Autor: Hana Kazazović

U okviru projekta “Izgradnja i konsolidacija kapaciteta za prevenciju sukoba” kojeg finansira Evropska unija (EU), a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini realizujem svoj projekat “BH ljudi” u okviru kojeg ću u narednih pola godine predstaviti 100 zanimljivih ljudi iz BiH, po mom izboru.
Predstavljanja radim u audio formi (uz transkript, da sve forme budu zadovoljene), a 86. kojeg imate priliku čuti je Jasmin Jašarević iz Brčkog.

Podcast – audio snimak:

Transcript podcasta:

Hana:

Jasmin Jašarević je rođen i živi u Brčkom i generalni je menadžer Proni centra, omladinske organizacije koja je krenula sa radom 1998. godine i koja je imala za cilj da radi na pomirenju među mladim ljudima u BiH kroz omladinski rad, zajedničke projekte i promociju aktivizma. Pričao mi je kako je Proni nastao i koje su aktivnosti kojima se bave.

Jasmin Jašarević:

Neka moja karijera je krenula od zidanja porušenih kuća u ratu kad sam bio klinac nakon rata. To je bio jedini posao koji je bio dostupan pa sam bio malo u zidariji. Drugi posao koji je bio dostupan je bio posao deminera tako da sam bio dvije godine deminer, radio sam po BiH, uklanjao mine iz minskih polja. I onda su došli stranci neki s tom idejom Pronija koji su htjeli model koji se radio u Sjevernoj Irskoj na pomirenju između katolika i protestanata. Proni je u stvari “Project of Northern Ireland”, tako ga oni zovu i mi smo to samo zadržali kasnije kad smo se registrovali lokalno.

Došle su te čike, ja sam išao na taj seminar i imali smo grupu od 30 mladih ljudi koja je tu učestvovala u tim nekim obukama o komunikaciji, o tome šta je civilno društvo i tako dalje te 1998. godine. I nekako su me izabrali da ja budem predsjednik te omladinske grupe i onda je to kasnije sve preraslo u ovu priču.

Mislim da mnogi znaju za Proni i šta Proni radi u BiH a i šire. Na početku smo radili projekte pomirenja, te 1998, 1999, 2000. i 2001. kada je baš bilo dosta teže da se putuje. Bile su još te entitetske granice, uopšte Brčko Distrikt ovdje nije ni postojao, proglašen je 2000. a mi smo već dvije godine prije toga radili na tome da spojimo mlade ljude oko nekih zajedničkih interesa, muzike, kulture, književnosti, fotografije… Znači neke stvari koje su bile mladim ljudima bliske iako su živjeli u Brčkom i tada u Rahiću. Radili smo mini festivale, snimali albume, organizovali izložbe, družili su se mladi ljudi u to vrijeme što je bilo dosta čudno za lokalnu zajednicu ovde. I tek nekako kako je Distrikt proglašen i kako je krenuo proces povratka i politička situacija se stabilizovala da je u stvari Proni neki uzlet dobio tada jer je naišao na podršku lokalnih vlasti ovdje i uopšte politike koja je išla u tom pravcu koji smo i mi željeli – da uđemo u taj proces pomirenja, razumijevanja i zajedničkog života svih.

Kako je nekako taj prvi korak prevaziđen, to pomirenje, bar ovdje u Brčko Distriktu to je stvarno dobro odrađeno – zajedničke škole, zajednička bolnica, zajednička policija, zajednička uprava, sve je dosta izmiješano, prilike su za sve iste… Mi smo krenuli da se bavimo nekim drugim stvarima, ljudskim pravima, mobilnošću mladih ljudi, neformalnim obrazovanjem i nekim temama koje su bile bitne i koje su bile aktuelne tada u Evropi i svijetu i evo do dana današnjeg nekako pokušavamo da pratimo trendove i da odgovaramo na probleme i potrebe mladih ljudi, kako u lokalnoj zajednici tako i što se tiče nekih izazova na globalnom nivou.

U zadnjih par godina radimo na projektu koji se zove Erasmus+. Mi smo kontakt tačka za BiH Evropske unije. Preko tog programa imate mogućnosti da volontirate, da napravite omladinsku razmjenu, da izgradite kapacitete svojih organizacija i naš posao ovdje u BiH jeste da ispromovišemo taj program, da mladim ljudima kažemo da ima ta mogućnost volontiranja, razmjena, učestvovanja u projektima, tako da radimo treninge, info dane vezane za taj program i to je jedno od osnovnih polja djelovanja.

Druga stvar je neki kontinuitet u radu koji imamo ovdje u Brčkom u kojem imamo mrežu koju smo izgradili u saradnji sa mjesnim zajednicama i Vladom Brčko Distrikta. To je mreža omladinskih klubova, tako je zovemo. 26 omladinskih klubova koji u stvari rade po principima omladinskog rada baziranih sa osnovama u Engleskoj i Švedskoj, pošto smo neke modele rada sa mladima preuzeli od njih kroz ovaj rad sa međunarodnim organizacijama “Proni International”. Imamo 52 omladinska radnika u tim klubovima i ti mladi ljudi okupljaju druge mlade ljude u svojim lokalnim sredinama i uglavnom su to ruralna mjesta i prigradska mjesta u gradu pošto pokušavamo da mladim ljudima obezbjedimo iste mogućnosti i da mogu da budu aktivni, da realizuju neke svoje ideje, da dobiju informaciju prvenstveno preko te mreže klubova. Tako da nam je to jedna od aktivnosti koja se proteže unazad 10 godina, od 2007. godine imamo tu mrežu.

Šta je trend, u kom pravcu ide rad Pronija?

Sada i dalje pokušavamo da ispromovišemo tu mobilnost mladih kroz program Erasmus+, nastavljamo i dalje sa aktivnostima neformalnog obrazovanja i podrške i izgradnja kapaciteta drugih omladinskih organizacija. Pružamo podršku Vladi Brčko Distrikta i drugim institucijama. Zadnje što smo radili je bili smo dosta aktivni u vezi donošenja zakona o volontiranju u Brčko Distriktu, radimo na nekim zakonskim rješenjima i strateškim rješenjima kao što su politike i zakoni za mlade. U Brčkom smo takođe aktivni, pokušavamo da sa svim ostalim omladinskim organizacijama kreiramo omladinsko vijeće ili savjet mladih Brčko Distrikta. Imamo neke planove kroz tu međunarodnu saradnju da pokušamo napraviti neki projekat da svi mladi ljudi imaju jednog jedinstvenog predstavnika u nekim evropskim i međunarodnim organizacijama iz BiH.

I zadnje, nešto čime se bavimo zadnje 2-3 godine jeste da pokušavamo da radimo na prevenciji i borbi protiv radikalizma i ekstremizma kod mladih ljudi. Nekako smo imali podršku od Facebooka kroz neke kampanje na društvenim medijima i sad imamo podršku Američke ambasade u BiH da uradimo jedan pilot program da pokušamo sa 30 mladih ljudi u BiH da ih edukujemo, da prepoznaju znakove i simptome radikalizacije koja vodi možda ka nekom nasilju ili nedoličnom ponašanju pa da pokušamo da radimo s njima koristeći takođe društvene medije ali i rad u praksi uživo u nekim centrima, u omladinskim mjestima.

U nekim smo mrežama i strukturama gdje nije možda direktno pitanje mladih na prvom mjestu ali pokušavamo mi kroz naš angažman da damo doprinos i tu perspektivu da su mladi u stvari jedan od najbitnijih segmenata svakog društva i u ovoj državi gdje se mladi znaju često naći na margini zbivanja i dešavanja što je najlakše vidjeti prema budžetskim izdvajanjima za mlade, da kažemo da su mladi bitni i da mladima treba dati podršku.

Vidimo da je sad veliki problem i tim ćemo se morati pozabaviti nezaposlenost mladih ljudi ili neupošljivost mladih ljudi. I kad ima prilike za zapošljavanje da mladi nemaju te sposobnosti ili kompetencije i vještine, ili radne etike i navike da se bave nekim poslom od 9 do 5. Tako da ćemo pokušati neke projekte da uradimo u tom polju, da budemo malo kreativniji, pa da nađemo način da mladi ljudi dođu do nekih sredstava za život. I da pokušamo da se borimo svi zajedno protiv tog odlaska i emigracije mladih ljudi iz BiH.