta je vas potaklo da se politički angažujete?

Politika je toliko značajna, kako za cjelokupno društvo, tako i za mene, da jednostavno nikad nisam bila pristalica toga da neko umjesto mene donosi odluke, a da ja nisam u mogućnosti da na to utičem ili sudjelujem u samom procesu odlučivanja.

Smatram da, kao što ne treba čekati priliku nego je sam stvarati, tako ne treba dopustiti da drugi odlučuju kao da nas se ne tiče, nego se uključiti i svakako preuzeti svoj dio odgovornosti, ali i donijeti nove ideje za stvaranje boljeg okruženja za sve nas.

Da li ste imali dilemu ili bilo kakvu vrstu ustezanja u smislu “politika je za muškarce”? 

S obzirom na to da sam se dosta mlada uključila u politiku, tada nisam razmišljala o tome da li je politika ekskluzivno pravo muškaraca da se njome bave, niti sam bila u dovoljnoj mjeri osviještena po pitanju zastupljenosti žena u politici, tako da nisam imala dilema u ovom kontekstu. Nikako politiku ne treba posmatrati kao ekskluzivno pravo ili muškaraca ili žena, prije svega to je mnogo više obaveza nego pravo, to je odgovornost. Obaveza da se donose odluke, strategije i programi koji će svim građanima omogućiti bolju sadašnjost i budućnosti.

Šta sada iz iskustva možete reći – da li je i u kojoj mjeri vaš angažman drugačiji od angažmana muških kolega? Ako jeste – zbog čega, odnosno koji su to izazovi s kojima se suočavate, a koje mislite da ne biste imali da ste muškarac?

Ne postoje značajne razlike između angažmana mene i kolega koji se bave politikom, ali postoji različita percepcija javnosti mene i kolega koji se bave politikom. Bez obzira ko je posvećeniji rješavanju problema naših sugrađana, muškarci ili žene, kolege nemaju problem da ih neko naziva „nerotkinja“, „nemajka“ i slično, samo zato što nisu ostvareni kao roditelji. Nadam se da će se u godinama koje dolaze i povećanjem učešća žena u politici i percepcija javnosti promijeniti, te ćemo jednako sve posmatrati na osnovu urađenog i na osnovu sposobnosti, a ne na osnovu vlastitih predrasuda.

Poseban je izazov biti na čelu Kluba vijećnika SDA u kojem su sve muškarci i što se toga tiče moram naglasiti da imam veću podršku i poštovanje nego što biste vjerovali, i to je bio jedan od izazova. Rodna ravnopravnost je ključna za funkcionisanje modernog društva, stoga je moramo njegovati u ovom kontekstu, a moje kolege su primjer toga.

Šta je po vašem mišljenju najveći uzrok malog broja žena u politici? Ja ne bih rekla da im neko brani da se više angažuju, često mi djeluje da je više do samih žena koje ne žele. Da li imam pogrešan utisak?

Ne samo u Zenici, Bosni i Hercegovini, nego i u cijelom svijetu je izuzetno mala zastupljenost žena u politici. Međutim, kada pogledamo skandinavske zemlje shvatimo da se trendovi mijenjaju i da će se vjerovatno nekada u budućnosti govoriti o maloj zastupljenosti muškaraca u politici.

Živimo u demokratskom društvu u kojem vam niko ne može zabraniti da se politički angažujete. Istina je da s obzirom na ulogu žene u porodici ona u određenom periodu ima manje vremena za politiku ili bilo koji drugi društveni angažman, i to je jedan od razloga zašto se žene ne bave u tolikoj mjeri politikom.

Politika ima loš imidž u javnosti i zbog toga se ne samo žene, nego i mnogi muškarci ne žele baviti politikom.

Također, svake godine se osnivaju nove političke opcije koje svoje programe temelje na tzv. ravnopravnoj zastupljenosti žena i pozivaju žene da se više uključe, mada se u konačnici ispostavi da su ti njihovi pozivi samo floskule, a realnost bude sasvim drugačija.

Dakle, prilika za politički angažman ima, samo niko vam, bez obzira da li ste žena ili muškarac, neće ustupiti svoju poziciju, svoje radno mjesto, nego se za istu trebate sami izboriti. To se ne odnosi samo na politički, nego i na poslovni, privatni ili bio koji cilj koji želite ostvariti.

Šta vi mislite o “kubovima žena” unutar stranaka, često se zovu i “forumi žena”? Meni je to uvijek djelovalo kao da muškarci u stranci kažu “hajde da damo ženama mjesto gdje će se kao nešto baviti politikom dok mi rješavamo bitne stvari”. Da li je moj utisak pogrešan ili sam u pravu da možda muške kolege na taj način umanjuju ženski uticaj unutar stranke?

Stranka ima svoje organe, organizacione jedinice koje se formiraju radi lakšeg funkcionisanja same stranke, pa su tako nastali i „forumi“ žena. Međutim borba za bolji položaj žena u stranci počinje od samih unutarstranačkih izbora koji se održavaju svake četiri godine i ovi izbori su osnova za dobar položaj žena u samoj stranci. Često mi kao žene ovaj segment zapostavimo i kasnije nastojimo ispraviti ono što je propušteno.

Važno je napomenuti da su izmjene Statuta stranaka, izmjene Izbornog zakona u dobroj mjeri omogućile ženama bolju zastupljenost kako unutar stranke, tako i u skupštinama.

Mislim da u svemu treba vidjeti priliku, pa tako i u asocijacijama/forumima/klubovima žena. Neću osporiti ovo što kažete, jer to je ono što i veliki broj žena smatra kada ih pozovemo na takva druženja, ali unutarstranački izbori se ne smiju zanemarivati ukoliko želimo ravnopravniju zastupljenost u svim drugim procesima.

Da li nam treba više žena u politici? I kako motivisati žene da se angažuju u većem broju? 

Moje mišljene je da nam zaista treba više žena u politici jer žene donose kvalitene ideje i dosta su posvećenije onome što rade. Nije isto kada o problemu govori jedna predstavnica i kada o tom istom problemu na različite načine pristupi nas pet ili šest. Ja ne znam da li postoji neki način izuzev da se stalno vrše edukacije, da se odgajaju buduće liderice, političarke i da se poveća broj kampanja civilnog društva po pitanju ravnopravne zastupljenosti žena koje će putem medija biti vidljivije.

Možda je jedan od načina od ranije dobi ženama, djevojčicama izgraditi svijest da su dobrodošle u sve sfere društva, pa tako i u politiku, ojačati njihovo samopuzdanje, da znaju da su vrijednosti koje nose u sebi vrijednosti koje društvo treba jednako kao i tradiocionalne „muške vrijednosti“.

I uvijek treba imati na umi da jedna dobra mentorica može motivirati cijelu generaciju novih liderica.

Šta je ono što biste iz svog iskustva poručili ženama koje možda razmišljaju o tome da se eventualno angažuju politički i tako probaju napraviti neke promjene u društvu u kojem žive?

Ono što bih mogla poručiti svakoj ženi koja se želi politički angažovati, jeste da je to nešto najbolje što može učiniti za sebe i zajednicu u kojoj živi. Najvažnije je da budu hrabre, istrajne i da ne odustaju. Moraju biti spremne na mnoga odricanja, na više truda i zalaganja od kolega, jer društveni tokovi nisu bili na strani žena.