Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 50. koju imate priliku čuti je neformalna grupa od 6 momaka iz Goražda.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Jedan od zanimljivijih razgovora do sada mi je bio ovaj. Naime, tražeći ljude u Goraždu pronašla sam Nihada Ferhatovića. Vidjela sam tekst na portalu i iz njega saznala da Nihad sa prijateljima organizuje farbanje ograde pješačkog mosta u Goraždu i to mi je bilo zanimljivo. Nije baš da je redovna pojava da mladi ljudi preuzimaju u svoje ruke dio posla kojeg inače rade gradske službe. Sa Nihadom sam dogovorila razgovor, a onda se na sastanku pojavilo šest momaka – svi članovi neformalne grupe koja sebe naziva “Galebovi s Drine”.

Njih šestorica imaju između 19 i 24 godine. Svi studiraju – jedan u Ankari a ostali u Sarajevu. Veže ih prijateljstvo i želja da žive u boljem Goraždu i u boljoj Bosni i Hercegovini i spremni su da rade za to.

Oni su: Vekas Gušo, Edo Kanlić, Nedžad Kamenica, Mirza Starhonić, Nihad Ferhatović i Faruk Topuz.

Nedžad Kamenica:

A šta radimo? Sve i svašta – od organizovanja nekih volonterskih akcija, rada sa srednjoškolcima, u afirmaciji i nekom osnaživanju i ohrabrivanju da rade nešto što mi radimo, do toga da smo kroz ove ostale organizacije mijenjali zakone na nivou kantona. Zadnja stvar koju smo uradili preko ove druge organizacije je novi zakon o visokom obrazovanju.

Mi smo progurali svoju inicijativu da srednjoškolci mogu da apliciraju na više od jednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, što do sad nije bio slučaj nigdje u BiH, osim u Mostaru na Sveučilištu koje radi po hrvatskom planu i programu. Isto tako smo uspjeli da promijenimo taj zakon, odnosno da uvrstimo tu inicijativu i u Unsko-Sanskom kantonu, na njihovom univerzitetu, tako da je plan u narednom periodu u Zeničko-Dobojskom kantonu to uraditi, u Tuzlanskom…

Edo Kanlić:

Bitno je reći da i prije ovoga, sad se prvi put pojavljujemo nas šestorica u ovom obliku sa nečim što radimo u gradu. Ali moramo reći da smo od samih početaka nevladinog sektora u Goraždu, bar mi najstariji, bili uključeni sa prvim organizacijama koje su bile u Goraždu, da bismo onda nastavili dalje uglavnom u Sarajevu jer je najbliže i ima najviše organizacija. Pomenuo bih Asocijaciju srednjoškolaca gdje smo bili svi i sa kojom smo radili zanimljive stvari ne samo u Goraždu nego i šire.

Gdje god se nešto dešavalo pojavljivali smo se i zato smo se u suštini i okupili jer jeste Goražde malo i srećemo se, ali opet ista interesovanja su nas zapravo povezala i napravila ovu grupu. Zovemo je neformalna mada svi koji nas sretnu kad nema jednog od nas pitaju gdje je taj što fali.

I ono što je isto jako bitno je da smo se uspjeli, sva šestorica, do sad očuvati politike, što je jako teško. A znamo da je bilo pritisaka sa svih strana jer znate kako to funkcioniše sa našim političarima – «treba mladih na listama». I samo treba mladih, ne treba ništa ono što mladi rade i što mladi nude, trebaju njihova imena. Toga smo se sačuvali hvala Bogu do sad, nadam se da nam neće trebati.

A opet moramo reći da ono što smo mi do sad radili, bilo kroz ovu zadnju akciju, bilo kroz ostale stvari, nismo nailazili na bilo kakve veće opstrukcije, što je bitno. Naravno nije dovoljno ono što nam se pruža i podrška koju trebamo dobiti, ne mi kao grupa, nego mladi generalno u Goraždu, ali isto tako moramo reći da jednostavno moramo biti pokretači nekih promjena, zato što smo puno čekali da se neke stvari dese i treba čekati od ljudi koji su za to nadležni da neke stvari pokreću, ali ako već vidimo da se ništa ne dešava treba biti taj koji će ako ništa ustati javno protiv toga pa makar pokrenuti ljude na razmišljanje o onom što se treba mijenjati.

Nedžad Kamenica:

Osjetili smo potrebu da vratimo nešto našem gradu, pa makar to bilo farbanje mosta, jer svi smo nekako otišli kroz taj neki kratak period do Sarajeva i tamo smo nastavili raditi. Onda kad smo se ovdje okupili na početku raspusta bilo je «Super, kupaćemo se, Drina, fazoni, ali hajmo nešto uraditi!» I tako je došla ideja o mostu.

I dokle je to došlo, obzirom da most još nije ofarban?

Nihad Ferhatović:

Trenutno smo baš prije 2-3 dana dobili dozvolu od gradske uprave da možemo raditi, da možemo izvoditi radove na mostu. Sve što radimo je u sklopu obilježavanja 18. septembra koji ide kao dan grada i dan kantona, tako da čekamo sad trenutno organizacioni odbor. To je vrhovno tijelo koje organizuje taj dan, da idemo sa službenim zahtjevom njima, mada su svi ljudi koji su članovi tog organizacionog odbora, mi smo već s njima razgovarali i svi su svesrdno podržali tu našu ideju.

Edo Kanlić:

I ono što je isto bitno dodati je da smo sve ovo radili nekim logičnim i pravnim putem, zato što nismo htjeli biti neka gerila koja će doći i farbati most po noći, već smo čisto htjeli isprobati sve te pravne puteve i vidjeti kako to funkcioniše. Obzirom da je most u nadležnosti grada prvo smo tražili potrebne dozvole pa onda sve ostalo.

Ono što je bitno je da to neće biti farbanje mosta od strane nas šestorice već od mladih Goražda, jer smo planirali uključiti i učenike osnovnih i srednjih škola pa i simbolični djecu iz vrtića koji će otvoriti radove na mostu, tako da će to nekako biti prilika da se mladi okupe.

Jer 18. septembar je jako bitan datum za naš grad, ali se neka komponenta mladih gubi tu od samog starta. Jer to je dan oslobođenja koji je kasnije proglašen za dan grada i dan kantona i to se nekako svodi sve na obilježavanje sa boračkim organizacijama tako da mladi ne osjećaju taj dan kao svoj, a trebao bi biti.

Nedžad Kamenica:

Dobili smo 1.500 KM od gradske uprave, tako da imamo već pola sredstava obezbjeđenih.

Hoćete imati neku stručnu pomoć?

Već smo mi u saradnji sa srednjom stručnom školom «Džemal Bijedić», sa njihovim direktorom i profesorom uradili tu stručnu procjenu koliko nam treba materijala i finansijskih sredstava za taj most i okvirno negdje oko 3.000 KM će nam biti potrebno. Ta srednja škola će nam biti i partner jer će njihovi učenici uraditi temeljnu pripremu. Oni će biti glavni izvođači radova. Njihovi učenici drugih smjerova će uraditi sendviče, osvježenje, tako da će ta neka komponenta biti ispunjena i mislimo da će to biti pravo cool.

Kakav je život u Goraždu?

Nihad Ferhatović:

Naše neko razmišljanje jeste da je ovo grad u koji treba doći, u kojem treba raditi, u kojem još uvijek vrijedi nešto raditi. Drugi se vade na tu priču «ovdje više nema šta, nama vlasti ne daju…» i upravo ovo sve mi što radimo nam je zapravo, bar meni, ali vjerujem i njima, lični dokaz da se može. Kad se nešto hoće može se. Imali smo hrpu tih sastanaka, od ministara, načelnika, tamo – vamo.

Gradonačelnika.

Gradonačelnika :D samo da bi dobili dozvolu. I to jeste onaj dosadni dio svega toga ali kad se hoće – može se.

Edo Kanlić:

Neko bi na trećem sastanku stao, mi smo imali 5-6 samo za dozvolu.

Faruk Topuz:

To je ono što je poenta. Nije nam neki cilj samo da ofarbamo most i da to ostane na tome – da smo ofarbali most, već jednostavno, što Nihad kaže – želimo da pokažemo svim mladima u našem gradu da se zaista može i da se hoće. Da se ne možemo izvlačiti svaki dan na kafi sa pričom «Ne može se, ja odustajem, ja idem iz ovog grada». Znači da pokažemo da se ne mora farbati samo most već da možemo promijeniti sve što želimo u ovom gradu.

Edo Kanlić:

Ali isto tako ono što je problem u Goražda i generalno manjih sredina je da prvo nismo univerzitetski centar i uglavnom mladi studiraju u Sarajevu i dobar dio njih se ne vraća. Obzirom da, čitali ste vjerovatno kako Goražde dobro stoji sa radnim mjestima i sve ostalo, ali to se nekako svodi na nekoliko struka, vezanih za industriju koju u Goraždu imamo. Ali konkretno dobar dio nas ovdje studira društvena zanimanja i neko ko studira međunarodne odnose ne može se nadati poslu u Goraždu. Tako da je tu problem što mladi koji imaju potencijale i talente odlaze i ne vraćaju se.

Ono što je bitno je da Goražde stvarno ima dosta mladih ljudi koji su talentovani i koji vrijede nešto – da li iz polja sporta, kulture, aktivizma, svih tih nekih stvari gdje se mladi mogu pokazati imamo baš dosta ljudi i nije crno bijela slika života u Goraždu, kao što nije ni za jedan drugi grad. Ima milion i jedan problem, ali opet ako se predamo i ako kažemo da tu nema života onda ne znam šta je svrha naših dolazaka i na ove ljetne pauze i sve ostalo.

Nedžad Kamenica:

To je to. I koja je svrha življenja ako ćemo reći – ne može ovdje i otići.

De mi recite, sad je aktuelno, mladi odlaze iz BiH. Je li vi razmišljate, izuzev ovako na školovanje i da li biste otišli živjeti vani?

Trenutno ne razmišljamo.

Ti se planiraš vratiti?

Edo Kanlić:

Ja sam već 4 godine tamo i još nisam rekao «Želim ostati». Iako ću vjerovatno nastaviti master studije van BiH, opet mi je negdje u planu da se vratim pa da makar nešto pokušam. Ne znači da ću kad se vratim biti zadovoljan i ostati ali opet nisam otpisao Bosnu nakon 4 godine.

Faruk Topuz:

Opet se sad vraćamo na to – ako ćemo svi odlaziti kad će se šta promijeniti?

Edo Kanlić:

I ono isto što je bitno pomenuti što je ovaj naš pozitivan pristup ne znači da smo mi neki utopisti i da smo neki teški optimisti, zato što smo svjesni svih stvari koje su problemi. I sve ono što će vam i drugi sagovornici iz Goražda nabrojati mi se slažemo da jesu problemi, samo što je naš pristup malo drugačiji u rješavanju tih problema.

Želiš subotom dobijati sedmični email sa pregledom tekstova + još neke sitnice? Prijavi se ispod :)