Kako prestati pušiti – savjeti iz mog i iskustva meni bliskih ljudi

Autor: Hana Kazazović

Znam da je ovo tema koja mnoge muči, pa sam odlučila da napišem tekst na osnovu mog i iskustva meni bliskih ljudi koji su uspješno prestali sa ovom navikom. Možda nekome posluži kao inspiracija ili poticaj, ili bar ponudi odgovor na pitanje kako to zaista uraditi.

Pisala sam u ovom tekstu o tome kako prilikom stvaranja bilo kakve navike u mozgu jača određena veza koja je zadužena za tu naviku. Ono što je najvažnije znati jeste da ta veza prilikom prestanka izvođenja slabi svakim danom, tako da nakon nekog vremena više nemate potrebu da po inerciji, nezavisno od svoje volje, radite određene stvari koje ste radili do tada.

Upravo ovo je najvažnija stvar kod prestanka pušenja jer je kod velikog dijela pušača to ustvari stvar navike. Znate ono “na znam šta ću sa rukama kad ne pušim”, “nije da ja hoću ali mi sama ruka krene za njom” i sl? Navika je u pitanju – nakon milion ponavljanja jednostavno više nemate toliku kontrolu nad onim što radite, odnosno pretvorite se u određenu vrstu robota kad su u pitanju određeni postupci.

Kako sam prestala pušiti – moje lično iskustvo

Počela sam u srednjoj školi, na ekskurziji, iz znatiželje i da bih se uklopila u društvo. Pušila sam nekih 9 godina, u prosjeku jednu kutiju dnevno. Intenzivno sam razmišljala i željela da prestanem nakon što sam zaglavila u bolnici zbog kolapsa organizma izazvanog lošom ishranom i cigaretama. Međutim, nije išlo lako. Htjela sam prvo smanjiti broj cigareta, ali je to valjda bio najneuspješniji pokušaj. Tako je i došlo do toga da odlučim da moram prestati, samo sam tražila način. I to sam napravila dva puta. Da – dva, dobro ste pročitali :))

Prestanak pušenja uz pomoć inata

Bosanka sam, po rođenju i mnogim osobinama. Jedna od njih je inat koji je meni uvijek bio dobra motivacija. Genetski, šta li :) Gledala sam predavanje čovjeka koji mi je išao na živce jer je bio nadmen i pun sebe. Znate one likove – zna samo za prvo lice jednine i oko toga mu se vrti svijet. Tokom predavanja je ispričao kako je prestao pušiti. Sav ponosan, u fazonu “Ja sam to uspio, ja sam divan, krasan, sve mogu i slično”. Gledajući ga spontano mi je izašlo iz usta, onako samo za mene:

“E vala ako si ti uspio onda ću i ja, makar crkla!”

To veče sam zapalila posljednju cigaretu. Trajalo je to moje nepušenje skoro 2 godine i bilo mi je super. Ne znam šta se desilo, opet vjerovatno društvo, pa sam pokleknula i zapalila, te se ponovo vratila toj navici.

Trebam li vam pisati koliko sam bila ljuta na sebe zbog toga? Koliko sam se samo nervirala zbog te slabosti, odnosno u određenim trenucima čak i mrzila sebe? Nije bilo onog lika da me ponovo iznervira, pa mi metode “neću više, smanjiću, od sutra više ne pušim i sl” nisu pomagale nimalo. Nije uspijevalo.

Prestanak pušenja snagom volje

Jedan dan je to moje nezadovoljstvo dostiglo kulminaciju i samo sam mužu dala moju kutiju cigara uz riječi “Evo ti ovo, ja više neću pušiti”. On je ostavio na stranu kontajući da će ta moja odluka trajati do prve krize. Međutim, bila sam toliko ljuta na sebe da me nije popuštalo. Znam da sam gledala u nju dok sam je držala u ruci i mislila u sebi “Ti, mali smotuljku duvana i komadiću papira mene misliš maltretirati?! Da moje raspoloženje i sve što radim zavisi od tebe, smotku dima?! Pa jesam li baš toliko slaba?!”

Dobra stvar kod moje odluke je da sam sutradan išla na put i to cijeli dan, autobusom. Totalna promjena okruženja, sredine, prilika u kojima bi me vuklo da zapalim. Osim toga, ljudi sa kojima sam putovala me nisu znali pa im nije bilo čudno što na pauzama ne pušim. Tako su prošla ta prva 24 sata, krizna, a nakon toga je sve bilo lakše. Osjećala sam se kao pobjednik. Znala sam pogledati cigarete i smijati im se „u lice“ zbog toga što me ne mogu kontrolisati. Nije uopšte bilo dileme hoću li uspjeti održati tu odluku i biti ovaj put istrajna, ali mi je jedna stvar puno pomogla.

Prestanak pušenja uz pomoć knjige “Zašto je tako teško prestati pušiti”

O ovoj knjizi sam pisala već u tekstu Zašto je teško prestati pušiti. Ne znam kako sam čula za nju, ali sam je odlučila pročitati jer me bilo strah da opet ne pokleknem. Nabavila sam knjigu i pročitala je u dahu. Iz nje sam mnogo naučila o ovoj navici i o tome kako je ovisnost o cigaretama u velikoj mjeri ovisnost o nikotinu. Kada pušimo naviknemo organizam na jedan nivo nikotina u organizmu i onog momenta kad on padne nama se “traži” da zapalimo. Kad prestanemo pušiti organizam se nakon određenog vremena iščisti, ali prva zapaljena cigareta u suštini ponovo dovodi do tog začaranog kruga.

Naučila sam puno i o tome koliko je važan način na koji posmatramo sebe. To je ona slika koju formiramo o sebi i koja nas vodi u mnogim odlukama koje donosimo. I naravno, veliki dio se bavio i promjenom navika.

Ono što autor na početku kaže jeste da knjigu čitaju i pročitaju samo oni koji zaista žele prestati pušiti. Odnosno, čak i ne planiraju prestati, ako je pročitaju do kraja, obično prestanu. Tada mi je to djelovalo smiješno. Ja sam knjigu pročitala i znam da mi je pomogla da više ne dođem u iskušenje da zapalim. Jednostavno je promijenila moje stavove, način na koji posmatram cigarete i vrlo lako mi je bilo kasnije sjediti u društvu pušača a ne osjećati iskušenje.

Moja mama je prestala pušiti uz pomoć knjige “Lako je prestati pušiti”

Pušila je više od 40 godina i bila od onih kojima je važnije da imaju cigarete nego hljeb. U to sam se i lično uvjerila tokom rata kada je sa tatom radije kupovala cigarete nego jela. Cigarete na komad, pa su ih pušili do crte, na 2 ili 3 dijela ocrtane, zavisno od toga koliko je bilo ljudi.

Uzela je knjigu iz radoznalosti, pri tome bez ikakve namjere da prestane. Nije nikad spomenula da bi htjela da ih se riješi. Nakon čitanja je jednostavno prestala. Da nisam i sama čitala knjigu i znala za te njene “čarobne moći” vjerovatno ne bih vjerovala. Ovako mi je bilo super, a posebno drago zato što se riješila ovisnosti. Nikad nije pokleknula niti došla u iskušenje. Jednostavno je nakon knjige postala nepušač.

Primjer kako oni koji ne žele prestati pušiti neće ni probati da je pročitaju, odnosno da će naći hiljadu i jedan razlog zašto neće (ne vjeruju u to, znaju da to ne radi, ne treba to njima jer oni ovo ili ono…) imam takođe u svojoj blizini. Naime, moj muž će prije uzeti da pročita telefonski imenik Pekinga nego nju. Svaki pokušaj uvjeravanja da proba je završio neuspješno. Jednostavno odluka u njemu nije sazrela iz ko zna kojeg razloga (ne tražite logička objašnjenja jer svi pušači, i bivši i aktuelni znamo da ih nema). Kad se u glavi ustali odluka ili želja za prestankom, ali stvarna i iskrena, onda je moguće pričati i raditi na tome.

Update: Podijelila sam link na ovaj tekst na Facebooku, i u komentarima dobila preporuku za još jednu knjigu – “Nikada više nemojte uzeti ni jedan dim” Joela Spitzera. Kenan (autor komentara) kaže da je njemu ona pomogla da prestane. Ostavio mi je link na knjigu i možete je besplatno skinuti na svoj računar, te pročitati. U uvodu piše da se “knjiga ili bilo koji njen dio se može besplatno distribuirati u elektronskom ili printanom obliku sve dok se to ne naplaćuje”, tako da njenim preuzimanjem ne kršite zakon o autorskim pravima. Link za preuzimanje je ovdje.

Prestanak pušenja uz pomoć straha – kako je moj tata prestao pušiti

Tata je počeo u sedmom razredu osnovne. Takođe je bio od onih “daj mi radije cigaru nego hljeb”. Prije par godina je osjetio da mu smetaju i odlučio je uvesti režim pušenja u određene sate – da bi smanjio broj popušenih cigareta. Par godina se držao na 6 cigareta dnevno, a svi u njegovoj bližoj i daljoj okolini su znali satnice – 8, 11, 3, 5… ne sjećam se sad tačno. U tom režimu je ispratio i mamin prestanak, a stalno ga je pratilo ono “on da hoće prestati mogao bi, dok može tako da se drži rasporeda i da puši samo 6 dnevno”.

Ne znam tačno šta je njega zaboljelo prije dvije godine, negdje ispod plećke. On je jedan od onih koji neće doktoru ni u kom slučaju, a vađenje bilo kakvih nalaza je moguće samo ako ga prije toga uspavate. Valjda u tom strahu od potencijalne boli, koju je povezao sa cigaretama, on je jednostavno prestao. Evo, više od dvije godine kako ne puši i ne vuče ga da zapali i pravi je nepušač. Mislim da mu je zaista trebao samo malo jači poticaj da donese odluku, a onda je sve bilo lakše.

Njegov brat, moj amidža, je takođe primjer kako strah djeluje kao najjači motivator. Operisao je srce nedavno i napatio se sa bolom nakon operacije, posebno onim kad su mu vadili konce odnosno žicu koja je držala grudni koš nakon operacije. Kaže da mu je dovoljno da tu bol vrati u misli i cigara mu izgleda kao najveći neprijatelj. Ne pada mu na pamet da zapali ponovo.

Prestanak pušenja uz pomoć elektronske cigarete

Ovako je prestala pušiti Dobrila i bilo mi je zanimljivo pratiti razvoj te situacije. Naime, ona je uzela elektronsku cigaretu više iz radoznalosti, nego iz potrebe da mijenja navike. Nije joj u planu bio prestanak. Međutim, prelaskom na elektronsku promijenila je naviku i nakon neka 2 mjeseca pušenja isključivo elektronske cigarete, istu je zaboravila u kancelariji i iz principa nije htjela da se vrati po nju. Vidjevši da je uspješno predeverala krizu nije više željela ni da počinje, tako da evo više od godinu dana mirisno i ugodno živi kao nepušač.

Zaključak

Prestati pušiti je veoma moguće i uopšte nije teško nakon što sami sebi povjerujete u to da vi to možete. Kad stanete i sami sebi kažete „Čuj, ja to stvarno mogu, bez obzira koliko izgledalo teško i bez obzira na to koliko bilo zaista teško!“, vi ste na korak od toga da postanete nepušač.

Dok ne osjetite u sebi tu vrstu vjere u sebe, džaba vam i nikotinski flasteri i sva druga pomagala.

Reći ću vam na kraju još jednu stvar.

Ja vjerujem da svi ljudi to mogu. Čak i oni koje ne znam lično, odnosno svi ljudi na planeti.

Svi mi u svojim postavkama ličnosti imamo tu mogućnost, samo je na nama hoćemo li je aktivirati ili ne.

A ako ja, koja vas možda i ne znam vjerujem u vas – zašto vi onda sumnjate u sebe?

P.S: Imate li vi neko zanimljivo iskustvo ili način?

 — —