Gordana Vidović: “Ja u raspravama razmišljam kako će to uticati na moju i na sve druge porodice”

Autorica: Hana Kazazović

Često razmišljam o tome zašto tako malo žena kod nas ulazi u politiku. Često pričam s ljudima o tome. Upravo iz toga je nastala ideja da sa nekoliko političarki i političara iz BiH ovdje na blogu porazgovaram o tome.

U nastavku pročitajte šta na tu temu kaže Gordana Vidović, poslanica u Narodnoj skupštini RS-a, iz Modriče. A ostale razgovore iz ovog serijala možete pročitati na “Žene u politici”.

Šta je vas potaklo da se politički angažujete?

Nezadovoljna stanjem u državi neposredno po završetku rata, na nagovor kolega, prijatelja i porodice odlučila sam da se politički aktiviram. Nisam imala nikakvog iskustva ali sam odlučila da se borim. Mislim da je moj moto za ulazak u politiku naivno vjerovanje da mogu uticati da se društvo mijenja.

Politika je vrlo ozbiljan posao, ako mu se posvetite. Problem je što sam ja u startu počinjala od početka, osnivali smo stranku, bez bilo kakve podrške. Problem je i što sve morate sami, od razvijanja infrastrukture, obezbjeđenja finansijskih sredstava za rad. Političke stranke na vlasti koriste pozicije koje imaju, direktori su javnih ustanova odakle crpe sredstva i to nas je dovelo do toga da imate nelojalnu konkurenciju, a da ne pričamo o kupovini glasova građana, izbornim prevarama i slično.

Dakle, politika je unosan posao za one koji su na vlasti, ali ja se i pored svega ne bih mijenjala ni za šta sa njima.

Da li ste imali dilemu ili bilo kakvu vrstu ustezanja u smislu “politika je za muškarce”?

Nisam o tome nikad razmišljala jer sam mislila da je dovoljno to što imam znanje i ideje kako da mijenjamo stanje u kojem smo se nalazili. Međutim, ulaskom u politiku shvatila sam da mnogi muškarci misle da meni nije mjesto među njima. Da podsjetim, ja sam 1996. godine bila prva predsjednica stranke i uvijek sam se nalazila na skupovima gdje su isključivo bili muškarci.

Ima i jedna anegdota iz tog vremena. Na nekom javnom snimanju u predizbornom periodu bilo je prisutno više predstavnika političkih stranaka. Jedan od učesnika, predsjednik neke stranke je počeo da govori kako će se njegova stranka zalagati za razvoj sela i poljoprivrede, pa se okrenuo prema meni i rekao “a to zna i ova selj…” mislio je da kaže seljanka, jer sam ja predsjednica Seljačke stranke. To je bio prvi put da me je neko napao a ja, ne znam odakle mi hrabrost za to, sam mu odgovorila da on dobro zna da sam ja diplomirana pravnica kao i on, ali za razliku od njega ja sam završila polažući ispite, a on je završio tako što je imao neke šeme sa jednim profesorom kome je dovodio studentkinje (što je bila javna tajna). Nikad me više nije javno napao, čak šta više kad bi se našli na nekom sastanku uvijek je tražio mjesto daleko od mene.

Sada, iz ugla narodne poslanice mogu reći da je u početku bilo vrlo ružnih, uvredljivih riječi na račun mnogih žena, pa i na moj račun, al’ sam to bez problema prekidala. Svojim radom sam dokazala da sam ozbiljna poslanica, spremam se za sjednice, redovno javljam i prema poslednjim evidencijama od 83 poslanika ja sam treća po broju diskusija. Ali nije to mjerilo, već uvažavanje koje imam i od strane pozicionih i opozicionih poslanika koji veoma uvažavaju moje mišljenje bez obzira što sam u opoziciji.

Šta sada iz iskustva možete reći – da li je i u kojoj mjeri vaš angažman drugačiji od angažmana muških kolega? Ako jeste – zbog čega, odnosno koji su to izazovi s kojima se suočavate, a koje mislite da ne biste imali da ste muškarac?

Da, moj angažman u odnosu na kolege je mnogo drugačiji, ali ne znam da li je to samo iz razloga što sam žena, već mislim da je to dobrim dijelom uticaj mog dugogodišnjeg rada u nevladinoj organizaciji i rada sa ranjivim kategorijama, senzibilnost za njihove potrebe. Znam mnoge žene koje se uopšte ne razlikuju od muškaraca jer ih ne dotiču problemi običnih ljudi.

Po vokaciji sam pravnica. Uvijek sam imala posebni senzibilitet za socijalne kategorije i naprosto to je razlog što se profesionalno nikada ne bih odlučila da budem advokatica jer ne znam kako bih uopšte mogla da naplaćujem svoje usluge, pogotovu onima koji se nalaze u stanju potrebe.

Dakle, da odgovorim na pitanje – moj angažman je mnogo drugačiji od angažmana muških kolega. Oni problemu ne pristupaju na isti način kao ja i mnoge žene. Ja u svim raspravama razmišljam kako će to uticati na moju porodicu, na sve druge porodice i trudim se da procijenim kako je to biti u “njihovim cipelama”.

Šta je po vašem mišljenju najveći uzrok malog broja žena u politici? Ja ne bih rekla da im neko brani da se više angažuju, često mi djeluje da je više do samih žena koje ne žele. Da li imam pogrešan utisak?

Moje mišljenje je da muškarci ne haju mnogo na učešće žena osim kada dođu pripreme za izbore i tada se sjete da moraju imati određeni broj žena na listama. I tačno je da se muškarci boje jakih žena, ali i ja imam utisak da se mnoge žene ne žele baviti politikom, pravdajući se da to nije za njih i sto nekih drugih razloga.

Istina je da je žena mnogo opterećenija od muškarca jer pored redovnog radnog vremena brine o porodici, djeci, roditeljima i da joj malo vremena ostaje za društvene/političke aktivnosti. Činjenica je i da mnoge satima sjede pored FB i drugih društvenih mreža i uludo potroše puno vremena umjesto da se politički aktiviraju. Znam mnoge žene koje kažu da su se kandidovale kako bi povećale svoja primanja jer im je mala plata. Na žalost, ali takvih je dosta.

Ja bih bila jako sretna da se ukinu paušali odbornicima/vijećnicima i onda bi u politici učestvovali oni koji imaju entuzijazam, želju, znanje i snagu da se u svojim lokalnim zajednicama posvete političkom radu.

Šta vi mislite o “kubovima žena” unutar stranaka, često se zovu i “forumi žena”? Meni je to uvijek djelovalo kao da muškarci u stranci kažu “hajde da damo ženama mjesto gdje će se kao nešto baviti politikom dok mi rješavamo bitne stvari”. Da li je moj utisak pogrešan ili sam u pravu da možda muške kolege na taj način umanjuju ženski uticaj unutar stranke?

Ja sam bila jedna od zagovornica da se osnuju klubovi žena unutar stranaka smatrajući da će one na taj način ojačati, povećati svoje šanse da se izbore sa kolegama muškarcima u stranci. Međutim, nisam sretna jer su se ti klubovi pretvorili upravo u ono što ste i vi rekli, a to je da su žene dobile mjesto gdje će se one baviti same sobom, a muškarci se bave politikom. Nisu organizovane, solidarne, niti imaju svijest da mogu u okviru svojih stranaka da prave promjene.

Da li nam treba više žena u politici? I kako motivisati žene da se angažuju u većem broju?

Potrebno je više žena u politici, ali ne samo da budu dekor već aktivne sudionice. Kako da ih motivišemo stvarno ne znam, mislim da mora sazreti svijest žena da niko neće umjesto njih rješavati neke ključne životne stvari. Možda bih mogla da opserviram još jednu situaciju u našem društvu koja je ključna, barem što se tiče Narodne skupštine Republike Srpske. Ni žene, a ni muškarci iz vladajuće koalicije koja ima preko 60 poslanika, dok opozicija ima nešto manje od 20. Dakle, sve odluke se donose kako žele. Mi iz opozicije u startu znamo da će sve biti usvojeno jer imaju apsolutnu moć.

Moj moto je da diskutujem o određenoj temi kao da stvarno imam šanse da promijenim neku odluku. Predlažem amandmane, ukazujem na propuste. Znam mnogo žena ali i muškaraca iz vladajuće strukture koje se apsolutno slažu sa mojim prijedlozima, ali ne smiju da kažu ništa. Dakle, mozda je ključ rješenja u osnaživanju zena, ali i slabljenju uticaja političkih stranaka.

Šta je ono što biste iz svog iskustva poručili ženama koje možda razmišljaju o tome da se eventualno angažuju politički i tako probaju napraviti neke promjene u društvu u kojem žive?

Ja konstantno ukazujem na to da žene imaju perfektne predispozicije da mijenjaju stvari u našem društvu, ali moraju biti organizovane, posvećene i ono što je veoma važno solidarne jedna prema drugoj. Na žalost, ovo zadnje je najveći problem i možda je upravo to problem što klubovi žena pri strankama nisu zaživjeli jer žene nisu solidarne među sobom, ne podržavaju jedna drugu.

Prijavi se na mailing listu “Cyber Bosanke” u kojem ne češće od jednom sedmično pišem pregled na objavljene sadržaje i dijelim neka svoja zapažanja i interesantne linkove? Upiši email adresu ispod :)