Pročitala sam knjigu “Humankind” i razmišljam nešto o tome koliko je u stvari potrebno malo da se neke stvari poprave i kako uglavnom iza njih stoji osoba koja iskreno i bez neke posebne računice odluči učiniti nešto, manje više uglavnom spontano. Jer, u knjizi je autor Brad Aronson pisao o tome šta se dešavalo njegovoj porodici kad mu se žena razboljela od leukemije i duže od 2 godine išla na liječenja. Opstali su zahvaljujući sitnim stvarima koje su ljudi radili za njih – od toga da im sina neko odvede na školsli izlet ili pokupi iz škole da bi on mogao biti sa Miom (ženom) u bolnici, do toga da im ljudi pošalju poruku s najavom šta mogu i hoće učiniti za njih i da to učine tako da se Brad i njegovi ne osjećaju kao da se nameću.
Mislim, počeo je pisati o tim ličnim stvarima, a onda je prešao na toliko puno primjera u kojima su pojedinci pokrenuli promjene u nečijim životima, ne znajući da rade upravo to. Kao na primjer kada je direktor ustanove za maloljetnike u kojem je jedna petnaestogodišnja djevojčica bila po treći put (jer je imala grozan život i živjela po udomiteljskim porodicama) odlučio da joj pripremi rođendansku zabavu. Ispostavilo se prvu u njenom životu i to je bio okidač koji je nju potaknuo da o sebi misli kao o osobi koja može biti voljena i koja može vjerovati ljudima, pa je to dalje odvelo do završavanja škole i 15 godina kasnije ona radi slične stvari za druge.
Ili kad je jedan radnik na gradilištu prišao beskućniku koji je spavao ispod mosta i počeo pričati s njim, onako iskreno se zanimajući za njega. Pa primijetio da su mu noge u jako lošem stanju, pa zovnuo doktore i policiju koji su ga onda smjestili u bolnicu, pa dalje u neki dom, spasivši mu tako život jer su noge već bile kritične. A beskućnik je onda iskoristio tu šansu pa se dalje cimao i počeo volontirati i kasnije raditi za udruženje koje pomaže onima koji su u situaciji u kojoj je bio on.
Ili kad su roditelji dječaka koji je obožavao Helloween, a morao je da ide u bolnicu na operaciju baš tokom praznika, odlučili da zamole susjede da učestvuju u njihovom 15 dana ranijem slavlju i “trick or treat” običaju. Pa su podijelili letke u ulici moleći da ko bude htio učestvovati samo okači lampion ispred kuće, da znaju kome da kucaju na vrata. Pa su lampioni bili ispred svih kuća u ulici i dječak je dobio brdo poklona i proslavio praznik na najbolji način. Operacija je super prošla i sve je bilo ok.
Ili kad je drugi dječak koji je dobio dijagnozu leukemije sa 4 godine, nakon 3 godine liječenja kad je ozdravio predložio mami, pošto je bila jako tužna na godišnjicu dijagnoze i objasnila mu da je to za nju težak dan – da taj dan obilježe čineći dobra djela za druge, da to bude radostan dan. I onda su to napravili i pozvali putem društvenih medija druge da im se priključe, pa se akcija proširila po svijetu i stiglo im je na stotine fotografija ljudi koji čine lijepe stvari za druge – časteći ih kafom, kupujući igračke za djecu u bolnici, noseći obroke onima kojima su potrebni i slično.
Ili kad je žena odlučila da cvijeće koje ostane nakon nekih jednodnevnih proslava prepakuje u manje bukete i raznese po hospiciju, da uljepša tamo dan ljudima. Pa se zbog pozitivne reakcije sve proširilo i priključilo joj se još ljudi i sad stalno to rade i uljepšavaju svakodnevnicu ljudima kojima je to zaista neophodno.
Baš jedna lijepa i topla knjiga koja u stvari inspiriše da razmislimo o tome šta mi možemo učiniti za ljude oko nas i kako u stvari sitnica nekad nekome može promijeniti život. I koliko je nekad potrebno samo da nas neko potakne ili da nam pokaže da se sa sitnicom može učiniti nešto lijepo.
Jer, nekad je dovoljno da vam se neko lijepo obrati na ulici ili da pustite nekog u redu na kasi, pa da u onom osmjehu zahvale i očima koje zasijaju dobijete tako neku energiju koja vam pokaže da je život satkan upravo od tih sitnica. Na koje često ne obraćamo pažnju žureći za nekim većim, “bitnijim” stvarima.
P.S. Koga zanima, to je ova knjiga – https://www.goodreads.com/book/show/52162353-humankind
Ako moje pisanje na na bilo koji način obogaćuje vaš život i želite podržati moj rad, možete to učiniti jednokratnom donacijom na https://www.buymeacoffee.com/cyberbosanka ili na https://www.paypal.com/paypalme/cyberbosanka Time pomažete i nepostojanje reklama u mojim sadržajima. A reklame smaraju, zar ne
Drugi način je kupovinom e-knjige “Na putu prema sebi”. To je zbirka odabranih tekstova sa bloga, pisanih uglavnom do 2018. Kupiti je možete na https://cyberbosanka.gumroad.com/l/vpxvf
1 thought on ““Humankind” Brad Aronson – knjiga koja podsjeća na važnost nesebičnosti i sitnica”